Vlak je jucer kasnio i kada smo stigli na predavanje "nasa" mjesta su vec bila zauzeta! Nekako smo se ipak smjestili, a mene je dopalo sjesti izmedju Arijea koji sluzi Vojsku za obranu Izraela i Cvia koji sluzi neku drugu vojsku!
Predavanje se oteglo i probudilo u meni glad i zedj koje je valjalo utaziti. I kamo me odvedose Sebastian i Jaki? U pub "Inigo Montoya" uz glavnu cestu u Kfar Vitkinu. Pred ulazom su nas tjelohranitelji detaljno pregledali, a djevojka koja rasporedjuje goste ispitala kojekakve detalje. Konacno su ispred nas uklonili nekakvu metalnu konzolu koju ni tenk ne bi mogao probiti! Prisli smo masivnim drvenim vratima i usli. U jednom trenu nasli smo se u nekom drugom svijetu u kojem nas je docekala tama i zaglusna muzika. Hodao sam oprezno iza Sebastijana koji se, brzo sam shvatio, dobro snalazi u slicnim prilikama! Nasli smo stolic za troje i sjeli ledjima k zidu. Oci su se brzo navikavale na polumrak, a usi na zvukove koji su postajali sve ugodniji - mix glazbe iz 70-tih i 80-tih s domacim hitovima, i ne preglasno kako mi se u prvi mah bilo ucinilo. Kako se, ipak, u usmeno sporazumjevanje nisam mogao pouzdati, gestikulirao sam Sebastijanu da za mene naruci isto sto ce i on uzeti. Ja sam mislio na jelo, ali mi se za cas u ruci nasla casa viskija s ledom. Alkohol me dobro stresao, no dobro mi je dosao prije zestoko zacinjenog susija! A onda su uz piletinom punjeni kruh stizale visoke pivske case,
medju kojima sam bacao poglede na tijela koja su se svo vrijeme njihala u laganom ritmu i sa obaveznom cigaretom u ruci.
Kada sam, vec sit i zadovoljan, htio ustati i pridruziti se plesu, prijatelji namirise racun, pozdravise DJ-a
i vratise me kamo spadam -doma!
P.S.Samo za Vicu da osjeti kako to ovdje rade - sta sam slusao i sta nisam vidio!