BLOG

FLICKR
Iva
Yaki
Žanetić

Viola

HPS


Hiking Croatia


P O D S J E T N I K:
dalibor
Galeb
Brod
Afrika
Svedjanka
Topsicret
Rimljanka
Pulezanka
Bugenvilija
Sebastijan
Po putu i azimutu
Jeruzalem, Jeruzalem

MAKARANI:

NanaBlog1
Valcer
Londra
srktrk
Kral
Karlo


SJEĆANJA

borut

10.02.2025., ponedjeljak

"Fiume o morte!" u kinima od 13. veljače



Ivica_Buljan je na svome FB objavio:

Sinoć sam na svečanoj riječkoj premijeri, u prijateljskom ambijentu, pogledao "Fiume o morte" Igora Bezinovića. Već u prvim kadrovima, kao da sam ušetao na ulice Rijeke kroz neki distopični portal. Kamera klizi kroz Korzo, Placu, sunčanom Rivom, pristaništem obavijenim maglom, pročeljima secesijskih palača koje podsjećaju na mrtve svjedoke. Genijalne su u mozaike ugravirani brojevi godina s početka prošlog stoljeća, danas pohabane i skrivene iza neobnovljenih fasada i trošnih ulaznih vrata, a govore o nekadašnjem sjaju i bogatstvu austrougarskog slobodnog grada. Bezinović prikazuje Rijeku kao mikrometropolis gdje se prošlost i sadašnjost sudaraju u grotesknom plesu. Ta početna atmosfera, slika njegove gimnazije u Sušaku, tereni za trčanje, kadrovi luke koja je golema, tiha bez buke nekadašnjeg gokemig brodogradilišta, nabijena je simbolikom, i priprema teren za priču o D’Annunziju i njegovoj kratkotrajnoj, zlokobnoj "slobodnoj državi" Fiume (1919–1920).
Najzanimljiviji aspekt filma je angažman današnjih građana Rijeke da glume figure iz njezine fašisticke povijesti. To nije samo meta-komentar na selektivno sjećanje (o D’Annunziju se obično priča kao o karizmatičnom ludom pjesniku, a ne zločincu), već i podrugljiva demistifikacija. Kada lokalac u trapericama recitira D’Annunzijevu retoriku o svetom teroru, jasno je da fašizam nema rodni list. Može se roditi u bilo kojoj generaciji, u bilo kome. Bezinović time podsjeća na one koji danas maštaju o novoj Fiume – bilo kroz separatizam, bilo kroz domaći ksenofobični nacionalizam.
D’Annunzija koji se sam proglasio vođom, igra ,čini mi se, pet običnih, ćelavih muškaraca, Hrvata, Bosanaca i Talijana iz Rijeke. Ne glume ga, oni to kao u histrionskom teatru postaju, bez omalovažavajuće groteske, već s nekim stripovskim plemenitim patosom. Bezinović današnje Riječane i rijetke stare Fiumane pita tko je bio operetni diktator. Većina to više ne zna, a rijetki o njemu imaju neobične historijske asocijacije, iako je svojom megalomanskom akcijom vojnog prevrata, stvarnosno i simbolički usmjerio političku tranziciju Rijeke. Naturščici čine da on više nije nejsan povijesni fantom, već netko tko bi mogao biti susjed, komunalac, profesionalni hrvatski i talijanski oficir, ili lokalni kvazifilozof iz kavane. Isto vrijedi za njegove vojnike, mladiće u improviziranim uniformama, čije paradiranje gradom i vojne vjezbe podsjećaju na kombinaciju TikTok storija i LARP-a s fasciama. Tu ironiju Bezinović ne naglašava, ona curi kroz svaki kadar.
Estetski mi se nameće paralela s Pasolinijevim filmom "Salò ili 120 dana Sodome" iz 1975. Salò i Fiume o morte prikazuju marionetske tvorevine talijanskog fašizma na mikroprostoru. D’Annunzijeva "republika" bila je laboratorij ekstremizma koji je anticipirao Mussolinijev režim, dok je Salò (1943–1945) bio posljednji trzaj fašističkog režima, teatralna diktatura bez realne moći. U oba slučaja, prostor postaje klaustrofobična pozornica na kojoj se ideologija pretvara u apsurdni ritual. Pasolini je koristio dekadenciju kao ogledalo za moralnu trulež. Bezinović isto čini sjajnom montažom dokumentarnih snimaka i fotografija (sjajan je rad montažerke Hrvoslave Brkušić), ali s manje eksplicitnog nasilja, a više s podsjetnikom da su i "kulturni" fašizmi (D’Annunzijeva poezija, estetika) samo maska za diktaturu. Je li Salò direktno inspiriran avanturom Fiume? Povijesno, Mussolinijev režim je bio opsjednut D’Annunzijevim "estetskim fašizmom", ali Bezinović to ostavlja kao retoričko pitanje: koliko je današnja politička teatralnost još uvijek zarobljena u tim istim shemama?
Zato poruka "Fiume o morte" nije samo da je fašizam glup, već da njegova prividna apsurdnost (pucnjava u prazno, parade u besmislenim uniformama) služi kao privlačno uporište za masovnu histeriju. D’Annunzijeva "avantura" izgledala je kao šou za medije, ali za nekoliko godina isti retorički mehanizmi mobilizirat će milijune za Ducea. Bezinović nas tjera da se zapitamo: koliko je današnjih "šoumena" s ekstremističkim porukama samo prva faza nečeg monstruoznijeg? Kada TikToker postane demagog, a meme postane propaganda, granica je tanka.
Bezinović ne daje jednostavne odgovore. Njegov film djeluje kao opomena: gradovi poput Rijeke nose slojeve historije koji mogu eksplodirati u bilo kojem trenutku. Jer fašizam, koliko god izgledao mrtav, uvijek čeka da ga netko izvede iz groba... u najobičnijoj trenerci.
I, ne nevažno, Bezinović je napravio tako sjajan film, da sam se osjetio povlaštenim što trenunto radim u Rijeci i što ćemo u subotu izaći s predstavom Nigdje, niotkuda, Bekima Sejranovića.

- 14:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

  • Preporuka ?

    Vrijedi, hvala (Ana.comm 10.02.2025. 15:30)
  • Vrijedno gledanja... (Dinaja 10.02.2025. 16:59)
  • Savršeno! Bravo! (luki2 10.02.2025. 22:34)
  • ne znam baš mnogo o tome, ali film bih rado pogledala (Litterula 12.02.2025. 23:40)

    • 08.02.2025., subota

    Igor Bezinović’s ‘Fiume o morte!’ Wins Rotterdam Tiger Award



    Hibridni dokumentarni film Igora Bezinovića "Fiume o morte!" u petak navečer nagrađen je nagradom Tigar, glavnom nagradom Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu vrijednom 40.000 eura. Bezinovićev film kroz dramsku rekonstrukciju i dokumentarne interludije bilježi duh talijanskog pjesnika, dramatičara, novinara, aristokrata i vojnog časnika Gabrielea D'Annunzija — koji je 1919. okupirao grad Fiume.

    U svom priopćenju, žiri Tigra je rekao: "U trenucima uspona ultranacionalizma u suvremenom europskom kontekstu, film se razigrano hvata u koštac s prošlošću ne kao zatvoreno poglavlje, već kao živa stvarnost. Ako ne uključimo prošlost kao živu sadašnjost, ona će inzistirati na načinima koji nisu samo upozorenje za budućnost, već prijete samoj mogućnosti pravednog suživota i života u kojem se može živjeti ne samo za one koji pribjegavaju potvrđivanju moći."     (Preneseno iz Entertaiment News; Prevod: Google Translete)

    - 09:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

  • Zanimljivo ostvarenje. (Lastavica 08.02.2025. 10:35)
  • Lijepa najava a D'Annunzio je na slikama i u Muzeju grada Rijeke ali nisam ga prikazao ni nož koji su nosili njegovi arditi. (gogoo 08.02.2025. 12:42)
  • informativan si ovo nisam znala (Annabonny 08.02.2025. 13:26)
  • Bezinović je bio prepotentni učenik sušačke gimnazije, moja drugarica mu je predavala, ja njegovoj sestri koja je isto bila svojeglava ali mnogo simpatičnija, otac im je dobro vodio prvu fazu priprema uvođenja državne mature, kad je smijenjen projekt je otišao k vragu. Mali je temeljito i dugo radio film, angažirao je sve najbolje iz svoje i bliskih generacija, kako je rekao pazio je najviše da ne napravi ni jednu grešku u kronološkom slijedu događanja, suradnice su mu bile po talijanskim arhivima i na kraju mu se dogodio neshvatljiv previd, u efektnoj sceni glavni junak gol hoda riječkim korzom ogrnut zastavom Slobodne države Rijeka, kvaka je u tome da je D'Annunzijeva država imala drukčiju zastavu, a ovi su bili njegova neprijateljska organizacija. No dobro, možda to umjetnička sloboda, film je očito, kako su kritičari prepoznali, s pozitivnom poukom. Svako dobro! (NF 08.02.2025. 18:56)
  • Naučimo iz prošlosti da ne bi griješili u sadašnjosti. ;) (Pozitivka 09.02.2025. 01:55)
  • Tek me je ovaj video koji si ti stavio zaista zainteresirao. Hvala! (Mariano Aureliano 09.02.2025. 03:49)
  • Ivica_Buljan je na svome FB objavio:

    Sinoć sam na svečanoj riječkoj premijeri, u prijateljskom ambijentu, pogledao "Fiume o morte" Igora Bezinovića. Već u prvim kadrovima, kao da sam ušetao na ulice Rijeke kroz neki distopični portal. Kamera klizi kroz Korzo, Placu, sunčanom Rivom, pristaništem obavijenim maglom, pročeljima secesijskih palača koje podsjećaju na mrtve svjedoke. Genijalne su u mozaike ugravirani brojevi godina s početka prošlog stoljeća, danas pohabane i skrivene iza neobnovljenih fasada i trošnih ulaznih vrata, a govore o nekadašnjem sjaju i bogatstvu austrougarskog slobodnog grada. Bezinović prikazuje Rijeku kao mikrometropolis gdje se prošlost i sadašnjost sudaraju u grotesknom plesu. Ta početna atmosfera, slika njegove gimnazije u Sušaku, tereni za trčanje, kadrovi luke koja je golema, tiha bez buke nekadašnjeg gokemig brodogradilišta, nabijena je simbolikom, i priprema teren za priču o D’Annunziju i njegovoj kratkotrajnoj, zlokobnoj "slobodnoj državi" Fiume (1919–1920).
    Najzanimljiviji aspekt filma je angažman današnjih građana Rijeke da glume figure iz njezine fašisticke povijesti. To nije samo meta-komentar na selektivno sjećanje (o D’Annunziju se obično priča kao o karizmatičnom ludom pjesniku, a ne zločincu), već i podrugljiva demistifikacija. Kada lokalac u trapericama recitira D’Annunzijevu retoriku o svetom teroru, jasno je da fašizam nema rodni list. Može se roditi u bilo kojoj generaciji, u bilo kome. Bezinović time podsjeća na one koji danas maštaju o novoj Fiume – bilo kroz separatizam, bilo kroz domaći ksenofobični nacionalizam.
    D’Annunzija koji se sam proglasio vođom, igra ,čini mi se, pet običnih, ćelavih muškaraca, Hrvata, Bosanaca i Talijana iz Rijeke. Ne glume ga, oni to kao u histrionskom teatru postaju, bez omalovažavajuće groteske, već s nekim stripovskim plemenitim patosom. Bezinović današnje Riječane i rijetke stare Fiumane pita tko je bio operetni diktator. Većina to više ne zna, a rijetki o njemu imaju neobične historijske asocijacije, iako je svojom megalomanskom akcijom vojnog prevrata, stvarnosno i simbolički usmjerio političku tranziciju Rijeke. Naturščici čine da on više nije nejsan povijesni fantom, već netko tko bi mogao biti susjed, komunalac, profesionalni hrvatski i talijanski oficir, ili lokalni kvazifilozof iz kavane. Isto vrijedi za njegove vojnike, mladiće u improviziranim uniformama, čije paradiranje gradom i vojne vjezbe podsjećaju na kombinaciju TikTok storija i LARP-a s fasciama. Tu ironiju Bezinović ne naglašava, ona curi kroz svaki kadar.
    Estetski mi se nameće paralela s Pasolinijevim filmom "Salò ili 120 dana Sodome" iz 1975. Salò i Fiume o morte prikazuju marionetske tvorevine talijanskog fašizma na mikroprostoru. D’Annunzijeva "republika" bila je laboratorij ekstremizma koji je anticipirao Mussolinijev režim, dok je Salò (1943–1945) bio posljednji trzaj fašističkog režima, teatralna diktatura bez realne moći. U oba slučaja, prostor postaje klaustrofobična pozornica na kojoj se ideologija pretvara u apsurdni ritual. Pasolini je koristio dekadenciju kao ogledalo za moralnu trulež. Bezinović isto čini sjajnom montažom dokumentarnih snimaka i fotografija (sjajan je rad montažerke Hrvoslave Brkušić), ali s manje eksplicitnog nasilja, a više s podsjetnikom da su i "kulturni" fašizmi (D’Annunzijeva poezija, estetika) samo maska za diktaturu. Je li Salò direktno inspiriran avanturom Fiume? Povijesno, Mussolinijev režim je bio opsjednut D’Annunzijevim "estetskim fašizmom", ali Bezinović to ostavlja kao retoričko pitanje: koliko je današnja politička teatralnost još uvijek zarobljena u tim istim shemama?
    Zato poruka "Fiume o morte" nije samo da je fašizam glup, već da njegova prividna apsurdnost (pucnjava u prazno, parade u besmislenim uniformama) služi kao privlačno uporište za masovnu histeriju. D’Annunzijeva "avantura" izgledala je kao šou za medije, ali za nekoliko godina isti retorički mehanizmi mobilizirat će milijune za Ducea. Bezinović nas tjera da se zapitamo: koliko je današnjih "šoumena" s ekstremističkim porukama samo prva faza nečeg monstruoznijeg? Kada TikToker postane demagog, a meme postane propaganda, granica je tanka.
    Bezinović ne daje jednostavne odgovore. Njegov film djeluje kao opomena: gradovi poput Rijeke nose slojeve historije koji mogu eksplodirati u bilo kojem trenutku. Jer fašizam, koliko god izgledao mrtav, uvijek čeka da ga netko izvede iz groba... u najobičnijoj trenerci.
    I, ne nevažno, Bezinović je napravio tako sjajan film, da sam se osjetio povlaštenim što trenunto radim u Rijeci i što ćemo u subotu izaći s predstavom Nigdje, niotkuda, Bekima Sejranovića.     (borut 09.02.2025. 21:08)
  • Bravo! Svakako ću se potruditi pogledati
    Samo odlične kritike slušam i čitam. Hvala! (luki2 09.02.2025. 23:41)

    • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.
    < veljača, 2025 >
    P U S Č P S N
              1 2
    3 4 5 6 7 8 9
    10 11 12 13 14 15 16
    17 18 19 20 21 22 23
    24 25 26 27 28    


    Blagdani-Katolicki
    Blagdani-Muslimanski
    Blagdani-Zidovski


    Zašto "Borut"?

    VOLIM PROCITAT PONOVO
    (sunce daje zemlji svjetlost, u tami ostaju neiskazane misli):

    S A L I M
    Del Vechio - Maestro
    B o r i s
    Post bez slike

    Jeruzalem, Jeruzalem (1)
    Jeruzalem, Jeruzalem (2)
    Jeruzalem, Jeruzalem (3)
    Jeruzalem, Jeruzalem (4)
    Jeruzalem, Jeruzalem (5)
    Jeruzalem, Jeruzalem (6)
    Jeruzalem, Jeruzalem (7)

    Vesni za rodjendan

    Iva
    Iva u Budimpesti
    VREMENSKE PRILIKE U TEL AVIVU,
    Click for תל אביב-יפו, ישראל Forecast

    KOD G-a(Zagreb-Trnsko)
    Click for זאגרב, קרואטיה Forecast

    I KOD BARTULA (Micpe Ramon)
    Click for ירושלים, ישראל Forecast


    A R H I V:

    2004.
    V, VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2005.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2006.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2007.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2008.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2009.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2010.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII,VIII,
    IX, X, XI, XII

    2011.
    I, II, III, IV, V
    VI, VII, VIII
    IX, X, XI, XII

    2012.
    I, II, III, IV, V
    VI, VII, VIII
    IX, X, XI, XII

    2013.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2014.
    I, II, III, IV, V
    VI, VII, VIII
    IX, X, XI, XII

    2015.

    I, II, III, IV ,V
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2016.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, lX, XI, XII

    2017.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2018.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2019.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII, IX,
    X, XI, XII

    2020.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2021.
    I, II, III, IV , V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2022.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2023.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2024.
    I, II, III, IV, V,
    VI, VII, VIII,
    IX, X, XI, XII

    2025.
    I, II, III, IV, V,
    VI,
    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica