borut
28.05.2005., subota
Olivije
Jucerasnji izlet odveo nas je u Abu Gos! Arapsko, muslimansko selo na dohvat Jeruzalema, cije ime me je uvijek asociralo na koncerte koji se odrzavaju u tamosnjim samostanima. Jedan od njih, sagradjen u XII stoljecu nalazi se u srcu sela, ogradjen visokim zidovima. Uskim ulicicama autobus se polako priblizava kapiji. Unutar zidova 11 redovnika benediktinaca, a nas docekuje Olivije.Rodio se je prije pedesetak godina na jugu Francuske u obitelji u kojoj je bilo zabranjeno govoriti o vjeri, jer je otac smatrao da vjera donosi samo zlo. Kako zivot svakome donosi i ugodna i neugodna iznenadjenja, tako je i Olivijeov otac, nakon sto je 12-togodisnji djecak vidio film "EXODUS" i donio odluku da ce biti redovnik, mogao samo iz daleka pratiti kako mu se sin ukljucuje u benediktinski red i odlazi u Normandiju. Tamo se posvecuje ucenju i molitvi (sest molitvi dnevno u ukupnom trajanju od 3 i po sata), a kroz molitvu stalno mu odzvanjaju rijeci Jeruzalem, Cion, Izrael koje se u Bibliji nebrojeno puta ponavljaju, pa nakon polaganja svih zavjeta trazi da ga posalju u Izrael. Udovoljavaju mu i 1977. godine on stize u Abu Gos, koji mu postaje trajni dom. Predano se posvecuje svojoj misiji, a kada ga iz Vojske za obranu Izraela zamole da se ukljuci u duhovnu obuku vojnika, on to prihvaca i postize velik uspjeh. Vojnici ga uvazavaju i on s njima brzo uci Hebrejski i to vojnicki sleng! Prije 13 godina jedan je marinac pri napustanju samostana i rukovanju s Olivijeom izvadio noz i sa rukava odsjekao amblem jedinice kojoj je pripadao, te ga u znak zahvalnosti i za sjecanje predao Olivijeu! Tako je pocelo, a do danas su tisuce vojnika napravili slicnu gestu. Otac samostana je odobrio Olivijeu da uredi jednu prostoriju u izlozbeni prostor. Tamo nas je Olivije odveo (dakako nakon sto smo obisli crkvu i kriptu) napominjuci da o onome sto vidimo ne govorimo previse kada odemo od njega, jer da jedan katolicki redovnik organizirano vodi muzej izraelske vojske - to je samo jos jedan od paradoksa u ovoj zemlji paradoksa. "Ja to ne radim radi zbirke, meni ona ne treba jer ja sam redovnik, ali iza svakog predmeta stoji jedan covjek, jedna sudbina i jedna prica, nekad vesela, nekad tuzna", rekao je moleci da ne fotografiramo i dodao da on nastavlja svoj put u vjeri kako njegova molitva, kao i svaka molitva koja je usmjerena za dobrobit cijelog covjecanstva, moze donijeti svijetu dobro i samo dobro. U izlaganju, pa cak i dok nam je pjevao u crkvi, cesto su ga prekidali pozivi na mobitel, jer turisti sve vise i vise navracaju u samostan, pa to treba organizirati,a od necega treba i zivjeti. Na rastanku Olivije nam je rekao da su mu upravo javili iz Ministarstva da unutrasnje poslove da mu je dodjeljeno izraelsko drzavljanstvo, a bez obveze da se odrekne francuskoga. Cestitali smo mu i otisli u crkvu Gospe od Zavjetnog kovcega.  |
