petak, 22.05.2009.
Bora-Bora
Let's talk about wrinkles.
Svi smo mi u dubini jako tašti. A reče netko pametan da svatko ima onoliko taštine koliko mu nedostaje razuma. Pa si vi sad računajte.
Ljudi se boje starenja. Iako je medicina naprednija od ičeg,još uvijek se moramo pomiriti s činjenicom da trunemo. Iako smo sada čvrstog tijela i glatke kože svi ćemo jednog dana izgledati ko mops. I da,pelene će opet bit IN. 
Ipak,koliko god da smo toga svjesni ne predajemo se bez borbe. Objavljujemo rat gravitaciji i životnim procesima.
Posebno učinkovite i fenomenalne su kreme protiv starenja.
Cijena? Prava sitnica. Od onih socijalnih iz dm-a za 50kn do onih iz Mullera za 1000kn. Pa uzmi brate što ti drago. Garantirano uklanjanju bore,borice i boretine. Usput odstranjuju i strije,celulit i sunčane pjege. Možda čak i hemeroide liječe. Fantastično.
Za one malo dubljeg džepa i većih problema tu su estetske operacije. Botox-šmotox.
Zatezanje vjeđa i lica,neprocjenjivo. Zaspeš,kirurg te malo rezucka i probudiš se 20 godina mlađi. Pitam se jel mogu mene sredit da opet izgledam ko tek rođena. Baš sam nešto nostalgična ovih dana.
Uz sve to tu su još i:pomlađivanje odjećom i šminkom(da,to je ono kad vas tetka pita jel joj možete posudit roze starke i neku ludu košuljicu), pretjerano sunčanje,kupovanje grudnjaka koji vam gura sise u nos. Sve su to provjerene ženske metode. Uz naravno neizbježnu kvalitetnu protezu. Svi dođemo u godine kada treba štedit za dvije stvari: grobnicu i savršen gebis.
Pitam se,jel tako teško dostojanstveno ostariti? I zašto muškarci uglavnom stare ljepše od žena?
Odgovor na zadnje pitanje je vjerovatno u svemu nabrojanome. Žene se tijekom života toliko trude izgledati ljepše i mlađe čak i onda kad JESU lijepe i mlade da jednog dana jednostavno nemaju raspoloživog oružja.
Dakle,nećeš vadit pištolj ako se možeš obranit i rukama.
Tako je i s nama. Čemu korisiti pomagala u 20-ima kad ih treba počet korisiti u 50-ima?
Sve u svemu starost je dio života i treba ju dočekati s osmijehom.
Svaka borica ima svoju priču. Svaka sadrži osmijeh i brige.
U ovom svijetu taštine i materijalizma prave vrijednosti su negdje duboko zakopane u nama,ali još uvijek su tu.
Ostarimo u lijepe i zadovoljne ljude.
Želim jednog dana imati ogromni rozi šešir ispod kojeg ću se sakrivati od sunca i smijati se. Puno se smijati.
Pa nek budem stara i blesava. 
Reče opet netko pametan «Zašto da se riješavam svojih bora kad su mi godine trebale da ih steknem?»
Tako je ženo,tako je.
četvrtak, 21.05.2009.
Crtica iz nejebstvene mladosti
Bilo je to doba srednje škole
ja mlada,ali dovoljno zrela da me ubere neki baraba kao što je ON
bio je stariji od mene 4 godine i zgodan ko Bog
jedini problem je bila udaljenost od svega 400 km
ja južna pruga,on sjeverna
ljubav se dogodila u božićno doba,bila sam na praznicima kod sestrične
svjetlucala sam od ljubavi ko jebeni bor
nos mi crven
što od hladnoće,što od strasti
volimo se
upoznaje me s obitelji,prijateljima
svi me vole,ja ih sve volim
pečem kolače s njegovom mamom
ne razmišljamo o rastanku niti o tome da uskoro moram natrag doma
moja glupa pubertetska glava je zaluđena
umirem od ljubavi,on je lud za mnom
večer prije mog odlaska razmjenjujemo poklone koji će nas podsjećat jedno na drugo u duge zimske noći
on će me čekat
kad god stigne će doći do mene
i ja ću svaki drugi vikend pokušat doć do njega
nema veze što nemam pribijene kinte i jedva izmuzem 5 kuna za kiflu od svojih
ma stopirat ću ako treba
sve za ljubav
odlazim...srce mi se cijepa,umirem od bola
čujemo se svaki dan po više puta
jednako zove on mene kao i ja njega
sestrična mi javlja da ga često viđa pijanog jer ne može bez mene
oh koja sreća
15.1 mu je rođendan
iznenadit ću,doći ću
kako će biti sretan
otišla sam do tatinog frenda koji izrađuje stvarčice od drveta i rekla mu da želim jedno predivno veliko drveno srce s našim imenima u njemu
predivno srce,ručni rad
nije mi ni naplatio
ostalo mi je taman tih 300kn za kartu do njega
u rano jutro polazim
vučem drveno srce teško tonu i hrpu pjesama koje sam mu pisala tih dugih par tjedana
u autobusu vozač pušta narodni radio,a ja pjevušim ko budala
Mišo Mate,Dražen Zečić
ma ko ga jebe,sve volim
stižem u Varaždin,predzadnja postaja
zovem ga
"Tu sam. Uskoro sam kod tebe gugutavi moj golube"
tišina
"aha,super."
"erm,znaš...radim dokasno."
"ma dobro čekat ću te ja"
odemo sestrična i ja u klub u centru grada gdje ću ga čekati
vučem sa sobom drveno srce teško tonu
zamotano je u prozirnu foliju
kraljica sam klišeja
čekam ga
zovem ga
još uvijek je na poslu
radi u tvornici,jel
prošla je ponoć
prošao mu je i rođendan
polako s pive prelazim na čistu rakiju
zatim susrećem zajedničkog frenda
"Neno radi?" pitam ja
"Kako misliš radi? pa sad sam ga sreo gore u birtiji"
BUM
skoro sam se onesvijestila
rekao mi je o kojem se bircu radi i odmah sam mu rekla da me vozi tamo
kad smo došli nije ga više bilo
nazovem ga i zamolim da mi kaže di je
"Čuj,oprosti mi molim te,ali ja sam se zaljubio u drugu i želio bi pokušati s njom.Ona je sad sa mnom,kraj mene"
tišina,suze mi bježe u slušalicu,mobitel je natopljen
"Zašto mi nisi rekao? zašto si dopustio da jebeno putujem 400km i onda mi ovo napraviš? jel možeš bit veće govno?"
poklopi mi slušalicu
srce sam bacila u prvi kontenjer na kojeg sam naišla i otišla na prvi vlak
nakon par tjedana ta ista pička zbog koje me ostavio je zatrudnila
zvala se isto ko i ja
jebem ti život
srijeda, 20.05.2009.
Prekidi
Dobar dan okrutni svijete.
Dobar dan okrutni svijete u kojem se prekidaju veze.
Veze koje su trajele danima,mjesecima,godinama.
I onda jecaš. Suzama oblijevaš jastuke i plahte. Ne jedeš,ne spavaš,ne dišeš. Ok,dišeš ali samo zato jer ti je jako teško ne disat i ostat živ. 
Prekidi. Kako gadni znaju bit.
I uvijek sam se pitala jel gore biti ostavljen ili ostavljati.
Ako se mene pita uvijek je lakše biti ostavljen. Osim ako stvarno pod svaku cijenu ne želiš biti u toj klimavoj vezici i uvjeravati samog sebe da je sve u redu i da vam cvjeta i ljubav i karanfili u prednjem vrtu.
U svakom drugom slučaju bolje je biti ostavljen. Nemaš brige ni pameti. Čekaš da druga strana donese odluke.
Gledaš neku sapunicu,grickaš kokice dok se ON preznojava i traži način da ti kaže «gotovo je».
On je gad,ti si žrtva. On osjeća grižnju savjesti,a ti samo nemoć. Kasnije će te frendice tješit,smišljat ćete sve moguće gadosti o njemu,natovarati čovjeku na leđa gluposti koje nije nikad rekao ni napravio. Bio je ružan,debel,glup i smrdio je. Nije te zaslužio. Crkni gade,crkni
Zašto je tako teško prekidati? Zašto je tako teško prihvatiti da si ostavljen?
Stisni zube i kreni dalje.
Možda moramo jecati da bi se osjećali bolje,ali ajmo to činit u svoja četri zida.
«MOLIM TE NEMOJ ME OSTAVIT JER ĆU SE UBIT» nije baš sretno rješenje prekidačkih muka.
U životu sam ostavljala točno 7 puta.
Svaki put iz istog razloga. Ne zanimaš me više.
Ne postoji drugi razlog.
Ne postoji niti povratak u uništenu vezu.
To je kao podgrijana juha. Nije loša,ali uvijek je bolja topla i tek skuhana.
Prekidi. Gadni su bome.
Znaš da tu osobu vrlo vjerovatno uskoro nećeš moć ni pogledat u oči,a prije par dana ste prali zube istom četkicom.
Uskoro će ti biti stranac ta ista osoba kojoj si jučer dopustio da ti pruži fantastičan oralac,a zatim ste zagrljeni zaspali.
Kako je tanka granica između ljubavi i mržnje.
Jedna od omiljenih rečenica tijekom prekida mi je «nadam se da ćemo ostati prijatelji»
Šansa da ostanemo prijatelji je jednaka šansi da se ja priključim cirkusu i postanem Žena-guma.
Prekidi nakon duge veze su posebno teški.
Ušli ste jedno drugom duboku u dušu,u svaku poru.
Njegov jastuk je jebeno natopljen tvojim mirisom. O ženo prokleta.
Tužni vapaj,suza niz obraz,izgubljen pogled,nemoćne ruke i tiho mi šapće...
«Ne idi»
A ja odlazim.
ponedjeljak, 18.05.2009.
Gdje?
Tražila sam te stvarno posvuda
U parkovima,novootvorenim trgovinama
u oblacima
pod ženskim suknjama
između redaka
u šutnjama
u ljetnim noćima
u svakakvim mirisima
u prošlosti i sadašnjosti
u nemirnim morima
na svim balkonima
na svim krovovima i svim podrumima
Tražila sam te neprekidno,neumorno
ali pomalo beznadno
A onda,jednog jutra sam te našla
Pao si dok si mi plesao u kosi
Trenutak
Još pjesnik nisam bila
ali naranče su naslućivale cvjetove tvoje
misilila sam:
Kad te budem srela
nastavit ću tražiti te svakoga dana
Ljubit ću te u različite sate
da bih izmjenila dolazak noći
Jest ćemo plodove šumske i hodat ćemo bosi
da nam usne imaju okus crveni
i nećemo ulaziti u gradove i hramove
da ne bude ljudske tvorevine između kože i neba
I slušaj što ti govorim:
Pjevaj dok ne osjetiš da te bole usne
Misli na mene dok ti san ne odleti s lastavicama
Sanjaj me dok noć ne bude prisiljena da se sakrije u zvonima
I voli me dok ti se oči ne napune suzama
