ponedjeljak, 18.05.2009.
Trenutak
Još pjesnik nisam bila
ali naranče su naslućivale cvjetove tvoje
misilila sam:
Kad te budem srela
nastavit ću tražiti te svakoga dana
Ljubit ću te u različite sate
da bih izmjenila dolazak noći
Jest ćemo plodove šumske i hodat ćemo bosi
da nam usne imaju okus crveni
i nećemo ulaziti u gradove i hramove
da ne bude ljudske tvorevine između kože i neba
I slušaj što ti govorim:
Pjevaj dok ne osjetiš da te bole usne
Misli na mene dok ti san ne odleti s lastavicama
Sanjaj me dok noć ne bude prisiljena da se sakrije u zvonima
I voli me dok ti se oči ne napune suzama
