Ovaj post sam namjeravao napisati rano jutros, ali blog.hr mi nije bio prijateljski naklonjen, pa me evo sada. Naime probudila me je prava kisa! Nekome to izgleda cudno, ali krajem svibnja kod nas je kisa prava rijetkost. Skocio sam iz kreveta kako bih napravio koju fotografiju, ali samo dobar promatrac moze zamijetiti kapi koje se slijevaju sa krova.
Zato sam snimio i lokvicu na malom prostoru ispod prozora, da netko ne bi proglasio kako pricam bez osnove, a ni na poslu mi nitko nije vjerovao, jer to je bio, izgleda, nas lokalni oblak i samo nasa kisa
Nisam namjeravao dodati nista jucerasnjem izletu, ali sam se upravo sjetio price koju je ispricao vodic Simon kada nas je provodio sumarkom u kojem drvece ima crveno deblo i crvene grane, pa evo price (ime stabla ne znam, pa ga ne bih ni izmisljao, jer mi je i vjerodostojnost price dosta sumnjiva).
Dakle, Ahmed je bio stasiti i najljepsi momak u selu (a kako bi drukcije bilo u prici). Zivio je sa starim ocem, udovcem. Ahmed je svaki dan odlazio na izvor i donosio kuci vodu. Tamo je vidjao Ramu, koja je (kako treba i biti u prici) bila najljepsa djevojka u selu. I jednog dana Ahmed predlozi Rami da se uda za njega. Rama odbije jer, rekla je "moj otac me je obecao tvome ocu". Ali Ahmed je bio uporan i svakodnevno je, kada bi se susretali na vrelu, nagovarao Ramu da podje za njega. Nije da Rami nisu godili ti razgovori, ali i ona je bila uporna i odbijala jer je bila obecana Ahmedovu ocu.
Jednog dana, dok su se oni tako po tko zna koji put ponavljali svoju prepirku, dosao je na izvor Ahmedov otac i poceo prijetiti sinu da se kani njegove nevjeste. Ahmed je otkidao sa obliznjeg stabla granu i u svom jadu i bijesu tukao drvetom oca dok ga nije usmrtio. Krv je oblila granu i od tada stablo ima crvenu koru.
A sad pogledajte i Simona, kako naivno i bezbrizno sjedi, pa sami prosudite bi li on bio sposoban izmisliti pricu, ili su mu je mozda podmetnuli Ahmedovi i Ramini potomci?!
Za svaki slucaj i eventualne provjere podigao sam sa zemlje jednu slomljenu granu i donio je kuci, kad gle, veceras sa nje kao da ce krv prokapati
Jucerasnji izlet odveo nas je u Abu Gos! Arapsko, muslimansko selo na dohvat Jeruzalema, cije ime me je uvijek asociralo na koncerte koji se odrzavaju u tamosnjim samostanima. Jedan od njih, sagradjen u XII stoljecu nalazi se u srcu sela, ogradjen visokim zidovima. Uskim ulicicama autobus se polako priblizava kapiji. Unutar zidova 11 redovnika benediktinaca, a nas docekuje Olivije.
Rodio se je prije pedesetak godina na jugu Francuske u obitelji u kojoj je bilo zabranjeno govoriti o vjeri, jer je otac smatrao da vjera donosi samo zlo. Kako zivot svakome donosi i ugodna i neugodna iznenadjenja, tako je i Olivijeov otac, nakon sto je 12-togodisnji djecak vidio film "EXODUS" i donio odluku da ce biti redovnik, mogao samo iz daleka pratiti kako mu se sin ukljucuje u benediktinski red i odlazi u Normandiju. Tamo se posvecuje ucenju i molitvi (sest molitvi dnevno u ukupnom trajanju od 3 i po sata), a kroz molitvu stalno mu odzvanjaju rijeci Jeruzalem, Cion, Izrael koje se u Bibliji nebrojeno puta ponavljaju, pa nakon polaganja svih zavjeta trazi da ga posalju u Izrael. Udovoljavaju mu i 1977. godine on stize u Abu Gos, koji mu postaje trajni dom. Predano se posvecuje svojoj misiji, a kada ga iz Vojske za obranu Izraela zamole da se ukljuci u duhovnu obuku vojnika, on to prihvaca i postize velik uspjeh. Vojnici ga uvazavaju i on s njima brzo uci Hebrejski i to vojnicki sleng! Prije 13 godina jedan je marinac pri napustanju samostana i rukovanju s Olivijeom izvadio noz i sa rukava odsjekao amblem jedinice kojoj je pripadao, te ga u znak zahvalnosti i za sjecanje predao Olivijeu! Tako je pocelo, a do danas su tisuce vojnika napravili slicnu gestu. Otac samostana je odobrio Olivijeu da uredi jednu prostoriju u izlozbeni prostor. Tamo nas je Olivije odveo (dakako nakon sto smo obisli crkvu i kriptu) napominjuci da o onome sto vidimo ne govorimo previse kada odemo od njega, jer da jedan katolicki redovnik organizirano vodi muzej izraelske vojske - to je samo jos jedan od paradoksa u ovoj zemlji paradoksa. "Ja to ne radim radi zbirke, meni ona ne treba jer ja sam redovnik, ali iza svakog predmeta stoji jedan covjek, jedna sudbina i jedna prica, nekad vesela, nekad tuzna", rekao je moleci da ne fotografiramo i dodao da on nastavlja svoj put u vjeri kako njegova molitva, kao i svaka molitva koja je usmjerena za dobrobit cijelog covjecanstva, moze donijeti svijetu dobro i samo dobro.
U izlaganju, pa cak i dok nam je pjevao u crkvi, cesto su ga prekidali pozivi na mobitel, jer turisti sve vise i vise navracaju u samostan, pa to treba organizirati,a od necega treba i zivjeti.
Na rastanku Olivije nam je rekao da su mu upravo javili iz Ministarstva da unutrasnje poslove da mu je dodjeljeno izraelsko drzavljanstvo, a bez obveze da se odrekne francuskoga. Cestitali smo mu i otisli u crkvu Gospe od Zavjetnog kovcega.
U Vesninoj kuci je uvijek bilo zivotinja! Svake vrste, a ponekad i po nekoliko i to bez obzira da li one po svojoj prirodi podnose jedna drugu. Tako i danas kod nas obitavaju dvije macke, ali crna Nadra ne podnosi bijeloga Macija i tocka. Kad ga vidi najezi se, a kad joj se priblizi dobije batine (iako je tri puta veci i tezi od nje)! No, Vesna ima posebnu ljubav za pauke. Nebrojeno puta je pricala o Srecku koji bi izlazio iza njezinog kreveta i penjao se po zidu dok je ona ujutro ustaja i odlazila u skolu. I svakog pauka ona zove Srecko! Ne onakve o kojima pise Dubaji2, ali svaki drugi je dobro dosao, a mi, ukucani moramo dobro paziti da ne bi ometali, uvijek novog, Srecka u njegovim namjerama pletenja mreze i lovljenja musica.
Jedan takav nastanio se je proteklih dana medju nasim djiranima i od tada je poceo novi rezim uredjivanja cvijeca. Odnosno, sve se obavlja kao i ranije, osim sto u promjeru pola metra od mjesta gdje je Sreckova mreza nije dozvoljeno nista osim fotografiranja. I tako sve do danas kada sam izasao pogledat kako se razvija Sreckovo pletenje.
Na moje iznenadjenje nije bilo ni Srecka ni pletiva. Kamo je otisao, zasto je pokupio niti koje je danima raspredao, ostaje tajna?! Nadam se da ce tamo, kad se skrasi, imati bogat ulov, pa nam se mozda i vrati! Ili neki drugi Srecko!
Ponekad pogledam Jezicni savjetnik i ucim o Hrvatskom ono sto sam zaboravio ili nikad nisam znao, ali nista ne pomaze. Pa da mi barem netko kaze da sam pogrijesio?! Nista od toga! Sreca da sam na jucerasnji post stavio fotografije pa je bio jasno da se ne radi o osobi koja umije pjevati, nego o muzjaku kokose - PIJETLU! A danas citam Londru i o njezinom obiteljskom stablu u cijoj sjeni se osobito cijeni pravilna ijekavica, pa sam duzan svima ispriku. A kao naknadu za pocinjene greske, evo malo ljepote:
Mose Rozenbojm je nedavno otisao u penziju. Kako je bio navikao svakodnevno dolaziti u banku na posao, zadrzao je taj obicaj i svracao pozdraviti bivse kolege. Ne bas svaki dan, ali dva tri puta tjedno - sigurno! Sve dok mu sef poslovnice, i to upravo kada je dosao pozdraviti mene, nije pristupio i odresito rekao da ometa rad!!! Od tada ga nisam vidio! Do danas, jer sam mu isao izraziti sucut! Umrla mu je majka, do prije tri mjeseca zdrava, vesela i cila starica koja je iznenada zavrsila u bolnici. Organi su joj otkazivali jedan za drugim i odlazak je bio neminovan.
Ali nisam htio pricati ni o Mosi ni o njegovoj majci, nego o dva djecaka koja sam susreo i fotografirao pred Mosinom kucom! Mose zivi u tzv "Mladoj Hederi", gradskoj cetvrti Hedere koja granici s neobradjenim poljima, gdje se joj moze vidjeti stado ovaca na pasi i gdje se djeca u neobuzdanoj igri ne moraju bojati da ce ih pogaziti automobil. Dakle sa jedne takve igre, dakako nogometne, vracala su se ponosno dva djecaka i s njima vjerni navijac i prijatelj - PJEVAC! Od njega se ne razdvajaju ni danju ni nocu, rekli su mi. Malo problema imaju u skoli, ali i to su sredili. PJEVCA stave ispod klupe u kartonsku kutiju i tamo u mraku ne smeta nikome. Poslije skole jure na polja gdje je PJEVAC u svom elementu, a oni se posvecuju nogometnoj lopti, jer to bi mogla biti profitabilna buducnost. Za sada ni jedan klub nije zaineresiran da im ponudi angazman, ali, kazu, oko PJEVCA su vec bila nagadjanja, jer nudili su im neke novce da im ga ustupe! Kada uce? - pitao sam ih radoznalo, a oni su se samo pogledali hoteci reci da predjem na naredno pitanje! Disciplinirano su mi pozirali, ali stariji se ni za zivu glavu nije htio nasmijati, jer i njemu tu i tamo nedostaje po koji zub! Eh ....
(fotografija pergole postavljena naknadno /citaj: nema vise ljutnje/)
Htio sam napisat post o izraelskoj predstavnici na Eurosongu, stavit koju njenu fotografiju i linkat na muziku koju je tamo u Kijevu pjevala dostojanstveno predstavljajuci svoju bliskoistocnu zemlju u kojoj, mozda vise nego bilo gdje na svijetu, vrijedi pravilo da jaci guta slabijega; ali sam odustao jer se Vesna ljuti na mene! Ona je zeljela u zoru slikati nas balkon po kojemu je bila prostirka od otpalog bijelog cvijeca sa odrine ("Vidi, kao snijeg!" - rekla je sinoc), ali sam ga ja, avaj, prije nego li ptice napustaju svoja gnijezda i pocinju svoj jutarnji pjev, pocistio i odlozio u kantu sa otpacima!
Novi broj "Hrvatskog planinara" donosi vijest kojoj sam se neobicno obradovao, a sta je takodjer vazno, dogodjaj tek predstoji, pa se moze i stici na
OTVARANJE PLANINARSKE KUCE "VOSAC" NA BIOKOVU (1421 m) - 29.05.2005.
Dragan Delic pise da radovi na obnovi tog ruiniranog objekta, sagradjenog prije pedesetak godina, traju dvije godine. Inicijativa i glavni teret bio je na clanovima Speleolosko-alpinistickog kluba "Ekstrem" iz Makarske.
Podatke o otvaranju i posjetama:
- Bockovac (091-52764410
- Delic (098-9687786)
Eto sretno je zavrsila drama turskog aviona, a ja nastavljam o avionima. Naime u jednoj od hrvatskih zrakoplovnih tvrtki radi osoba kojoj je danas rodjendan. Pa, Jasenka zelim Vam mnogo zdravlja, srece i uspjeha u radu, a avioni o kojima brinete neka sigurno lete. O, kako bih rado uskocio u jednoga od njih i pohitao da sutra cestitam rodjendan i Luciji - treci! A pogledajte kako je to velika curica!
Danas (21.05.2005.) sam dobio nove fotografije Lucije koja se drzi one stare:
Turski airbus je pred samo prizemljenje aktivirao kola i sada rola prema pristanisnoj zgradi!
Upravo javljaju da je do incidenta doslo, jer pilot u kabini nije dobio indikaciju da su kola za slijetanja spustena i "zakljucana". Nadletio je aerodrom i sa kontrolnog tornja dobio informaciju da su kola vani, ali je zbog neizvjesnosti jesu li kola i "zakljucana" donesena odluka o prisilnom slijetanju, pa je okolis uzletno-sletne staze evakuiran!
Naknadno saznajemo da su putnici u avionu, njih 294, vec odmah nakon uzlijetanja u Turskoj dozivjeli prvi stres, jer se je avion vratio zbog kvara na polaznu tocku. O prirodi kvara se za sada ne govori!
Na telavivskom aerodromu "Ben Gurion" proglaseno je izvanredno stanje! Za tri minute treba sletjeti turski airbus kojem se zbog greske pilota ne otvaraju kola! Avion vraca 300 putnika s odmora u Turskoj i nadamo se da ce prislino slijetanje, nakon sto je iznad mora ispusteno gotovo svo gorivo, zavrsiti bez kobnih posljedica!
Ako je netko ozenjen osobom koja zna sta su dobre cipele, a ima necakinju sa istim ukusom i istom velicinom noge, onda je najbolje da se kod svake nove kupnje odmah kupe dva para, jer mozda kod slijedece posjete prodavaonici takvih cipelica vise nece biti, pa ce netko biti zalostan.
Danas mi je postar donio kartolinu sa 16 splitskih motiva i pozdravom od Sedamnest. Kartolina je putovala 13 dana, ali je stigla sigurno, a postar je bio sav zadovoljan i jer je vidio slike Splita, a i jer ne raznosi svaki dan postu na kojoj pise samo ime primaoca i radno mjesto.
Vesna je pokusala napraviti salatu kakvu smo jeli protekle srijede kod Hani! Dakako da nije postigla isti rezultat kao Hani, jer kod Vesne su omjeri relativne velicine, pa kao da se uvijek radi o novom jelu, koliko god puta ga pripremala. No, valja reci da je uvijek vrlo ukusno, a nadasve se polaze paznja estetici
Da Jagoda, a i ostali koji vole jagode, ne bi ostao uskracen za recept, potrudio se je Edi koji je priredio prevod sastojaka salate::
"750 gr spinata
5 rukohvata rokata
350 gr isjeckanih susenih jabuka
300 gr presjecenih jagoda
Da ne bi sve bilo lezerno, idilicno i romanticno dok mi koracamo uz more, pobrinila se grupa vozaca traktorona, od kojih se je jedan uputio prema nama uzdignut na zadnja kola
i ne smanjujuci brzinu okrenio oko nas
hoteci nastaviti u istom stilu, ali se je vec dalo naslutiti da je malo pretjerao
Da se ne bi mislilo kako se s "nase" plaze moze vidit jedino sunce kad odlazi na pocinak, evo niza fotografija o raznolikosti tamosnjih dogadjanja u sumrak. Kao prvo u moru svak uziva kako mu odgovara - ili tocaje noge ili se kupa
dok oni koji se jos boje hladnoce mora upraznjavaju graditeljstvo u pijesku
ili igraju popularne igre,
brinu o vitkoj liniji brzim hodanjem
ili voznjom bicikla
iako nas obiteljski lijecnik dr. Abu osobnim primjerom podrzava trcanje.
Sve to promatraju motorizirani znatizeljnici sa zemlje i iz zraka uzput reklamirajuci poznate izraelske tvrtke.
Ima mjesta i vremena za romanticare i jahace
i dok se roditelji uspinju na dine uz akvadukt da bi uzivali u zalazu sunca (a djeca to koriste za klizanje niz pijesak)
ja i dalje tvrdim da je prizor zalaza sunca najvelicanstveniji.
Nakon dugotrajnog navaljivanja, Vesna je popustila! Krenuli smo prema moru, ali prekasno! Sunce je vec grijalo neke druge zemlje, a nama ostavilo samo malo purpura na obzoru i tek toliko svjetla da vidimo i gdje se more dijeli od pijeska i kako se u ravnoj crti spaja s beskrajem
Sinoc je na Brdu Hercel u Jeruzalemu odrzan zavrsni dio obiljezavanja Joma zikaron (Dan sjecanja). Tocno u 20,00 objavljeno je: "JOM ZIKARON JE ZAVRSIO!" i pocela je festa koja je kulminirala vatrometom. Mi smo vec bili kod Edija i s verande "ulovili" nekoliko bljeskova
Ipak, za mene u ovom sumornom danu komemoracija ima i veselja, jer telefonirao sam Ivi! Htio sam i nju razvedriti i pricati kako se je snijeg sto padase onomad u veljaci vec odavno pridruzio moru, a da je i vrijema cvata bajama vec proslo, da ce domalo i ljeto sa svim svojim carolijama nadoci iza svibnja
da joj zelim zivot sretan kao sto je mirna voda na kojoj pociva lisce lopoca; kao cvijet sto se uzdize mlad, lijep i snazan! Ali samo "SRETAN TI RODJENDAN, IVO!" rekoh
Nas je balkon pretrpio male promjene. Medju zelenjem i cvijecem podignuta je mornaricka zastava koja je Gregora pratila cetiri godine koliko je proveo na Srdozemnom i okolnim morima. Zastava je koristena mnogo, a ja se dicim njome jer ne kaze se za ludu "bandiera vecchia, buon capitano"!
A ovako su jutros na cesti novinari zabiljezili odavanje pocasti poginulima
Danas se u Izraelu obiljezava dan sjecanja na 21.954 Izraelaca poginulih za Drzavu Izrael i u teroristickim napadima. Ceremonijal je poceo sinoc u 20,00 sati kada su se u cijelom Izraelu oglasile sirene i odala pocast poginulima minutom sutnje. Centralni dogodjaj zbio se je pred Zidom Placa gdje je Predsjednik Mose Kacav uputio rijeci obiteljima 169-torice poginulih protekle godine:
"TKO JE VIDIO STRAVICNU CIJENU RATA, PRISEGNUO JE UCINITI SVE KAKO BI OTKLONIO OD DANASNJE I SUTRASNJE DJECE NOVI RAT!"
Jutros ce se tocno u 10,00 sati opet oglasiti sirene i pocast ce se odati dvominutnom sutnjom. Jom zikaron je radni dan, a na posao (gdje je to moguce) se dolazi odjeven u bijele bluze. Nikakvi zabavni programi se ne odrzavaju. Ovaj najtuzniji dan za Izraelce ce zavrsiti tocno u 20,00 sati i preobraziti se u najveseliji dan u godini - Dan nezavisnosti. Iza zalosti dolazi radost i bez vremena za predah ove emocije razlicitog predznaka se skoro pa ispreplicu.
Evo su vec tri dana prosla od kada sam dobio mail od izvjesnog Marnjina (do daljnjega, kaze, zeli ostati inkognito pod svojim znakovitim pseudonimom) i dvojim kako reagirati. Pise Marnjin da svijet grca pod kapitalistickim teznjama za bogacenjem, koja na drugoj strani ostavljaju sve vise i vise siromasnih. Srednji stalez polako odumire i svijetom ce, ako se brzo nesto ne poduzme -
tvrdi Marnjin, uskoro vladati nekoliko izuzetno bogatih obitelji. Svi
ostali, 99,99% covjecanstva, biti ce manje ili vise siromasno i potpuno u sluzbi mocnika. Od drzave vise nitko nece moci ocekivati pomoc, jer ce i ona dobiti jedinu zadacu - omoguciti jos vece bogacenje bogatasima i onemoguciti bilo kome novome da im se priblizi, smanji njihovo bogatstvo i time ih ugrozi.
Marnjin tvrdi da danas postoje cetiri vrste ljudi:
1. vlasnici;
2. direktori;
3. radnici;
4. nezaposleni.
Po njemu takva dioba jeste logicna i pravedna. Ne trba rusiti postojece sisteme (koji su pretezno kapitalisticki), nego mjerama, koje ne moraju nuzno biti prisilne (i tu on pribjegava terminu GRADJANSKI NEPOSLUH) mijenjati postojece stanje da bi se doslo do sta vece razine socijalne pravde:
1. da drzava moze omoguciti pristojan zivot svima onima koji su
nezaposleni (nezaposleni iz bilo kojega razloga)
2. da oni koji rade budu placeni za rad onoliko koliko taj rad
vrijedi; dakle da vlasnici pravednije dijele svoju dobit - 1/3
drzavi, 1/3 radnicima, 1/3 sebi
3. o direktorima Marnjin nije trosio puno rijeci, jer on smatra da su
upravo direktori oni koji i kreiraju i provode poslovnu politiku
tvrtki, a za velike place, uskracujuci radnicima i drzavi njihov
dio, uz obecavanje vlasnicima sve vecih i vecih dobiti
4. da vlasnici ne dijele lijevo i desno milodare, osnivaju i
financiraju uboznice, te da tako fingiraju kao filantropi, nego da
drzavi prenesu dio dobiti i da drzava ponovo preuzme ulogu brige o
onima koji ne mogu brinuti sami o sebi.
Dosta sam ja to pojednostavnio i skratio, da bi i meni samome bilo
lakse shvatiti, a ako je jos netko nasao Marnjinovo pismo u postanskom preticu, bas bi me zanimala i tudja misljenja, pa da mu nakon toga i odgovorim, jer za sada je ovaj post sve sta mogu za Marnjina napravit.
Tocno prije godinu dana sam otkrio sta je to blog i pokrenio http://borut.blog.hr/. Na zalost prvi tekst, kao i svi ostali do studenoga prosle godine su nedostupni u arhivi blog.hr, jer i njemu je tek jedna godina, pa ima problema kao svako dojence.
"Makabi" Tel Aviv je upravo pobijedio spanjolskog "TAU Ceramica" i po drugi put za redom postao prvak Euroleague. Dakako da sam gledao prenos i stekao dojam da se je na ovogodisnjem Final fouru radilo o borbi Golijata i trojice Davida, pa ako se nastavi tako da "Makabi" opet angazira najskuplje (citaj: "najbolje") kosarkase koji trenutno ne igraju u NBA, moze se dogoditi da do godine i ne putuju na finalni turnir, nego zatraze da im pokal posalju prvim avionom, nakon sto se dogovore tko ce biti drugi i treci!
No, dok sam ja bio prikovan za televizor i, ruku na srce, dosadjivao se, jer je bilo jedino pitanje kako i kojom razlikom ce moja ekipa u kojoj igra i nas Nikola Vujcic, pobijediti, Vesna je bila okupirana sasvim drugim "problemima". Kada sam sjeo za kompjutor nasao sam pripremljenu fotografiju i tekst s kojima treba napraviti danasnji post:
"Spanjolska princeza Letizia ocekuje bebu koja treba biti rodjena u listopadu i koja, ako bude djecak, svojim rodjenjem postaje drugi po redu za nasljedjivanje spanjolske krune. Danasnja objava trudnoce je dvije sedmice prije proslave godisnjice braka koji je skljopljen, velicanstvenim ceremonialom prosle godine 22 svibnja. Danas Spanjoska zivi samo od te vijesti, nisu cak ni prenosili najavljenu finalnu utakmicu kosarkaske Eurolige."
O specijalnim operacijama saveznika u II svjetskom ratu mnogo se zna! Opisane su u mnogo tekstova, a nas je danas posebno zanimala izgradnja planinske ceste sa dvadesetijednom serpentinom (na slici gore desno) u srcu Burme 1944. godine, cije je koristenje doprinijelo pobjedi nad Japancima.
Jeste li znali da Burma Road postoji i u Izraelu? Ako ne, evo u kratko: Glasanjem u UN 29.11.1947. podjeljena je zapadna obala rijeke Jordan do mora na dva dijela i trebale su biti osnovane dvije drzave. Jedna zidovska , jedna palestinska. Ne bih ja ovdje o tome tko je koga prvi napao i do kakve situacije na terenu je doslo danas raznoraznim osvajanjima, prekidima vatre, ustupcima, mirovnim ugovorima ... U svakom slucaju Izrael je 1948. godine vodio Rat za opstanak protiv arapskog okruzenja. Stanovnistvo Izraela tada je brojilo oko 580.000 Zidova, a njima treba pridodati jos 100.000 Zidova koji su nastanjivali Zapadni Jeruzalem (podsjetimo se da je u Jeruzalemu trebao vladati poseban rezim i izravna medjunarodna uprava). Jedina komunikacija sa Jeruzalemom je bila cesta Jaffo - Jeruzalem koju su na Latrunu (tu pocinje uspon u brda do 600 - 700 m n/v na kojima se prostire Jeruzalem) zaposjele Jordanske legije i presjekle svaki dotur oruzja, municije i hrane u Jeruzalem. Miniran je bio i vodovod pa je Jeruzalem bio 30 dana bez opskrbe vodom.
Kod Latruna su se vodile zestoke frontalne borbe, kako bi se probila blokada Jeruzalema. I onda su jednog dana trojica boraca iz Jeruzalema krenula pjeske izbjegavajuci susret s neprijateljem prema Tel Avivu. Kada su stigli u dolinu izvijestili su o zaobilaznom pravcu kojim su se spustili, te izrazili misljenje da bi tima stazama moglo proci i terensko vozilo. Odluka je pala 29. svibnja 1948. godine. Upucena su dva jeepa; jedan iz doline a drugi iz Jeruzalema. Susreli su se nakon tri sata voznje, a onda su upucene inzinjerijske jedinice koje su u noci od 10.-11. lipnja otvorile Burma Road u Izraelu. Veza izmedju Jaffa i Jeruzalema je ponovno uspostavljena. Nesto kasnije uz Burma Road postavljene su vodovodne cijevi i precrpna stanica.
Dakle, jutros smo se uputili obici trasu te planinske ceste, koja se vise ne koristi u prometu, ali se dobro pazi da ne bi bila zaboravljena uloga koju su njezina gradnja i koristenje imali u izgradnji suvremenog Izraela. Vesna je pripremila sendvice, nesto voca i dvije boce vode. Na "startu" smo bili tocno u 7,30 sati. Sunce je vec przilo i nakon jednog kilometra pjesacenja lijepo smo se smjestili u sjeni palme, eukaliptusa i velikog rogaca,
otvorili ruksak i uzivali ukusne kobasice sa francuskom salatom. Vrucina je postaja sve nesnosljivija, pa nam se je cinilo da i kaktusi traze hladovinu!
Nastavili smo pjesacenje prema "cilju", a kolona zakasnjelih izletnika su ljubomorno gledali na nas koji se vec vracamo, a pogotovo su zavidili malom Vesninom suncobranu!
Na kraju su nas cekale medalje i diplome, ugodna voznja do kuce uz laganu muziku, kava na pumpnoj stanici i mnogi biciklisti na cesti!
Vesna dugo vremena nije dolazila na bazen, ali dobro zna da petkom ja plivam sa Jakijem. Danas sam se vratio kuci i iznenadio kada mi je pokazala fotografije koje je skrivecke napravila. "Bilo je to slicno sinhroniziranom plivanju", rekla je, "1, 2, 3 jedna ruka vani; 1, 2, 3 - druga ruka vani!" A ja bih dodao da su to moji najbolji "portreti" u posljednje vrijeme - pa osim ruku, i to samo ponekad, nista drugo se i ne vidi; nema nicega sto bi pokvarilo ukupan dojam
No pravi razlog zbog kojeg se je Vesna uputila u Country Club bio je da se uvjeri kako su napravili novu vjezbaonicu (koji li je pravi hrvatski izraz za ovo "muciliste")
Veceras je paljenjem baklji u Muzeju Yad Vashem zapocelo obiljezavanje Dana sjecanja na Holocaust - 6.000.000 Zidova koji su ostali u logorima smrti. Jedan od onih koji su uspjeli prezivjeti pitao je: "KAMO?!", a netko mu je odgovorio: "Nemoj ici niti lijevo niti desno, jer ne vole te, ne zele te nigdje!" I krenio je naprijed! Susreo je sebi jednake i zajedno su posli u domovinu predaka. Osnovali su svoju drzavu - Izrael!
Medju inim, sagradili su Muzej Yad Vashem. Da se Holocaust nikad ne zaboravi! Da se genocid nikad ne ponovi!
A svijeca zadusnica koja veceras gori u mome domu je, ne samo za sest miliona Zidova, nego i za nebrojene druge medju kojima prvenstveno za moju baku koju su iz njenog mirnog doma odveli u Ausvitz!
Vec nekoliko dana Vesna inzistira da napravim post s fotografijama balkona. To nije tesko, jer ne treba nista pisati. Samo upisati one magicne rijeci u uglate zagrade i... gotovo! Ali netko mora napraviti izbor fotografija i to strucni, a kad je u pitanju estetika, ja nisam taj! Upravo sam dobio popis i sada cekam da mi iz kuhinje kazu jesu li zadovoljni!
Da obecanje nije ludom radovanje dokazuju danasnje fotografije razglednice koja je uredno stigla. Imam samo jedan problem: kako Jagodi uzvratiti na jednak nacin, jer mi nije napisao nikakvu adresu, a cini mi se da bi jednostavno napisati "Jagode, Zagreb, Croatia" bilo ipak presmjelo!