borut
14.05.2008., srijeda
Kosarka
Razlika izmedju hodanja i trcanja je u tome sto kod hodanja uvijek jedna noga mora biti u dodiru sa tlom. Cini mi se da sam posljednji put imao oba stopala u zraku prije godinu dana na onom poznatom cezarejskom trijatlonu za kojega sam se i posebno pripremao. Ni hodanjem se nisam previse bavio pa sam nakon pjesacenja po brdu Gilboa prije mjesec dana osjecao tegobe u misicima citav tjedan. Ali jucer je osvanuo plakat u kojemu je najavljena kosarkaska utakmica imedju reprezentacije moje poslovnice i obitelji Zilber! Nije bilo nikakve mogucnosti izmigoljiti se i ne izaci na megdan. Protivnicka ekipa je bila spremna na vrijeme  a ja sam cekajuci suigrace pozirao s gosp. Zilberom!c  Zagrijavanje je trajalo dugo, sve dok se nismo svi okupili, a ja sam vec bio mrtav umoran. Igralo se kao da se radi o biti ili ne biti, ne zaziruci ni od grubih prekrsaja,  sve dok mi jednostavno nije izmakao asfalt ispod nogu, pa se nadjoh na podu s ogrebotinama na laktu i koljenu, tako da sam ostatak utakmice promatrao sa strane.  Ukazana mi je i prva pomoc  a onda smo se, cekajuci na krilca, raznice, pljeskavice, rebarca, kobasice, cevape ....c  okusali i u disciplini koja mi jos uvijek donosi pozitivne poene  Brzo sam se skupio doma, ne bih li prikupio snage za novi dan; i znam da se varam, ali sve se cini kao da mi upravo sada zabadaju lakat u slabine... |
