Amfiteatron u Cezareji je posljednji korak kojega treba napraviti pjevac u Izraelu da bi mogao reci kako je uspio. Sinoc je to ucinio Pablo Rozenberg. Od kada je, kao djecak, iz Argentine uselio u Izrael bavi se muzikom i svojim sklonostima latinskoj muzici dodao je puno orjentalnog. Stigli smo rano i dok je ugodni povjetarac s mora gubio snagu, pratili kako se kameno stepeniste arene polako puni i zamor raste.
Sve dok nije usao Pablo. S njim je bio i Slomi Sabat - kralj dueta, covjek koji moza pratiti sve i svakoga.
Poceli su blijedo i nakon dva broja sam pomisljao da mi je vecer propala. Zakasnjeli posjetiteljii (zbog neopisive prometene guzve) su jos pristizali i gledaliste je bilo prepuno. Pet tisuca ljudi je mirno sjedilo i uljudno pljeskalo umjetnicima.
A onda je, kao kad se iz mirne morske povrsine rodi veliki val, pocelo komesanje u publici. Djevojke i mladici su ustajali i zapocinjali svak svoju igru. U plesu obuzdanom samo malim prostorom izmedju lijevog i desnog susjeda koji su takodjer plesali, nije bilo pauze. Plesalo se i za vrijeme dok su Pablo i Slomi prepustali publici da pjeva njihove hitove, a oni samo davali glazbenu pratnju. Energija iz publike prenijela se na pozornicu. Pjevaci su uskladili glasove, instrumentalna pratnja se potpuno podesila i uzitku nije bilo kraja. Plesao je i Pablo na pozornici, prekinuo predstavu samo na trenutak kako bi i on konacno uzviknuo "Salom Cezareja" (recenica kojom samo najpopularniji pjevaci pozdravljaju u "Amfiju"), te na kraju potpuno iscrpljen otisao.
Evo i dva filmica s koncerta!
............
............
Ulaznice!? Dakako "Rockatanskom", ali tek za tjedan dana, jer slijedi jos koncert na kojem ce nastupati Slomo Arci!