O specijalnim operacijama saveznika u II svjetskom ratu mnogo se zna! Opisane su u mnogo tekstova, a nas je danas posebno zanimala izgradnja planinske ceste sa dvadesetijednom serpentinom (na slici gore desno) u srcu Burme 1944. godine, cije je koristenje doprinijelo pobjedi nad Japancima.
Jeste li znali da Burma Road postoji i u Izraelu? Ako ne, evo u kratko: Glasanjem u UN 29.11.1947. podjeljena je zapadna obala rijeke Jordan do mora na dva dijela i trebale su biti osnovane dvije drzave. Jedna zidovska , jedna palestinska. Ne bih ja ovdje o tome tko je koga prvi napao i do kakve situacije na terenu je doslo danas raznoraznim osvajanjima, prekidima vatre, ustupcima, mirovnim ugovorima ... U svakom slucaju Izrael je 1948. godine vodio Rat za opstanak protiv arapskog okruzenja. Stanovnistvo Izraela tada je brojilo oko 580.000 Zidova, a njima treba pridodati jos 100.000 Zidova koji su nastanjivali Zapadni Jeruzalem (podsjetimo se da je u Jeruzalemu trebao vladati poseban rezim i izravna medjunarodna uprava). Jedina komunikacija sa Jeruzalemom je bila cesta Jaffo - Jeruzalem koju su na Latrunu (tu pocinje uspon u brda do 600 - 700 m n/v na kojima se prostire Jeruzalem) zaposjele Jordanske legije i presjekle svaki dotur oruzja, municije i hrane u Jeruzalem. Miniran je bio i vodovod pa je Jeruzalem bio 30 dana bez opskrbe vodom.
Kod Latruna su se vodile zestoke frontalne borbe, kako bi se probila blokada Jeruzalema. I onda su jednog dana trojica boraca iz Jeruzalema krenula pjeske izbjegavajuci susret s neprijateljem prema Tel Avivu. Kada su stigli u dolinu izvijestili su o zaobilaznom pravcu kojim su se spustili, te izrazili misljenje da bi tima stazama moglo proci i terensko vozilo. Odluka je pala 29. svibnja 1948. godine. Upucena su dva jeepa; jedan iz doline a drugi iz Jeruzalema. Susreli su se nakon tri sata voznje, a onda su upucene inzinjerijske jedinice koje su u noci od 10.-11. lipnja otvorile Burma Road u Izraelu. Veza izmedju Jaffa i Jeruzalema je ponovno uspostavljena. Nesto kasnije uz Burma Road postavljene su vodovodne cijevi i precrpna stanica.
Dakle, jutros smo se uputili obici trasu te planinske ceste, koja se vise ne koristi u prometu, ali se dobro pazi da ne bi bila zaboravljena uloga koju su njezina gradnja i koristenje imali u izgradnji suvremenog Izraela. Vesna je pripremila sendvice, nesto voca i dvije boce vode. Na "startu" smo bili tocno u 7,30 sati. Sunce je vec przilo i nakon jednog kilometra pjesacenja lijepo smo se smjestili u sjeni palme, eukaliptusa i velikog rogaca,
otvorili ruksak i uzivali ukusne kobasice sa francuskom salatom. Vrucina je postaja sve nesnosljivija, pa nam se je cinilo da i kaktusi traze hladovinu!
Nastavili smo pjesacenje prema "cilju", a kolona zakasnjelih izletnika su ljubomorno gledali na nas koji se vec vracamo, a pogotovo su zavidili malom Vesninom suncobranu!
Na kraju su nas cekale medalje i diplome, ugodna voznja do kuce uz laganu muziku, kava na pumpnoj stanici i mnogi biciklisti na cesti!
Post je objavljen 07.05.2005. u 13:40 sati.