Ponovni početak! 4. puta

Kada bih mogao birati spol svoga djeteta olio bih da bude žensko. Iskreno nemam pojma zšto. Možda neki psiholog zna odgovor na ovo.?.
Nema mi ništa ljepše nego vidjeti slatke male curice kako se igraju. Onako nevine i pune ljubavi (ovisno koliko im se da).
No onda sam sebi postavim pitanje; Bih li ja mogao dati toliko ljubavi koliko sada želim i planiaram nekomu tko to toliko treba i zaslužuje!
Ovim pitanjem se osvrcem i na svoje djetinjstvo i radim nekakav mali rezime u svojoj glavi. Kakav sam bio i kakovi su prema meni bili.
Znam da ce moja kcer imati najbolju mogucu baku koju može zamisliti (s moje strane, jer sa mamine strane nebih znao, ni mamu još nisam upoznao). Baku kojoj se necu nimalo dvoumiti ostaviti ju. Baku koja ce ju znati što njoj treba.
Cesto se onda i uplasim. Pomislim; Što ako ja nebudnem znao? Ako ne zaslužujem to malo bice. Bice koje treba sve što mu se može dati. Bice koje treba ljubav. Bespovratnu ljubav. Bice koje svojim smješkom izmamljuje osmjeh na lica mnogih a ne samo moje? Što ako nesvjesno povrijedim to djete? Kako bih sebi mogao oprostiti. I onda sve moje želje i mašte padaju u vodu i povlace se pred strahom.
Želim biti najbolji moguci otac kojega ce moja curica imati. Vec sam izabrao dva imena koja bi trebala imati.
Laura; po mojoj maloj rodjakinji koja je izgleda najljpše dijete na svijetu (poslije N. ine starije sestre)
Amaris; Hebrejski: Dar od Boga, Poslana od Boga.
Naravno njena mama se treba s ovim složiti.

Evo i text, ova pjesma mi padne na pamet kad mislim na svoju Lauru/Amaris

Sinoc sam se dosta puta tjekom noci budio. To mi se dosta događa u zadnje vrijeme. I svaki puta kada bih nanovo zaspao sanjao sam nešt. Svi su ti snovi bili dosta jaki tjeko jutra i vožnje na posao. Ali s vremenom su oslabila sjecanja na to.
Zašto? Ma ne da mi se sada tražiti znanstvene teorije i potvrde što je san i zašto ga zaboravimo i zašto se nekih uopce niti ne sjecamo.
Samo sam se zamislio zašto. O nekima sam i razmišljao dok sam isao na posao.
Ali asda mi je u glavi ostao jedino onaj na kojega i nisam mislio. Inace snovi nemaju nikakve veze i ispreplicu se osobe koje se inace nebi mogle ispreplitati na mjestima koja su nepojmljiva.
Josipa i Mirna se vjencaju? Ja stojim sa Jurucom ispred crkve i cekam ih. On gleda u automobil koji dolazi iz daljine i govori; "Kako su lijepe".
Sada. Josipa i Mirna nisu homoseksualke i obe se udaju na istome mjestu isti dan. Jurica sigurno nije mladoženja! Inace u stvarnom zivotu su obe zapravo Juricine cure, sto bivše sto sadašnje.
Mjesto u kojemu se one udaju je zapravo selo u kojemu samja odrastao. Vodjinci, pokraj Vinkovaca. Ali crkva u kojoj su se udavale nije Vodjinacka. Neznam koja je to crkva.
Cudan san.

Potaknut naglim napadom depresije i neizdrživom željom za pisanjem odlucio sam da cu malo preurediti ovaj svoj kut interneta.

Depresija je prouzrocena samocom i ovim krajnje psihicki teskim poslom kojega obavljam.
E, da. Dajem otkaz! najvjerojatnije cu ga predati tamo 11.12.2007. Ako sve bude onako kako sam ja zamislio otkazni rok bi mi mogel završiti i prije Silvestrova. To bi cak bilo super jer me Jug pitao jesam li voljan raditi za docek? Hell yah!

Isto tako sam odlucio ukloniti postove sa ovoga svoga bloga i prebaciti ih na moj stari blog. Sve vam je linkano u boxu. U zadnjih par dana sam objavio par postova koji su bili više puta editirani, neki cak i izbrisani na zahtjev osoba o kojima se je radilo.
Blog na koji sam preselio stare stvari ce biti updejtan i sa novim postovima, pricama manje više. Odlucio sam svoj dar (ako ga uopce ima) za tragediju i dramu pretociti u nesto sto ce i netko drugi moci vidjeti! Planiram isto napisati neku pricu o Paganskim Bogovima gdje cu dosta razvezati radnju sa Jaga Babom (stara je do jaja).

Vracam se kuci. U Knin. Prihvacam sve poslove koji mi se ponude. Volio bih ponovno biti konobar. Tražim stan u najam.

Zaljubljen sam! U 3 osobe.
Jednu nesmijem imenovati zbog, pa ajmo reci i nje i sebe.

Druga je jedna jako simpaticna curica za koju je F.ova cmajka rekla kako nema ni sisa ni guzica! Pa sto onda gospodjo. Jeste li vidjeli smješak koji ima? Nedefiniranu boju njenih usana i prekrasne oci koje kao da mjenjaju boju iz zelene u smedju i obratno. Između ostaloga cini mi se da je ta osoba trenutno najvažnija za mene (poslje moje Cice i Jadre)

A treca je osoba Alan Ricman! Seljacinama koji nemaju pojma tko je on; Glumac koji je utjelovio lik Severusa Snapea u Harry PotterTM filmovima

Pozdrav Djudji, F-ovoj cmajki (nadam se da zna neletjeti na ovaj moj dio internete još uvijek) i mojoj Jospi aka duck (znaš da te volim) i mojoj Asicran

Dan!

Pokušao sam prevesti pjesmu. Onako kako sam to nekada radio sa pjesmama. Preveo sam je! Izgubila je smisao. ne govori više o onome na što se ciljalo.
Uništio sam pjesmu! Prijevod sam zakopao. Duboko. Da ga više nitko ne vidi, nikada.

Sonata Arctica - Shy

Dobro sam. Bolje nego jucer. Jucer sam neke stavri rjesio. I mogu reci da mi je dosta jasnije. Objašnjeno je!
Shavacam koliko sam pogrješio. Godine su prošle, godine su za nama! Znaš N. ..? Dobra si ti osoba! Ispricavam se što sam te maltretirao. Necu više. Znam, jucer sam obecao kako ti se nevu nikada javiti više. Ali nemogu se toga odreci. Ipak mi je drago kada te cujem, kada znam da si dobro. Kada mi se javiš. Ne želim te još pustiti, niti te ikada želim zaboraviti. Bilo je ljijepih trenutaka, možda se i ne sjecaš. Neboj se, L zna moje želje i mišljenja. Laže li kada kaže da ne smeta? Javi se. Javiti cu ti se, ponekada, cisto da ti cujem glas. Hej pa možda se i vidjamo na ljeto. Ako si za? Volim te, Jabba!
(može li se u VIPnetu dobiti ispis SMS-ova s karaja 2001 - 10.2002?)

Dalje... Ostala je opet ona. Kako rece F-ova majka; nit sisa nit guzica. E ali ja sam vidio što vi gospodjo niste. Jeste li vidjeli one lijepe oci. Na trenutke smeđe pa onda opet zelene. Onu nedefiniranu boju njenih usana. Pjegice. Kako skrece pogled. Volim li je? Ne! Ocu li? Možda ne. Neznam! Stalo mi je do nje! Vidjemo se L. Cuvaj svoju crnu maskaru!

Majkacho! Mislim se, jeli moguce prijateljstvo između muškarca i žene? Odgovor je NE! Svaki muškarac koji mi kaže da grješim; sere. Svaka cura koja mi kaže da grješim; nezna!
Nama je u glavi kako bi te potegli! O tome mislimo. Ajme koliko i je puta to prošlo kroz glavu u onim vožnjama u autu. Kakove sam sve misli imao. Prijatelj? To možda ti misliš. Oceš li mi ikada dati? Pa... sada necu niti uzeti. Previše mi je do drugih stalo. Ljuti li te priznanje? Gle, Iako te nemogu imati onako kako sam ja to želio, rađe cu te imati kao "Prijatelja" nego da te nemam u svome životu nikako. Stalo mi je. Pozdrav i tebi (nije namjenjeno samo tebi nego i Kiki J., Maji, Tei)

Uparavo sam evo sada završio sa citanjem jednoga staroga bloga. Bloga koji je tu jako dugo, Skoro koliko i moj (mislim na onaj stari: fangornworld.blog.hr). I sjetio sam se nekih problema koji su me tada mucili. osjecaja koje sam imao u to doba. Osoba koje su mi obilježile život u to doba.
Sjecam se koliko nam je svima potreban netko tko bi nam pomogao!
Jesam bio sam depresivan. Ali to je depresija nekoga hajdemo reci tinejđerskoga oblika. Osjecaj koji nas muci kada neznam gdje bi sa sobom. Kada nas nitko ne razumije. Kada nam je potreban netko sa istim problemom, sa istim osjecasjima.
Osoba kao sto je ona bila ili je barem pisala da je takva nema puno. Divim joj se. I njenoj snazi. Ljubavi i požrtvovnosti. Divim se njenoj inspiraciji i njenim pjesmama! Upravo zato sam cjeli html kod njenoga bloga spremio u text doc. na D disku kako se nebi izgubio. On je meni nesto vrijedno. Sjecanje na moje djetinjstvo, koje nije bilo baš ugodno, vecinom nije bilo bas ugodno.

AMARIS - DJETE MJESECA

Oracion srecho sjecas li se nje?

Amaris, nadam se da je sve uredu i da si našla svoj pravi put. Pozdrav