|
|
borut
23.09.2004., četvrtak
Obala
Od kako smo 17-toga sletjeli u Cilpima, nije mi ni na kraj pameti bilo pogledati racunar ili bilo sto u vezi sa suvremenom tehnologijom. Kupanje u Molunatu, brckanje u Cavtatu, plivanje u Makarskoj bili su kruna uzitka. U Splitu sam usao u grad samo posjetiti prijatelje na Sudu, a planirani susret u Fife sa Galebom je odgodjen za slijedeci posjet. Sada sam u Rijeci i tu me nagovorise da pogledam sta ima novo na blogu, je li tko poslao E-mail, sta se desava na bankovnom racunu, ali ja bas puno ne marim. Neda mi se ni fotografiju skinuti, a ako kome nedostaje neka pogleda kod Galeba, ili priceka; i evo darova prirode kod Luke u Konavlima, nakon kojih nije falilo ni prsuta, ni pticjega mlijeka ...
Ugodan nastavak odmora zelim si!
|
16.09.2004., četvrtak
Lord of the Dance
Ma nije ta protekla 5764. godina bila nesto posebno. Borili smo se protiv svega i svacega. Bilo je vise ruznih dogodjaja nego li onih lijepih. Bolesti su nas pohodile, ali smo im se odhrvali. Imali smo i "bliske susrete" sa dvije zmije i nasa Lijana je jos uvijek stacionirana u bolnici Belinson. No, umijece je potisnuti u zaborav nemile uspomene i sijecati se onih dragih, veselih. Tako smo proteklog tjedna skoknuli u Kongresni centar u Hafi uvjeriti se u brzinu nogu plesaca Michaela Flatleya. S tim dojmovima i nadom da ce biti vise plesa i veselja u 5765-toj godini, podsjecam da je ovo i godina koja ima 13 mjeseci. Naime zidovski kalendar je lunarni, pa svake cetvrte godine valja nadoknaditi manjak dana. "Patent" je taj da u toj godini postoji mjesec ADAR alef i ADAR bet.
Sana tova le kulam (dobra godina svima!).
|
15.09.2004., srijeda
Nova Godina (Ros Hasana) 5765.
Danas se zvrsava godina po zidovskom kalendaru i pocinje nova TAV SIN SAMEH HEI (5765) od postanka svijeta. Svako slovo hebrejskog alefbeta predstavlja broj, a u kalenadaru se sluze slovima. Tako je npr. slovo HEI (peto slovo u alefbetu, kao "E" u abecedi) oznacilo broj 5. Veceras ce se na obiteljskim objedima jesti riba (simbol srece), a u sinagogama ce se oglasiti rogovi ciji zvuk se simbolicno treba uzdignuti do Stvoritelja. Sipak (nar) sa fotografije (simbol obilja) je znakovit, jer u njemu ima tocno 613 zrna, a toliko je micvot (dobrih dijela ili propusta) koje vjerni Zidov treba ispunjavati i postivati. Zato se i on sluzi kao zakuska uz jabuku i med.
|
14.09.2004., utorak
Tko se kome raduje
Bas nesto jutros razmisljam koga cemo sve vidjeti i susresti dok budemo putesestvovali starim krajem, kad mi Lucin tata poslao fotku najmlade i najstarijeg kojima se radujemo. Zajedno imaju blizu 95 godina i jedva cekam da ih zagrlim!
|
13.09.2004., ponedjeljak
Poslije plivanja
A da ne bi bilo samo o Jezeru i o plivackim naporima, pozurili mi u Kibuc Afikim, gdje je sve bilo spremno za gradeladu (osim vatre na cije paljenje je otislo dragocijeno vrijeme). Krenulo je s kratkim i tankim, ali paprenim kobasicama koje su trebale samo vidjeti vatru i vec ih se je moglo jesti. Cevapcici su bili takodjer izvrsni, ali kada su se pocela skidati pileca krilca morao sam trazit objasnjenje. Dala mi ga je Saron, jer njezin otac priprema poseban toc od sedam zacina u kojemu krilca moraju odlezati citavu noc. Zatim su krenili raznjici na koje ne treba trositi rijeci, jer to je klasika. Na kraju ostalo je jos dovoljno zeravice da se pripeme stejkovi, koje ja ne znam jesti, jer ne podnosim ako su krvavi. Nakon svega toga izobilja na kraj pameti mi nije bilo posegnuti za slasticama ili crnom kavom. Cuvao sam okus probranoga i dobro spravljenoga mesa pod jezikom i medju zubima, kao ono Drvenicki studenti na kontinentu kada bi netko stigao s friskom komarcom.
|
Jos o Jezeru i plivanju
Bez obzira za koje ime Jezera se opredjelili, tamo smo se okupili oko 8 sati i popeli na autobuse koji su nas odveli na start. Guzva je bila neopisiva. Trebalo je platiti za sudjelovanje, pa oko ruke staviti posebnu naljepnicu sa brojem i krenuti prema vodi. Dokle je pogled sizao nazirali su se plivaci. Nas desetak koji smo dosli iz Cezareje nabacili smo naocale i prikljucili se "konvoju" svak brzinom koja mu je odgovarala. Voda je bila mirna i idealna za plivanje, iako su najavljivali temperaturu od samo 23 stupnja. Brzo smo se odvojili jedan od drugoga i ja sam za orjentir uzeo veliki bijeli katamaran koji je bio usidren na oko 1000 metara od starta. Plivao sam lagano podizuci glavu prema naprijed nakon svakih 20-tak zaveslaja kako ne bih izgubio pravac. U Jezeru nije bilo struja koje bi zanosile u stranu, ali je voda toliko mutna da se jedva vidi do vlastite sake. Kod katamarana sam se zustavio nekoliko sekundi i odabrao slijedeci orjentir, opet neki veci bijeli brod koji je bio usidren na 2500 metara. Sunce je vec bilo dosta visoko i stalno sam ga vidio u lijevom uglu naocala kada sam udisao. Pocelo je biti vruce. Poceo sam mijenjati brzinu kako bih ubrzao kretanje, a istovremeno kod usporavanja i malo razgibavao noge i ruke, radeci drugacije pokrete nego li kod jednolicnog plivanja. Kod bijeg broda sam se uhvatio za konop i malo odmorio, te za slijedeci orjentir odredio splav na kojem je bila gomila ljudi - negdje oko tri tisucitog metra. Taj sam dio isplivao najbrze i popeo se na splav napravljenu od crnih plasticnih kanti. Zbog velike vrucine bio sam potpuno suh nakon pola minute. Bacio sam se u vodu i nastavio posljednji kilometar prestizuci umorne plivace koji su krenuli tko zna kada prije mene, ali nisu bili pripremljeni za toliki napor. Zadnjih sto metara su bili posebnost zbog trski i granja koje je dopiralo do povrsine, pa je i zbog toga trebalo plivati "slalom" stalno podizuci glvu unaprijed. Na izlazu cekale su stotine ljudi, a kada sam otisao po medalju i diplomu koja pripada svakom sudioniku, odustao sam jer je u redu cekalo barem tisucu ljudi. No, kad sam dosao sjesti pod suncobran, Vesna mi je jednostavno skinila broj s ruke, otisla i za manje od dvije minute dosla natrag obradovavsi me i lijepim rucnikom kojega sam dobio kao poklon. Kaze, da je najjednostavnije prisla sluzbenom stolu, ne obaziruci se na kolonu strpljivih, zamolila da joj oproste i uzela ono sto joj (mi) pripada.
|
12.09.2004., nedjelja
Genezaretsko jezero 2
Evo Ediju teksta i Leksikona JLZ koji je kupljen ne previse davno (ikap prije rodjenja vecine danasnjih blogera) u Zagrebu, a za njim se povodi i vrli franjevac Petar Lubina u "Stopama Nazaretske Djevice" (split, 1996.), pa tko sam ja da mijenjam nazivlje koje rabi najbolji hrvatski vodic hodocasca po Svetoj Zemlji?!
|
10.09.2004., petak
Genezaretsko jezero
Danasnji dan posvecen je pripremama za izlet na Genezaretsko jezero. Jos malo dolazi i Bartul. Jaki i djevojka su vec tamo i traze pogodno mjesto gdje cemo se okupiti oko gradela. Hrana (uglavnom meso) je rasporedjeno po obliznjim hladnjacima, a prvo okupljanje je ujutro u 6,30 na Comet (raskrsnica) Golani.
Od tamo cemo se spustiti na jezero koje se nalazi 208 metara ispod razine mora. I taj podatak varira, jer je prosle, izrazito susne, godine vodostaj pao na -215 metara. U jezero se na sjeveru ulijeva rijeka Jordan o cijem dotoku, kao i stalnom ispumpavanju u kanal koji vodu sprovodi sve do pustinje Negev, uglavnom ovisi kolicina vode u jezeru dugackom oko 24 km i sirokom oko 13 km, a najvece dubine oko 40-tak metara. Iz jezera na juznom dijelu rijeka Jordan nastavlja svoj tok do Mrtvog mora ciju razinu (oko 440 metara ispod razine mora) je tesko tocno odrediti, jer mu svake godine razina opada za oko 1 metar. Na fotografiji je Tiberias, jedan od cetiri za zidove sveta grada (uz Jeruzalem, Zefat i Hevron), koji danas ima oko 40-tak tisuca stanovnika i da ima stranih turista (koji iz sigurnosnih razloga zaobilaze Izrael), turizam bi tamo bio vazna privredna grana. E, tamo u blizini, pored brane koja propusta vodu iz jezera, u blizini mjesta gdje danas hodocasnici zalaze u vode da bi obavili ceremonijal kojeg je obavio Ivan Krstitelj nad Isususom iz Nazareta prije dva tisucljeca, mi cemo otplivati nas mali maraton.
|
08.09.2004., srijeda
Ovaj nam je odletio
Za Munchen, pa nakon dana odmora u Salzburbu za Ljubljanu i dalje "nizbordo"? Ili Preko Beca? Mozda Budimpesta? Sve te dileme su nas mucile proteklih dana. U medjuvremenu nam kroz elektricne zice "pobjeze" i ovaj mali cetvoromotorac:-)))!
I jutros pada odluka a "karta nam je v zepe": 17-tog u 9,00 i ravno za Dubrovnik, pa "uzbrdo"! Koji dan u Makarskoj i Splitu. Pa za Rijeku. Malo kod susjeda u Ljubljani i na kraju Zagreb odakle uzlijecemo 2. listopada po noci.
|
04.09.2004., subota
Kolibric
Svakog jutra njih dvoje posjecuju nas balkon. On vec izdaleka pjevanjem najavi dolazak. Lijep je u bojama koje se prelijevaju od zelene do crne. Ona je neugledna, ali simpaticna. Dok on pjeva, ona brza od cvijeta do cvijeta skupljajuci nektar. On kao da nikad nije gladan. I dok trepnes vise ih nema!
Jutros mi je ona ostavila dovoljno vremena da je "ulovim"
|
03.09.2004., petak
Ofer
Ofer zivi u Beit Eliezeru. To je naselje u koje se dolazi tako da prodjete kroz citavu Hederu, udjete u njega i nema dalje. Mozete napraviti krug po vanjskom rubu naselja, vratiti se u Hederu i onda kamo zelite. Kao slijepo crijevo.
E, tamo zivi Ofer sa Leom. I jucer nas je pozvao da vidimo novi stol kojeg je napravio za dvoriste iza kuce. Vesna je napravila strudel od jabuka i od tresanja i bili smo tamo u sumrak. Kasno da bi pod dnevnim svjetlom vidjeli 6 i po metara dugacki stol napravljan od dugackih orahovih dasaka na masivnom zeljeznom postolju. Tezak preko 200 kilograma dominira dvoristem i jedini nedostatak mu je sto ako ti bilo sto treba to je daleko, pa uvijek moras nekoga moliti da ti nesto doda. A velike kolicine mesa za cas su donesene na stol. Kobasice razne gradacije paprenosti i pileca srca na raznjevima bila su specijalitet veceri.
Gidon i Ilana su iz bogatog vinskog im podruma donijeli probrani "merlo", a Josi i Bronja su se potrudili da bude dovoljno priloga.
Sve se je to "izgubilo" na ogromnome stolu, a na kraju i u nasim stomacima.
|
01.09.2004., srijeda
Atena
Evo drage fotografije iz Atene. Hvala Miljenku! Svi smo se radovali pobjedi rukometasa, a Blanka ce svoju medalju uzeti u Pekingu. Volimo je i bez medalje.
"I dok jedno oko blista od srece, drugo place" su rijeci kojima je veceras predsjednik izraelskog Olimpijskog odbora otvorio svecanost koja je priredjena za sudionike Olimpijade u Cezareji, a prenosi je i prvi TV program. Rijeci zorno odrazavaju ovdasnju situaciju nakon jucerasnjeg samoubnilackog teroristickog napada. Ni jedan dogodjaj nije odgodjen, ali se odrzava s duznim postovanjem prema sugradjanima koji su poginuli jucer, a sjecamo se i zrtava terorizma s Olimpijskih igara u Minchenu 1972. godine.
|
|
|
| < |
rujan, 2004 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
|
VREMENSKE PRILIKE U TEL AVIVU,
KOD G-a(Zagreb-Trnsko)
I KOD BARTULA (Micpe Ramon)
A R H I V:
2004.
V, VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2005.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2006.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2007.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2008.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2009.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2010.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2011.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII
2012.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII
2013.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2014.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII
2015.
I, II, III, IV , V
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2016.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, lX, XI, XII
2017.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2018.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2019.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII, IX,
X, XI, XII
2020.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2021.
I, II, III, IV , V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2022.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2023.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2024.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
|
|
