borut
28.11.2008., petak
U berbi maslina
Sinoc me je Jair obavijestio da u 6,30 budem u njegovoj plantazi maslina pored Binjamine. I jutros me je, kao i onomad prije dvije godine, docekao siroko razmahujuci rukom kako bi pokazao da su sve plantaze (uglavnom zasadjene kajsijama i kaki jabukama) i vinogradi uokolo njegove. Ali vremena za pricu nije bilo previse jer je stroj za berbu maslina vec bio postavljen izmedju stabala.  Daljinskim upravljacem jedan od radnika (a svi su osim gazde Tajlandjani) je postavio uredjaj za podrhtavanje uz stablo  i za cas su najloni postavljeni pod krosnju  bili ne bas prepuni sitnim plodovima (jer ljeto je bilo susno i nije bilo dopusteno umjetno natapanje)!  Iz najlona su masline ubacivane u prikolicu u kojoj je obavljeno prvo grubo ciscenje od lisca i grancica,  a iz prikolice je kruzna traka ubacivala masline u sanduk  i prije nego li sam se snasao 400 kg maslina cekali su da ih se prebaci u uljaru iz koje bi trebalo izaci barem 60 litara najboljeg jestivog ulja.  A evo i filmica: .................. |
- 08:41 - Komentari (10) - Isprintaj - #
26.11.2008., srijeda
Jos o "Bank Hapoalim"
Neki su se, citajuci prethodni post, zapitali: "Sta se to zbiva u 'Bank Hapoalim' , pa ni uposlenici ne mogu uci na vrijeme?" Istini za volju, nista posebno se tada nije desilo, jer i "cuvar kljuceva" jednom u dvadeset godina moze zakasniti. Ali samo dan kasnije svi kompjutori u banci su prestali sa radom. Novi glavni posluzitelj je zakazao. Prosli su petak i subota, a kvar nije bio uklonjen. U nedjelju svi smo bili na poslu i primali stranke kao da bi kompjutori svaki tren trebali proraditi. No, nista od toga! Dezurali smo do kasno i otisli kucama spremni da nas u sred noci pozovu odraditi sve zaostake. U ponedjeljak su vec naslovnice svih novina donosile najcrnije slutne o sudbini banke. A mi (nas 8000 uposlenika banke) smo nastavljali raditi sa strankama. Raditi? Ma kakav je to rad bio? Novac iz banke nitko nije mogao dobiti, jer ni tzv. "kasfomati" ili "bankomati" drugih banaka nisu mogli uspostaviti vezu s nasim serverom. Oni koji su u banku donosili novac dobijali su rukom popunjeni papir o predaji (da, kao nekada), a ja koji radim na medjunarodnoj trgovini samo sam cupao ostatke kose gomilajuci naloge stranaka o prenosu deviza u inozemsvto. Niti dokumente o prijevozu roba nismi mogli slati, jer i njih valja prethodno obraditi, a o tome je li tko dobio novac iz inozemstva - stranke su mogle samo sanjati. Tek u utorak u ranim satima kvar je otklonjem i vec u 5,00 sati smo pozvani na posao. I opet, funkcije su osposobljavane jedna za drugom, pa smo se medjusobno ispomagali kako je kome bilo omoguceno raditi. Dakako da su najprije uspostavili osnovne bankovne radnje - ulaz i izlaz domacih sredstava placanja, dok je poslovanje sa devizama dobrano kasnilo, pa sam jucerasni radni dan dobrano oduzio! A jutros nas je direktorica poslovnice okupila  izdvojila sedam sefova sektora da pljescu nama cetrdesetorici koji smo se svojski potrudili da sve prodje bez vecih steta!  Iako ne padam na prozirne trikove sefova, nekako sam se ugodno osjecao, ali nisam siguran da su svi bili moga misljenja!  |
- 19:15 - Komentari (14) - Isprintaj - #
22.11.2008., subota
Ranoranilac
 Nisam ranoranilac, ali jucer sam cekajuci autobus zatekao rijetkog prolaznika, kojega sam do sada samo ponekad znao cuti iz daljine! Nije se previse obazirao na mene; samo je, okrenuvsi mi ledja, htio dati do znanja da ne haje za moje misljenje!  No, ipak se cini da nesto nije bilo sasvim u redu, jer "cuvari kljuceva" moje banke jos nisu bili otvorili vrata da sluzbenici udju! ..............  |
- 05:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #
17.11.2008., ponedjeljak
Uzvratna utakmica
|
U svibnju moja poslovnica je izgubila kosarkasku utakmicu sa obitelju Zilber. Rezultat vise nitko ne pamti, ali Zilberi su opet htjeli osjetiti okus pobjede. Ovaj put su mene zaduzili za organizaciju, pa se je sve odigralo u Cezareji. Po obucaju ekipe su kasnile,   ali su nas u kantriju lijepo primili  i prepustili nam da sami podesimo visinu table!  Bilo je vec kasno pa je i zagrijavanje bilo kratko.    Utakmica je bila zestoka, jer Zilberi ne podnose poraz, a ni meni se ovaj put nije dalo biti pobjedjen. Igralo se do 11 poena i najmanje 2 poena razlike, ali je kod rezultata 12 : 12 dogovoreno da se utakmica zavrsi dok grubosti jos nisu prevrsile mjeru. Kod Ben Hama u Or Akivi, brzo su zaboravljeni svi nesporazumi i dogovori za naredni susret vec pocinju!  |
- 20:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
15.11.2008., subota
... a kome je nabolje?
Vesna ne moze gledati tuzne stvari (kao one mace iz prethodnog posta kako cekaju hranu), pa je brzo pripremila Macija koji ne treba cekati nista, jer su mu zrnca uvijek u tanjuricu, voda u posudici i pjesak u kutiji. Sa svojih 9 kg cuva sadrzaj drvenog sanduka, ali njegov pogled odaje da mu ipak nesto fali, znatizelju neku! Mozda bi on i osobno htio zaviriti u taj sanduk??? |
- 08:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #
13.11.2008., četvrtak
Ni u troje nije lako
Neki su se slozili sa mnom da je, barem tamo u visini, u paru lakse (pogotovo kad se putuje na topli jug), ali ponekad je, tamo pored kontejnera za smece, i u troje tesko (pogotovo kad zivot o odbacenoj hrani ovisi)!  |
- 22:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #
12.11.2008., srijeda
Leteci poredak
|
Koliko li sam puta pokusavao fotografirati ptice selice u njihovu letecem poretku. Kad bi uredno prelijetale iznad mene, najcesce sam bio bez fotoaparata, a kada mi je kamera bila u ruci one su se protivile postaviti o formaciju. Ali danas samo sto sam provirio na balkon ugledah ih sasvim blizu. Trk u sobu po aparat, u trku natrag namjestanje "nisanskih sprava" i klik. A one na jug (jer zima se sprema), a na jugu sunce i evo sta sam jedva uspio "uloviti"!  |
- 18:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #
09.11.2008., nedjelja
U bolnici kod ozlijedjenih turistkinja
Vijest o prometnoj nesreci u kojoj je autobus sa 48 hrvatskih turista uletio u preniski tunel "Neve Saanana" (predio Haife) brzo se je prosirila sredstvima obavjestavanja. Vesna je pozvala haifanske bolnice i saznala da su dvije gospodje stacionirane u "Bnei Cion"!  Pohitali smo da vidimo mozemo li biti od bilo kakve pomoci! Pred bolnicu stigosmo upravo u trenutku kada je dosao i zamjenski autobus sa turistima koji su nesrecu prosli s laksim ozljedama ili bili samo ugruvani. I oni su htjeli znati kako im se osjecaju suputnice, a donijeli su im i torbe s osobnim potrepstinama. Na sedmom katu, na Kirurgiji zatekli smo gdju Marjanu gotovo nepokretnu s jednom rukom u gipsu i drugom u zavojima i pod infuzijama. Naocale je izbugila u nesreci i nije mogla citati stivo koje sam joj ponudio (novi broj "Marije" koju dobijam dobrotom fra Petra Lubine, glavnog urednika) - samo je zazelila da Marija bude s njom i pomogne joj u izljecenju. Na devetom katu, na Ortopediji, gdja Ana izgledala je puno bolje i vedrije, prihvatila ponudjeni list, te smo je ostavili da, kada se pridigne iz kreveta, barem sa bolnickog prozora, uziva u pogledu na haifanski zaljev! (Valjalo je postovati volju ozlijedjenih dama i ne fotografirati ih u stanju u kojem smo ih zatekli)  |
- 22:48 - Komentari (21) - Isprintaj - #
07.11.2008., petak
Ima nade
|
Mozda se svjetsko gospodarstvo nalazi u bezizlaznoj situaciji, ali za buducnost sahovske igre, siguran sam, ima nade:-) (Tako je to kod Lucije u Zagrebu, kad je jesen i vani pada kisa)  |
- 16:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #
04.11.2008., utorak
Odlazak Veleposlanika
Pet je godina veleposlanicku duznost u Izraelu obnasao Mr Ivan Del Vechio. Na oprostaju u hotelu Hasharon u Hercliju okupio se diplomatski kor.  Toploj atmosferi doprinijeli su brojni prijatelji koje je stekao za sluzbovanja u Tel Avivu,  a govori su biranim rijecima upotpunili sliku o njegovu uspjesnu radu!  Sretno mu i uspjesno bilo i u Poljskoj kamo putuje predati vjerodajnice! |
- 22:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #
02.11.2008., nedjelja
U paru je lakse:-)
Od svih ptica koje prelijecu ove krajeve na njihovim od iskona nepromijenjenim putanjam, najvise me zadivljuju pelikani. I nije prvi put da su gosti na ovom blogu, ali jucer kao da su htjeli reci: udvoje je lakse!!! |
- 20:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #
01.11.2008., subota
Janiv
|
Janiv je sin moje kolegice s posla koju smo prekjucer ispratili u zasluzenu mirovinu. Na kako to obicno biva u prelomnim zivotnim trenucima, covjek uvijek nesto zaboravi, pa je tako i moja kolegica Zoslin zaboravila sobom ponijeti nekoliko stvari, a kako smo mi svakog petka u Haifi gdje Janiv radi, dogovorili smo da stvari predamo njemu. Janiv radi u prodavaonici elektrouredjaja "Treklin" u velikom molu na samom ulasku u Haifu i lako smo ga nasli. Nakon srdacnog pozdrava zapitali smo ga, kad smo vec tu, postoji li keramicka ploca za kuhanje koja radi na jednofaznu struju. "O!!!" - jedva je docekao Janiv, jer to je njegov teren (a njegova mama s ponosom tvrdi kako on Eskimu moze prodati led) i nakon kratkih objasnjenja, on nas je otpratio do automobila i utovario dio nama ne tako nuzno potrebnih stvari (LCD televizor, ususavac za prasinu, DVD) dok ce keramicka ploca, pecnica i perilica stici posebnom isporukom!!!  Dobro Zoslin poznaje svoga sina! |
