Prijatelj iz susjedstva je preselio u novu kucu i rijesio se dijela namjestaja koji mu tamo nece biti potreban. Ja sam iz njegovog podruma uzeo ormar s policama i postavio ga u jednu od soba s namjerom da ga napunim knjigama. Ali kao sto to biva sa svim stvarima koje se dugo nalaze u prizemnim, vlaznim prostorima i taj ormar je poprimio neugodan miris. Iznio sam ga na balkon i sad se tamo vjetri. Vesna se smije da sam ga objesio kao rublje koja se izvadi iz perilice i to naopacke,
a meni se ideja bas svidjela, ali ako netko ima bolji prijedlog neka samo kaze!
Zeni je preminula u listopadu 2009-te godine, a velika u smrti kao sto je bila u zivotu, poklonila je tijelo znanosti. Njezine posmrtne ostatke ispratili smo jucer u Jeruzalemu.
ZENI LEBL rodjena je 20. juna 1927. godine u Aleksincu. Od 1933. godine zivela je u Beogradu, gde je zavrsila osnovnu skolu i nizu gimnaziju. Uoci odvodjenja jevrejskih zena i dece u logor na Sajmistu pobegla je u Nis i pod laznim imenom zivela kod Jelene Glavaski, svoje nekadasnje vaspitacice iz decjeg vrtica.
Zbog ilegalnog rada obe su uhapsene 22. februara 1943. godine. Dok je njena spasiteljica odvedena u logor i kasnije streljana, ona je kao maloletna oterana na rad u Rajhu, pa i tamo uhapsena. Oslobodjena je iz berlinskog Gestapoa 28. aprila 1945. godine.
Po povratku u Beograd zavrsila je gimanziju i studirala pravo i Novinarsko-diplomatsku visoku skolu. U isto vreme radila je kao saradnik ''Politike''. Posto je aprila 1949. godine ispricala vic o ''ljubicici beloj'', uhapsena je zbog ''kleveta protiv naroda i drzave'' i ''kaznjena administrativno-prinudnom merom drustveno-korisnog rada sa lisenjem slobode u trajanju od godinu dana''. Posle dve i po godine logora u Ramskom ritu, Zabeli, na Grguru I, Grguru II i Golom otoku pomilovana je.
Septembra 1954. godine iselila se u Israel. Posvetila se istrazivanju istorije Jevreja na tlu bivse Jugoslavije, narocito u Srbiji i Makedoniji, delimicno i u okviru Istorijskog odbora Udruzenja Jevreja iz bivse Jugoslavije u Israelu.
Nova - petnaesta knjiga Zeni Lebl nosi naslov
HADZ-AMIN I BERLIN
deveta je na srpskom jeziku.
Prethodile su joj:
Plima i slom, iz istorije Jevreja Vardarske Makedonije
Ljubicica bela, vic dug dve i po godine
Jevrejske knjige stampane u Beogradu 1837-1905.
Dnevnik jedne Judite, Beograd 1941.
Jevreji u Pirotu
Jerusalimski muftija
Do ''konacnog resenja'' – Jevreji u Beogradu 1521-1942.
Do ''konacnog resenja'' – Jevreji u Srbiji
Na hebrejskom i/ili dvojezicno objavila je sest knjiga i desetine clanaka u knjizevnim i istorijskim casopisima.
Bavi se i prevodjenjem israelskih pisaca i pesnika sa hebrejskog na srpski jezik.
Dobitnik je dvadeset i dve nagrade za naucne i knjizevne radove na anonimnim konkursima Saveza jevrejskih opstina Jugoslavije.
(www.makabijada.com)
Mi cemo je pamtiti po dobrim djelima kojima nas je obdarivala,
a neka je cuva sveta izraelska zemlja koju je nadasve voljela!
Sve je pocelo zbog cijene posudice ovdje vrlo popularne vrsta sira (kotedž)
za koju je jedan mladic smatrajauci da je neopravdano previsoka na Facebooku pozvao gradjane da ga ne kupuju dok se cijena ne spusti sa 8 sekela na 5 sekela. Akcija gotovo da je uspjela i danas se ta ista posudica kupuje za manje od 6 sekela (istovremeno su trgovacke mreze povecale cijene drugih manje trazenih sireva)
Istovremeno su lijecnici u drzavnim bolnicama objavili strajk sa ciljem da se spasi sistem javnog zdravstva. Kulminiralo je strajkom gladu Dr. Idelmana,
predsjednika Sindikata lijecnika, koji je gladujuci koracao od Tel Aviva do Jeruzalema i prisilio predstavnike Vlade na direktne razgovore. Posebno su demonstrirali i lijecnici stazisti, koji su svi zajedno podnijeli izjave o ostavkama od kojih jos uvijek nisu definitivno odustali!
Vrhunac otpora je poceo nezadovoljstvom mladih koji placaju visoke najamnine, a u nemogucnosti da zbog visokih cijena novogradnji kupe vlastiti stan. Oni su u nekoliko gradova postavili satorske gradove i vec tjednima tamo obitavaju,
a za veceras je najavljeno i veliko okupljanje u Tel Avivu. Pojavu, nastup i podrsku vec su prijavili i neki vodeci izraelski umjetnici.
Lajlu i Sanjina sam docekao pred ulazom u bolnicu (Vesna treba primati antibiotike da bi se zaustavio upalni proces na predjelu gdje joj je ugradjen port). Bili su odjeveni za plazu pa nisu mogli unutra, jer je bolnica strogo podvrgnuta vjerskim pravilima. Iz istog razloga nema ni fotografija, jer je subotom zabranjeno i fotografirati. Otisao sam gore po Vesnu i onda smo sjedili i razgovarali u dvoristu., tjeseci se da ima i toplijih krajeva ovog ljeta (Bagdad 49 stupnjeva C u hladu). Isprobali smo Lajlin kolac i kolac kojega je poslala Sanja, te ispratili goste prema njihovom kupalistu.
... a sutra bi Vesna vec trebala kuci.