borut
29.07.2007., nedjelja
Slomo Arci u "Amfiju"
Kada u u Cezareji nastupa Slomo Arci za karte se treba pobrinuti dva-tri mjeseca ranije. I na parking teba doci dosta ranije za uhvatiti dobro mjesto kako bi po zavrsetku koncerta brzo kliznuli. Temperatura od 30 stupnjeva i vlaga od 80% zamaglili su objektiv, ali osjecali smo se upravo kao u maglenom oblaku. Slomo je zapoceo koncert predstavljanjem svog novog albuma "Spokojni u ljetu",  a onda je presao na poznate hitove iz vremena kada se vecina gledatelja jos nije niti rodila. .......... Slomo je pjevao bez prestanka dva sata i vecinu vremena proveo setajuci izmedju redova obozavatelja, penjao se s njima na sjedalice, pozirao za zajednicke fotografije i pjevao, pjevao, pjevao ...  U drugom dijelu koncerta na kratko je prepustio pozornicu mladoj violinistici Keren  s kojom je otpjevao i kratki duet, a svoju tocku je imao i gitarist Piter! .......... Slomo ne bi bio Slomo, a Izrael ne bi bio Izrael, da nas u trenutku veselja ne bi podsjetio na molitvu za povtratak zarobljenih vojnika iz posljednjeg rata!  |
- 23:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #
23.07.2007., ponedjeljak
"Salom Cezareja!"
Amfiteatron u Cezareji je posljednji korak kojega treba napraviti pjevac u Izraelu da bi mogao reci kako je uspio. Sinoc je to ucinio Pablo Rozenberg. Od kada je, kao djecak, iz Argentine uselio u Izrael bavi se muzikom i svojim sklonostima latinskoj muzici dodao je puno orjentalnog. Stigli smo rano i dok je ugodni povjetarac s mora gubio snagu, pratili kako se kameno stepeniste arene polako puni i zamor raste.  Sve dok nije usao Pablo. S njim je bio i Slomi Sabat - kralj dueta, covjek koji moza pratiti sve i svakoga.  Poceli su blijedo i nakon dva broja sam pomisljao da mi je vecer propala. Zakasnjeli posjetiteljii (zbog neopisive prometene guzve) su jos pristizali i gledaliste je bilo prepuno. Pet tisuca ljudi je mirno sjedilo i uljudno pljeskalo umjetnicima.  A onda je, kao kad se iz mirne morske povrsine rodi veliki val, pocelo komesanje u publici. Djevojke i mladici su ustajali i zapocinjali svak svoju igru. U plesu obuzdanom samo malim prostorom izmedju lijevog i desnog susjeda koji su takodjer plesali, nije bilo pauze. Plesalo se i za vrijeme dok su Pablo i Slomi prepustali publici da pjeva njihove hitove, a oni samo davali glazbenu pratnju. Energija iz publike prenijela se na pozornicu. Pjevaci su uskladili glasove, instrumentalna pratnja se potpuno podesila i uzitku nije bilo kraja. Plesao je i Pablo na pozornici, prekinuo predstavu samo na trenutak kako bi i on konacno uzviknuo "Salom Cezareja" (recenica kojom samo najpopularniji pjevaci pozdravljaju u "Amfiju"), te na kraju potpuno iscrpljen otisao. Evo i dva filmica s koncerta! ............ ............ Ulaznice!? Dakako "Rockatanskom", ali tek za tjedan dana, jer slijedi jos koncert na kojem ce nastupati Slomo Arci! |
- 20:33 - Komentari (17) - Isprintaj - #
20.07.2007., petak
Jeruzalem, Jeruzalem
Izasli smo kada i posljednji gosti, omamljeni i omadzijani, sto mirisima nargile sto pokretima plesacice koja nije previse krila svoje obline izvodeci dobro uvjezbane vibracije citavim tijelom. Omarinu ljetnje noci nije umanjivao ni povjetarac sto se je spustao s Maslinske Gore donoseci vonj Judejske pustinje s druge strane, pa smo zurno tragali za rashladjenim prostorom. Na ulazu je stajao kao od brda odvaljeni cuvar, ali nije previse mario za nas ni kad smo mu se sasvim priblizili. Napravio je korak u stranu kako bi nas propustio unutra i sirokim ledjima ponovno zatvorio vrata za nama. Nije bilo puno posjetitelja. Samo su dva, tri stola u dnu dvorane bila zauzeta. Sjeli smo sasvim blizu klima uredjaju koji je besumno ubacivao svjezi zrak u slabo osvjetljeni prostor. Zena srednjih godina sjedila je ravno ispred nas prekrizenih nogu na kojima je drzala gitaru i lagano prebirala zice. Akordi su nas uvodili u neku elegiju dok je ugodno promuklim altom pocela nizati tuzne price! Sve se je vise povijala nad instrumentom i kao da joj je i suza kanula. U tisini narusenoj jedino titranjem struna i njenim tihim pjevom i to se culo. Cinila se sasvim skrhana bolom.  A onda je odlozila gitaru i prisla. Sutke je zatrazila dopustenje da nam se pridruzi, upitala odakle smo i ne cekavsi odgovor otvorila svoj zivot. Redala je slike iz roditeljske kuce negdje pod libanonskim brdima i zivnula sjecajuci se svadbenog veselja u parku zasjenjenom visokim cedrovima. Rano je ostala sama sa jedinim sinom i pocela pjevati po nocnim klubovima da bi mu osigurala skolovanje. Glas joj je postajao sve bezbojniji dok je govorila o susretima s nepoznatim ljudima koji su mislili da novcem mogu kupiti sve. Htjela je postati slavna. Izdavati albume, nastupati na pozornicama. Kao Fejruz. Ali rat je opet buknuo svom silinom i njen sin je otisao kamo i svi njegovi vrsnjaci. Posljednji put se javio iz jednog od predgradja Bejruta dok se pucalo sa svih strana. Ona nastavlja pjevati, jer to je jedino sto zna. Dok je ima tko slusati. A sta ce biti sutra? Zar je to vazno, dobacila je odlazeci, jer osim nas vise nikoga nije bilo u lokalu. Jedina tura pica koju smo narucili ostala je nepopijena. Platismo i izadjosmo u dan koji se polako budio. Zora u ovim krajevima ipak donese malo svjezine! Oh, Jeruzalem, Jeruzalem!  |
- 19:13 - Komentari (14) - Isprintaj - #
19.07.2007., četvrtak
NE VIDIM BLOG - H E L P !!!
|
Veselilo bi me kad bi mi netko mogao objasniti zasto ne vidim svoj blog i sta trebam napraviti kako bih popravio "kvar"! Hvala! P.S. DAKLE, SAMO JA NE VIDIM MOJ BLOG NEGO GA CITAM KROZ EDITOR:'-( |
- 19:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Kolibric
Jos se nisu sredili dojmovi nakon nedavne nocne posjete u nasem domu, a vec je Vesnu cekalo novo uzbudjenje. Ovaj put nije uletio grabezljivi sokol, nego mladi neiskusni kolibric; i nije bila tamna noc, nego suncano jutro. Sve je pocelo neopisivom bukom koju su stvorili Maci i Nadra trceci u krug ispod pticice koja se je jedva odrzava iznad dohvata macjih kandzi! Macke su rusile sve sto im je smetalo na putu, a onda im se pridruzila i Vesna u nastojanju da spasi siroto pernato stvorenje. No, kolibric je pogresno shvatio njezine namjere i sada je bjezao od trojice napadaca. Nevjesto je mahao krilcima i udarao o zidove i strop, dok konacno nije, vec potpuno iscrpljen, pao ravno na Vesnine dlanove, koji su se njezno sklopili oko njega tvoreci mu sigurno skloniste.  Uslijedilo je povlacenje u susjednu sobu, pregled ptica koji, osim podrhtavanja i od umora i od straha, nije davao znake zivota. Macke su ostale zatvorene u sobi, zaleci za propalim doruckom, a Vesna je izisla na balkon, stavila kolibrica na pergolu gdje se je jos dugo odmarao i pribirao prije odlaska u nove avanture!  |
- 18:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #
17.07.2007., utorak
Valdeci u Izraelu
Nakon sto su obasli pola Izraela, Zapadnu obalu i Gazu, evo ih u mojim krajevima blizu Cezareje i Or Akive u Givat Olgi sa "punom ratnom opremom". O! Da ih predstavim: Robert i Robi Valdec, od kojih onog starijeg sigurno poznajete s "Nove TV". I dok smo cekali na Vesninu zakusku iskoristio sam priliku za zajednicku fotografiju, jer Robert je i bloger, pa to valja zabiljeziti, ali i iskoristiti priliku da ga pozovemo na "nas teren" - blog.hr.  |
- 17:05 - Komentari (13) - Isprintaj - #
15.07.2007., nedjelja
"Zivio, zivio, zivio!"...
... su rijeci kojima je Kneset (izraelski parlament) pozdravio devetog Predsjednika Izraela Simona Pereza, nakon sto je veceras potpisao predsjednicku prisegu. Pred njim je petogodisnji mandat u kojem ce nastaviti stvarati povjest Izraela, Bliskog Istoka, svijeta ..., a u sjecanju ostaje upecatljivi ceremonijal: dolazak pred Kneset u pratnji konjanika i motorista, smotra pocasne straze, sjednica Kneseta i Perezov vizionarski govor! Vise OVDJE! |
- 18:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #
14.07.2007., subota
Zid placa
|
Biti u Jeruzalem, a ne otici do Zida placa je kao rucak bez kolaca na kraju! Svaki moj posjet Jeruzalemu ukljucuje setnju do mjesta na kojem je nekada bio Hram. Makar i na kratko, vrijedi doci i osjetiti snagu koja zraci iz svakog kamena, osmotriti ljude koji dolaze i mole, gledati turiste kako uguravaju papirice sa osobnim zeljama izmedju kamenih gromada. Svak dolazi sa svojim ciljevima, mislima, molitvama. ......  Dosla je, tako, i novinarka CNN obaviti razgovor s postarijim covjekom, Zidovom koji vec 40 godina, dakle od pobjede u Sestodnevnom ratu, svaki dan dolazi dva puta moliti na ovo sveto mjesto. Pitala ga je za sta se on tako svesrdno moli i dobila odgovor da je svaka njegova molitva upucena uspostavi mira izmedju Zidova i Arapa. "Pa kako se osjecate, kad se sukobi nastavljaju svakodnevno?", nastavila je novinarka. "Kao da govorim zidu!", odgovorio je brzo. |
- 14:19 - Komentari (19) - Isprintaj - #
10.07.2007., utorak
Dan drzavnosti Slovenije u Izraelu
Novi veleposlanik Republike Slovenije u Izraelu gosp. Boris Sovic je konacno stigao i zakasnjela proslava Dana drzavnosti (15. lipnja) je mogla poceti. Vesnu su docekivali vec na ulici ispred rezidencije u Hercliji Pituah, na ulazu je bilo isto tako,  ali pozdrav sa novoakreditiranim slovenskim veleposlanikom je ostao nezabiljezen, jer je bljeskalica zatajila. Zato ce se pamtiti susret s gosp. Ivanom Del Vechiom, "mojim" veleposlanikom,  a evo i kako je poceo sluzbeni dio u kojem je gdja Tanja Miskova najavila novog veleposlanika!  |
- 19:10 - Komentari (14) - Isprintaj - #
07.07.2007., subota
tko se tamo meni ruga
Kada jutrom izadjem na balkon ocekujem uvijek isto zadovoljstvo. Pogled na cvijece kojemu svakoga dana dodajem vodu, ponekad malo minerala, a znam i popricati sa svakim od njih dok im cistim osusene grane, pozutjelo lisce. Poznajem ih u dusu, sta bi se reklo, a u njihovim bojama osobito uzivam. Znaju li te biljke to pa me htjedose razveseliti, ili su mi se pak htjele narugati jutros kada je na bugenviliji osvanula grancica s cvjetovima nepoznate mi boje. Priblizih se, kad tamo cvijet u dvije boje. Deset godina ova bugenvilija daje narancaste i samo narancaste cvjetove, a sad je odlucila promijeniti ruho  i posarati tu i tamo po neki cvijet novom bojom!  A AKO NETKO NIJE PRIMJETIO, POST JE OBJAVLJEN U 07:07 07.07.07. (MOZDA NETKO I SPASI NASU PLANETU) |
- 07:07 - Komentari (20) - Isprintaj - #
05.07.2007., četvrtak
Pub
Vlak je jucer kasnio i kada smo stigli na predavanje "nasa" mjesta su vec bila zauzeta! Nekako smo se ipak smjestili, a mene je dopalo sjesti izmedju Arijea koji sluzi Vojsku za obranu Izraela i Cvia koji sluzi neku drugu vojsku!  Predavanje se oteglo i probudilo u meni glad i zedj koje je valjalo utaziti. I kamo me odvedose Sebastian i Jaki? U pub "Inigo Montoya" uz glavnu cestu u Kfar Vitkinu. Pred ulazom su nas tjelohranitelji detaljno pregledali, a djevojka koja rasporedjuje goste ispitala kojekakve detalje. Konacno su ispred nas uklonili nekakvu metalnu konzolu koju ni tenk ne bi mogao probiti! Prisli smo masivnim drvenim vratima i usli. U jednom trenu nasli smo se u nekom drugom svijetu u kojem nas je docekala tama i zaglusna muzika. Hodao sam oprezno iza Sebastijana koji se, brzo sam shvatio, dobro snalazi u slicnim prilikama! Nasli smo stolic za troje i sjeli ledjima k zidu. Oci su se brzo navikavale na polumrak, a usi na zvukove koji su postajali sve ugodniji - mix glazbe iz 70-tih i 80-tih s domacim hitovima, i ne preglasno kako mi se u prvi mah bilo ucinilo. Kako se, ipak, u usmeno sporazumjevanje nisam mogao pouzdati, gestikulirao sam Sebastijanu da za mene naruci isto sto ce i on uzeti. Ja sam mislio na jelo, ali mi se za cas u ruci nasla casa viskija s ledom. Alkohol me dobro stresao, no dobro mi je dosao prije zestoko zacinjenog susija! A onda su uz piletinom punjeni kruh stizale visoke pivske case,   medju kojima sam bacao poglede na tijela koja su se svo vrijeme njihala u laganom ritmu i sa obaveznom cigaretom u ruci.  Kada sam, vec sit i zadovoljan, htio ustati i pridruziti se plesu, prijatelji namirise racun, pozdravise DJ-a  i vratise me kamo spadam -doma! P.S. Samo za Vicu da osjeti kako to ovdje rade - sta sam slusao i sta nisam vidio! ............... |
