borut
30.06.2004., srijeda
Gradele
Gradelama se ovdje kaze drukcije: "mangal" ili jos jednostavnije "al haes" (na vatri), ali bilo kako bilo, veceras idemo kod kolegice, tu u susjedstvu, a fotka i, mozda, detaljniji opis (teletina, janjetina ili piletina /jer svinjetina i kozletina ne smije se ni pribliziti kuci Haje Kaduri/) slijedi ... |
- 15:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #
29.06.2004., utorak
Dan Drzavnosti
Veleposlanik Mr. Ivan Del Vechio priredio je prijem za Dan Drzavnosti. Nakon rukovanja, i cestitanja - malo diplomacije, dosta jela i tamburice iz Koprivnice .... |
- 15:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.06.2004., subota
NOMI SEMER (1930-2004)
Po zidovskom kalendaru danas je 7. TAMUZ!Jedna od najljepsih pjesama Nomi Semer je "Tuzno je umrijeti sredinom tamuza". Umrla je nocas! Biti ce pokopana u Kibucu Kineret gdje se je rodila. |
- 15:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.06.2004., petak
Smiraj dana
Danas se je vratila doma kasno i nervozna radi nekih neobavljenih poslova i rekla da hoce na more smirit zivce sa smirajem dana |
- 20:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.06.2004., srijeda
Hitna pomoc
Jucer oko podne me vratili doma s Hitne pomoci! Vesna, kao vrijedna sluzbenica, otisla na posao. Ja sjeo za racunar i citam mail kojeg ona pise nasem sinu tamo negdje pored Dubrovnika:“Zdravo sine kako si? Mi dobro, zivi, netko vise netko manje. Kako si cuo ovog puta nije mi uspjelo. Tri puta Bog pomaze kazu nasi ljudi – ima nade. Jucer se probudih cila i vedra, a spavala sam u bratovoj sobi, jer kako sam 'polovna' treba mi vise mjesta za 'kljakastu' ruku. Prosetah stanom u potrazi za bracnim drugom, a od njega ni glasa. Konacno povirih i u sobu, kad on jos u krevetu, a sat pokazuje da se vec treba spremati na posao. A on promjenio boju, sav siv sa bijelim flekama na licu, skroz hladan i tome slicno. Ni dobro jutro, ni osmjeh ... Izmjerim mu 'fibru', a ono 35,1. Pozvah 'kucnu posjetu' i doktorica dodje i izmjeri mu tlak 80/65, a temperatura 34!!! Ona pozvala ambulans i uputili se u bolnicu. Sirena zavija, cvili, prolazimo na crveno, ulazimo u 'skare'... Dok sam ja uredila papirologiju, EKG je bio gotov, rentgenski snimak napravljen. Srce ko' Bog, infuzijom ga vratise natrag. Dijagnoza: popratne pojave na tabletu protiv glavobolje, koju sam mu ja osobno dala popiti vecer prije. Kako vidis mi smo stvarno jos uvijek zivi. Povremeno netko vise netko manje, ali guramo kroz zivot. Stoj mi dobro, puno poljubaca od mame.» Sada cekam da se vrati s posla. Bas me zanima sta ce mi ponuditi kad joj kazem da me jos uvijek boli glava!?! ... ili da vec sada odem pricekati vlak ... |
- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.06.2004., nedjelja
Roso i Macabi Haifa
Hoce li Roso natrag u Izrael, nakon sto je u kolumni u "Maarivu" napisao da su ga poslije utakmice protiv Francuske nazvali "svi" osim iz njegovog "Macabija"?1. DA  2. NE  |
- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.06.2004., srijeda
Na rtu
... a onda smo otisli na obalu i prosetali gledajuci kako more gasi suncev zar ... |
- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Sastavljanje ormara
Vesna je u "Office depotu" kupila ormar za kuhinju i rekla da ga sastavim. "Pomogao" mi je Maci (nije on blogpularan  kao MioMao, ali ga volimo i eto i njega na blogu, a nakon napornog rada valja malo i odmoriti!!!) ... |
- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.06.2004., nedjelja
S A L I M (svrsetak)
... Govorio si i proljecu koje se te godine budilo ranije nego li obicno u svim bojama procvjetalog cvijeca, a ja, slusajuci, nisam ni pomisljao kada si ti, Noame M. posljednji put vidio kako cvate crni iris na brdu Gilboa. Govorio si o potocima na sjeveru koji huce i supstaju otopljenje snjegove s Hermona u Ginezaretsko jezero, a meni nije padalo na um da mozda nikad tamo nisi bio. Govorio si o velikim valovima na plazi kod Cezareje koji su skoro potkopali rimski akvadukt i da vrijedi otici vidjeti kako daleko su valovi dopirali, a najbolje je ici pred vecer, jer valja vidjeti purpurni zalaz sunca. A ja se nisam sjetio da si nepokretan u svom stanu, tamo negdje u Haifi, kamo si preselio da bi bio blizi lijecnicima, odakle nisi izlazio nikamo, jer su ti i oni dolazili doma u vizite.Hvala ti, jer, ako sam ista u zivotu postigao, ti si me bodrio u najtezim trenucima! Prenio si na mene snagu koja je tebi bila podarena i ja sam isao naprijed, savladjivao prepreke, a ti u svojoj sobi nisi mogao niti prici do prozora da bi vidio je li odista nebo purpurno kako si meni kazivao. Nastavljao si svoju sudbinu iz dana u dan cekajuci da te netko pozove telefonom, da mu savjet das, ili tek da mu prodje vrijeme, jer ti nisi trazio niti trebao nista. Eto, ja ti cak nisam stigao ni hvala reci, nego ovdje stojim oprastajuci se od tebe, a da tvoj lik nikad nisam vidio.» Mladic je nenadano zavrsio govoriti, kao sto je nenajavljen i poceo, spustio naocale i odstupio. Netko je rekao da ce sada kolica s tijelom odvesti do rake i tko zeli moze ici i do tamo. Za kolicima se uputilo samo neoliko najblizih srodnika. Iskopana rupa je zjapila i cekala da u nju spuste tijelo. Ljudi su uhvatili mlohavo tijelo s dva kraja i lagano ga spustili dolje. Roditeljima i braci Noama M. su ostrim nozem presjekli okovratnike12). Lopatama su nabacili zemlju na truplo. Prisao sam i na svjezu humku stavio nekoliko kamencica13) . Vratio sam se u Akru, odakle vise nije bilo vlaka14) da me vrati kuci, pa sam potrazio taksi. Putem sam prosao ulicom u kojoj je Salim jos uvijek gologlav sjedio ne mareci tko mu je slusatelj, prosao je jos jedan dan u Izraelu, a Noam M. je dozivio tek trideset i prvu. 12 Po tradiciji zidovi izrazavaju zalost za pokojnikom kidanjem okovratnika. 13 Pocast se zidovskim grobovima iskazuje na nacin da se na njih odlazu kamenja. 14 Subotom vlakovi u Izraelu ne voze. |
- 15:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.06.2004., petak
dva jahaca |
- 08:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
S A L I M (nastavak)
...je pokop bio zakazan za isto poslijepodne. Kupio sam si porciju svarme8) i pojeo je putem do autobusne stanice sredjujuci u glavi misli o poanti Salimove jutrosnje price koja je polako blijedila pod dojmovima o vijesti da je umro Noam M. Stigao sam na vrijeme, bas kada su na kolicima dovodili tijelo prekriveno molitvenim salom9) pred neveliku skupinu ljudi koja se bila okupila ispod nadstresnice. Dogovorili su, zbog nesnosne vrucine, da se citav ceremonijal odrzi odmah tu pored mrtvacnice, gdje se je hamsin manje osjecao. Rabin je poceo s molitvom, a muskarci su povremeno glasno odgovarali. Prisao je netko iz Noamove obitelji i kazao Kadis10). Zatim je netko procitao pripremljeni nekrolog. Zene su plakale. Bila je i grupa mladjih ljudi. Izdvoji se jedan visoki, vec procelavi mladic u uniformi izraelske vojske i casnickim oznakama na ramenim i odlicjem heroja na poklopcu lijevog dzepa, podizuci suncane naocle na tjeme dok je prilazio mrtvom tijelu, cije dugacke konture su se nazirale ispod tkanine.Poklonio se je mrtvacu i najavio da ce govoriti u ime svoga brata koji je vec pet godina u Detroitu u Americi, gdje radi za jednu izraelsku firmu. Dok je podizao glavu prosao je pogledom preko prisutnih. Po nacinu njegovog gledanja znao sam da lijevim okom ne vidi, a duboka brazgotina od slijepoocnice pa do preko obrve svjedocila je da je tu najvjerojatnije pogodio metak u nekom od okrsaja. Ja nikada nisam vidio Noama M, rekao je, ali su on i moj brat bili prijatelji jos iz najranijeg djetinjstva, dok se jos moglo trcati po vocnjacima telavivskih predgradja i preskakati ograde koje su ih razdvajale, bez bojazni da ce na vas naletjeti automobil. Ni vlasnici vocnjaka se nisu uplitali u te jurnjave, jer nikakvu stetu im djeca nisu pravila, osim tu i tamo pjedene narance, breskve ili banane, koja je sazrila nakon sto je sama pala na zemlju. Noam M. i moj mladji brat su se nalazili svakog dana i izmedju krosnji zurili prema moru gdje su snovali o dugackim putovanjima i kovali planove za buducnost. Vracali su se kasno. Nasa majka je odobravala ta druzenja, jer su u ucenju Noam M. i moj brat uvijek prednjacili, a ja sam imao svoju klapu. Njihovo djecastvo je bilo naivno i sretno sve dok nepoznata bolest nije prikovala Noama M. za krevet i invalidska kolica. Zajednicka lutanja i skitnje pretvorili su se u stalni bol i iscekivanje cuda. Nastavili su se vidjati i zajedno uciti u stanu Noama M. Ja sam otisao u vojsku i bio primljen na kurs za oficire. Sest mjeseci su mi prosli u ucenju i vjezbanju. Ono sto se od mene trazilo iziskivalo je vise nego sto sam mogao dati. Dolazio sam kuci svakih cetrnaest dana iscrpljen misleci da necu moci nastaviti. Deset dana prije kraja obuke, potpuna tjelesna iscrpljenost i nered u glavi doveli su me do odluke da odustanem. Nisam htio razgovarati s nikim. Jedini cilj mi je bio da se tog petka i subote odmorim, pa de se vratim i nastavim kao obicni vojnik cuvati neku ogradu ili biti neciji vozac. Moj brat me je zatekao potpuno utucenog i bez mnogo razmisljanja nazvao neki telefonski broj i pruzio mi aparat. Stavljen pred gotov cin rekoh: «Salom11)»! «Salom...», odgovori glas s druge strane «...ovdje Noam M!». Nisam mogao odluciti sta dalje, ali slusalicu nisam odbacio, jer me je toplina glasa u kojoj je opet bilo toliko odlucnosti i sigurnosti jednostavno privlacila uza sve moje probleme koji su mi preokupirali misli i cinili da se osjecam jos umorniji. Nisam rekao nista, ali je Noam M. sasvim lezerno nastavio govoriti o nedavnoj posjeti moga brata i razgovoru kojeg su tada zapodjeli i o meni. Slusao sam i ni danas mi nije jasno kako je Noam M. neosjetno presao temu i poceo govoriti upravo o onome sto me je tistilo. O nadcovjecanskim naporima koje treba uloziti da bi se doslo do cilja, o zaboravu bola i svakog osjeta da bi se postiglo zeljeno. Poceo sam odgovarati, a onda i sam zakljucivati, traziti rjesenje, donositi odluke. Nakon pola sata vedro sam se zahvalio Noamu M. na razgovoru, spustio na veceru rijesen nastaviti zapoceto. Sada, kada su godine prosle, stojim pored tebe, pored tvog nepomicnog tijela i trazim rijeci kako ti zahvaliti za ovo – i podize ruku do ramena pokazujuci casnicki cin -, za ovo – pokaze herojski orden -, i za drugi nas razgovor kada si me pozvao dok sam bio povezanih ociju u sobi intenzivne njege gotovo uvjeren da vise nikada necu ugledati danje svjetlo – pridigne ruku do iznad lijevog oka -. Znao si me i tada ohrabriti ..... (svrsetak 13.06.2004.) 8 Jelo od sitnih komada mesa, koje se reze s velikog stojeceg raznja . Cesto sluzi na ulici tako da se njime napuni otvorena lepinja i dodaju razne salate. 9 Zidovi po tradiciji mrtve pokapaju umotane u platno, a ne kako je na Zapadu obicajeno u sanducima. 10 Molitva koju na ispracaju pokojnika govori netko od najblizih srodnika, obicno najstariji sin. 11 Tradicionalni zidvoski pozdrav, a sam rijec znaci: “mir”. |
