Ponovni početak! 4. puta

Kada bih mogao birati spol svoga djeteta olio bih da bude žensko. Iskreno nemam pojma zšto. Možda neki psiholog zna odgovor na ovo.?.
Nema mi ništa ljepše nego vidjeti slatke male curice kako se igraju. Onako nevine i pune ljubavi (ovisno koliko im se da).
No onda sam sebi postavim pitanje; Bih li ja mogao dati toliko ljubavi koliko sada želim i planiaram nekomu tko to toliko treba i zaslužuje!
Ovim pitanjem se osvrcem i na svoje djetinjstvo i radim nekakav mali rezime u svojoj glavi. Kakav sam bio i kakovi su prema meni bili.
Znam da ce moja kcer imati najbolju mogucu baku koju može zamisliti (s moje strane, jer sa mamine strane nebih znao, ni mamu još nisam upoznao). Baku kojoj se necu nimalo dvoumiti ostaviti ju. Baku koja ce ju znati što njoj treba.
Cesto se onda i uplasim. Pomislim; Što ako ja nebudnem znao? Ako ne zaslužujem to malo bice. Bice koje treba sve što mu se može dati. Bice koje treba ljubav. Bespovratnu ljubav. Bice koje svojim smješkom izmamljuje osmjeh na lica mnogih a ne samo moje? Što ako nesvjesno povrijedim to djete? Kako bih sebi mogao oprostiti. I onda sve moje želje i mašte padaju u vodu i povlace se pred strahom.
Želim biti najbolji moguci otac kojega ce moja curica imati. Vec sam izabrao dva imena koja bi trebala imati.
Laura; po mojoj maloj rodjakinji koja je izgleda najljpše dijete na svijetu (poslije N. ine starije sestre)
Amaris; Hebrejski: Dar od Boga, Poslana od Boga.
Naravno njena mama se treba s ovim složiti.

Evo i text, ova pjesma mi padne na pamet kad mislim na svoju Lauru/Amaris

Sinoc sam se dosta puta tjekom noci budio. To mi se dosta događa u zadnje vrijeme. I svaki puta kada bih nanovo zaspao sanjao sam nešt. Svi su ti snovi bili dosta jaki tjeko jutra i vožnje na posao. Ali s vremenom su oslabila sjecanja na to.
Zašto? Ma ne da mi se sada tražiti znanstvene teorije i potvrde što je san i zašto ga zaboravimo i zašto se nekih uopce niti ne sjecamo.
Samo sam se zamislio zašto. O nekima sam i razmišljao dok sam isao na posao.
Ali asda mi je u glavi ostao jedino onaj na kojega i nisam mislio. Inace snovi nemaju nikakve veze i ispreplicu se osobe koje se inace nebi mogle ispreplitati na mjestima koja su nepojmljiva.
Josipa i Mirna se vjencaju? Ja stojim sa Jurucom ispred crkve i cekam ih. On gleda u automobil koji dolazi iz daljine i govori; "Kako su lijepe".
Sada. Josipa i Mirna nisu homoseksualke i obe se udaju na istome mjestu isti dan. Jurica sigurno nije mladoženja! Inace u stvarnom zivotu su obe zapravo Juricine cure, sto bivše sto sadašnje.
Mjesto u kojemu se one udaju je zapravo selo u kojemu samja odrastao. Vodjinci, pokraj Vinkovaca. Ali crkva u kojoj su se udavale nije Vodjinacka. Neznam koja je to crkva.
Cudan san.