Ponovni početak! 4. puta

Probudio sam se dok je kiša padala. Pada već danima pa se nisam niti začudio što još uvijek pada. Odmah sam ustao i izašao u dnevni boravak. Samo sam se pojavio pred ljudima u donjem rublju. Tu su mi starci, kuma kod koje spavam i neka potpuno nepoznata žena. Jeli mi neugodno? Nije! A zašto? Zato što sam samo dijete. Mali sam još. Kuma me pitala bili htio otići sa njom do pekare. Odmah sam se obukao i bio spreman za pokret.
Izašli smo. Kiša je stala. Voda se slijeva niz nizbrdicu i uz rubove ceste. Radovi na infrastrukturi još nisu započeli. Sav sam sretan. U nekome novome gradu. Krenuli smo uzbrdo, desno, lijevo, desno. Izbili smo u nekakvu veliku ulicu.
"Ovo ti je glavna ulica!" reče mi. Samo sam ostajao impresiran i dalje sam uživao. Napajao oči ljepotom mokre ceste, gledao stabla u nekome ogromnome dvorištu preko puta ceste
"Što je ono tamao?" upitah
"To ti je vojarna" reče "Vojarna Kralj Zvonimir"
"Aha" potvrdih iako nisam znao što je to
Krenuli samo lijevo. U daljini na brdu između zgrada vidio sam dvorac. Ograđen velikim zidom. Unutar njegovih zidina stajala je velika bandera sa hrvatskom zastavom.
"A što je ono, a? šta je to?jeli, ono tamo na brdu" upitah uzbuđeno
"To je tvrđava. Najveća je u Hrvatskoj i jedna od najočvanijih na ovome području"
"Trđava, wow. A možemo li ići na Trđavu"
"Da otići ćemo kada bude lijepo vrijeme"
"Ajmo odma"
"A sada moramo po kruh, krumpir, salamu, margarin, paštetu, majonezu, kečap, i mnogo toga. Treba praviti ručak"
"Volio bi otići na trđavu" rastuženo ću" al' nema veze, amo mi u pekaru."
Tek što to rekoh već smo ulazili u pekaru. Osjetio sam miris kruha, kifla, peciva, pice, bureka sa sirom, pite od jabuka, krafni i ostalih stvarčica kakve se već drže po pekarama. Gotovo se iz svake pušilo. Bile su tako tople. Uskoro smo obavili kupovinu i vratili se kući.
"Mama, mama, ja idem na trđavu kada bidne sunce"
"Di?"
"Ma vidio je tvrđavu pa se malo uzbudio" reče kuma.
Kasnije sam još malo prošetao po gradu sa mamom koja je smireno odgovarala na sva moja pitanja. Nisam joj bio dosadan. To je uvijek govorila. Koliko god sam je ispitivao o nečemu uvijek je rekla da nisam dosadan.

(Evo sam izgubio inspiraciju i sjećanja. Kada se vrate nastaviti ću)

Evo ga. Doživio sam i četvrtak. Osječam se super. Jedina jebada je što moram svaki dan ići mjeriti tlak kako bi mogao što kvalitetnije voditi dnevnik krvnoga tlaka. Dobio sam i nekakve Cilazil tablete od 1mg koje su stvarno dosta pomogle. Rezultati krvne slike pokazuju kako je kolesterol u zadanim granicama ali ukupan kolesterol mi je povećan zbog Triglicerida. Zbog tih tri(nečega) sam dobio obaveznu dijetu koju je napisalo Hrvatsko Društvo za Aterosklerozu. Ustvari nije dijeta toliko niti loša. samo što mi najveći dio obroka čini povrče. Ali ni od povrća nesmijem jesti sve.

Evo zabranjenoga voća i povrća: Krumpir (prženi, restani, pire, pomfrit), kukuruz, kikiriki. E avo smijem ali u mikroskopskim količinama: Krumpir(samo kuhani), riža, grah, grašak, mahune, bob, slanutak i leća.

E a sada vidi ovo: Od voča nesmijem jesti: Gržđe, banane, smaokve, grožđice, datulje, sušeno i kandirano voće, lješnjake, orase, bademe, sve vrste kompota sa šečerom, kokosov orah i slatko tropsko voće.

Piće: Nesmije se alkohol (Pivo, žestoko, vino) svi sokoci koji sadržavaju dodatni šečer, svi gazirani sokovi, kakao i čokolada.

A sada su slatkiši najjači. Nesmije se ama baš ništa. I u stupcu gdje piše Dozvoljeno ali u malim količinama kaže samo marmelada za dijebetičare. ( e kod ovoga me je prijatelj nasmijao do suza. Kada je pročitao kaže: Nu, jeba te Bog, a našta 'š ju namazat? Na kupus?)

Uglavnom ide mi. Prestao sam pušiti, Kavu više nepijem, normalno je da se od zelenoga osječam gladan ali i to će proći.
Cilj mi je doći do 100kg i onda se nečim nagraditi.

Živili

Mislim ono naslov i sam ovako izgleda bez veze. No ipak sa daljnim tekstom ako budete citali sve ce doci na svoje.
Ma malo sam zaboravio na ovaj blog. Mislim ono od ponedjeljka mi nije ni do cega.

Nego evo ovako. Vamo u boxu imate mali opis mene. Opis tko sam ja. Da ali tamo nema par navadenih stvari koje su bitne za ovaj post. Nepiše da sam ja visok 178 cm i da imam 112kg. Da, to nepiše. Zašto ja to sada pišem na ovome mjestu. Nemam pojma. Imam nekakvu potrebu reći što mi se dogodilo. Možda i upozoriti one druge koji su kao ja, no znam da to upozorenje neće upaliti. Zašto neće? Pa jednostavno ljudima nije stalo do onoga što im drugi govore o njima. Uvijek misle ma daj to se meni neće desiti, ti samo sereš i takva i još tko zna kakva sranja. Ali morate znati da sam i ja isto bio takav. Da, da, i ja sam mislio kako mi svi drugi seru i samo pricaju gluposti sve do ponedjeljka. Zašto je taj ponedjeljak tako bitan. Pa desilo se nešto što je ukazalo na neke od zdravstvenih poteškoća - da tako nazovemo. Nešto što mi je promjenilo život. Evo sada vam isprićem ukratko što se desilo.

Vratio se ja u nedjelju navećer iz Grada, točnije došao iz kafića. Ono zajebancija i takve stvari. Tamo smo se Jug i ja dogovorili da ću doći sjutra ujutro pa zamjeniti Željka koji je sjebao nogu dok je silazio sa bine. Reko, nema problema. Poradi toga sam otišao ranije kući kako bi se probudio odmoran. Ono bila je nedjelja a ja popušio tjekom toga dana dvije kutije cigara, kao i cjeli tjedan, svaki dan prije toga. Ono dobio sam novac od Agencije Hiberno d.o.o. Knin. Isto tako popio taj dan kao i cijeli tjedan prije toga već 3-4 kavu u kafiću a isto tako i jedno 2-3 kod kuće. Da i kada sam došao kući vidim moj legli, spavaju. Sjednem upalim televizor i gledam nekakvo brašno na RTL Televiziji. Napravim si topli sendvić i napišem poruku staroj koja se isto sjutra rano diže da me probudi kada krene iz kuće. Stara me probudi u 4:39 ujutro. Mislim, ono, ajd nema veze. Napravim si ja još jedan topli sendvić i opet gledam neka sranja na televiziji. Došlo 7:25 i ja polako kao i svaki radni narod u mome gradu grem na posao. Prolazim pokraj ljudi, sa nekima se pozdravljam sa nekima ne. I tako dolazim do Caffea u kojemu trebam obaviti taj posao. Sjedam ti ja tako za šank i Željko nam pravi kave (sebi i meni), ono bolje mu je ali nemože hodati, došao je skuterom. Pijem ja tako tu kavicu i pušim svoje cigare. Dolazi Jug i Marina, malo se zajebavamo, sve prolazi bez ikakvih problema. Radim dobro, zadovoljan ja zadovoljan Željko. Eto ti dođe gospon Viktor na kavicu i ja mu je pravim, Malo se zajeba i reče da ću ja popiti tu kavu a njemu cu napraviti drugu. Cugim ja kavicu (a jaka u pičku materimu, toliko jaka da te duša boli) i polako pušim zadnju cigaru u kutiji. Poušio sam od 5:00 - 9:15 pola kutije cigara. Nikako ona kava neide. Kad me nešto pođe polako bockati u grudima. Mislim si nije to ništa. Bio sam i gore osječao. Izađem van poslužiti ljude kad bockanje se pojača. Lijeva mi je ruka utrnila. Ja se sasra i krenio u WC da se malo umijem, nikome ništa ne govorim. Kada sam ušao u WC nekakav osječaj me preplavi kao da je kubik krvi poletio u glavu, kao nekakva navala adrenalina u glavu. Nemogu opisati osječaj. Po cijelome tijelu trnci. Grč u vratu. Izađem ja van na terasu, dišem duboko. Bolje mi je. Evo ga opet ista stvar, pa opet pa opet i opet. E sad me stvarno vata prpa do jaja. Kako je Dado došao u međuvrmenu ima netko tko me može zamjeniti. Odlazim ja do Željka i govorim mu dao ode doktoru da mi nije dobro. Držim se za srce. Željko se sasra više nego ja i odvezao me na hitnu. Uleti ja tamo i neka me baba potpuno smireno pita šta je. Ja se derem SRCE JEBEM TI BOGA VIDIŠ DA MI NIJE DOBRO, a ona i dalje sva smirena ajde ti polako lezi ovamo opusti se. Ma kako da se opustim kada sam se sarao do jaja. Ali ajd ona mene na EKG kad ono ništa. Kaže da mi je sa srcem sve uredu. poslala me gore mome doktoru. Odem ja gore i gleda doktorica onaj EKG pa nije ni njoj jasno. Traži me simptome. Mene najviše jebe onaj grč u vratu i oni rnci u ruci i bockanje u srcu. Kaže ona ma nije to ništa. Ajd mjerni mi šečer, ništa. Šečer ormalan, ajmo tlak veli ona. Dam ja ruku, teta odmjeri i kaže tlak je. Imam visok tlak do jaja. Ja njoj " pa koliki" a ona " 162/105" a gornja granica normale je reče mi nigedje oko 140/85-90. e jebiga, sad ja njoj I šta je to sada.
Opet ona meni prodike o težini o djetama o tome što se smije, što se nesmije kada se smije kada se nesmije i dade mi uputnicu za vaditi krv, ne zbog simptoma nego zato što nisam dolazio 2,5 godine kod doktora. E sada nemogu otici vaditi krv jer lab više neradi. Ode ja ponovno do kafića po mobitel i željko me kući odveze. I na putu do kafića sam onakav isti nalet osjetio još jednom. Krv sam vadio tek u srijedu a rezultate uzeo u petak. U srijedu sam bio dobro pa sam i radio od 9 - 13:45 mjesto Željka. A ove dane provodim kod kuće, izlazim samo navećer i to ne dugo jer opet imam one nazovimo simptome neznam čega. Pa sam kući do 22 što je nemoguče za mene. Od ponedjeljka sam na salatama, jogurtima i nemasnoj hrani. Kruh sam prvi puta jeo danas. Sjutra idem doktoru na ponovno mjerenje tlaka i da mi očita rezultate krvne analize (rezultati sami po sebi nisu loši). I ode ga jebat zbog ovih simptoma jer se nemogu normano ponašati zbog njiih. Jebu me do boli. Ajte živili mi.

I pazite se. Svima bih preporučio da odu mjeriti tlak. Nizak tlak nije opasan ali zna biti dosta neugodan i lagano ga je povisiti. Visko tlak je zajeban jer može prouzročiti srčani i moždani udar. E moždani je ono što me brine. Ti naleti u glavu. to me zanima što je. MOŽDANI, MOŽDANI ETO MENE AMO.
Čujemo se and I'll keep you updated

Nastavak zadnjega posta. Prvi dio priće o Kninskoj sceni imate u arhivi postova

TRI DRUGARA

Ovaj bend je postojao od srpnja 1989. do prosinca 1990. godine. Prvo su u bendu bila tri drugara; Jelas, Ivica i Marko i svirka je bila pod utjecajem Machine Guna. A onda su im se kasnije priključile i sestre Josipa i Antonija Bumber, pa je i sam glazbeni izraz dobio na svježini. Kako Ivica kaze, svirka sa Bumberkama je neodoljivo podsjećala na "My bloody valentine" . Uz SIMP, jedini kninski bend sa ženskim vokalima.

Postava: Josipa Bumber- vokal/ Ivica Šimić- gitara/Marko Čačić- bas/Predrag Jelovina Jelas- bubnjevi/Antonija Bumber- vokal i klavijature

MPB (Midnight porno band)

Bend je postojao od ožujka do srpnja 1991. godine, a svirka je bila fuzija garažnog rocka i utjecaja Joy Divisiona. Vlasnici kasnije kninske r'n'r himne "Dim". Spomenuta pjesma je prvi put zabilježena na ovom snimku. Prvi Jelasov vokalni izlet. Urlikom "Gizi!", potvrdio je svoje mjesto u gradskoj legendi...

Postava: Predrag Jelovina Jelas, vokal/ Ivica Šimič, gitara/Aleksandar Tutus, bas/ Aleksandar Markoš Muki, bubnjevi

THE SCHORUP

Bend "The Schorup" postojao je neprekidno, od 1988 do 1995. Kroz bend su u raznim fazama prošli skoro svi značajniji gradski mulci mlađe generacije. Od Davora Biserka, Mufe i Kelje, do Bore Matijasa i Cede Milinovica "Balije" koji je u Knin kasnije doselio iz Zagreba.

Članovi grupe The Schorup su bili muzičari koji to nisu. Njihova je misija bila sjajna zajebancija, za svoj gušt i za gušt publike, ekscentrični načini ponašanja prema instrumentima, /pogubno korištenje trzalica "made in TVIK" a npr./, pa unistavanje istih, a tudih /sviranje bas gitare palicom za bubnjeve i dovođenja do pucanja najdeblje bas žice/ i naravno, nerviranje organizatora svirki.

Česti gosti na vokalima bili su Čimo "mladi"(Mici) i "stariji" (Vojo). Apsolutna i neponovljiva sprdačina! Najavangardniji kninski bend svih vremena! Totalna buka! Pitro je na primjer, svoje tekstove zaštitio na 90 milijuna njemačkih maraka!. Na kraju, doživjeli da sviraju i u bivsšm beogradskom klubu "St. James"

Po dolasku u Srbiju, "napravili" jos tri pjesme: "Tutanj", "Dje su tvoji" i "Kupe li još?" Na žalost, nikad zabilježene. Kao i njihov najveći hit iz rane faze, pjesma "9" (Ali, evo za nostalgičare, ekskluzivno tekst pjesme: 1,2,3,4,5,6,7,8,9,9,9,9...)

Posljednja postava: Dalibor Olujić- Nipper, vokal/Neven Biserko- Benko, gitara/Boro Matijaš- Bas/Pitro, bubnjevi

DŽO PROTIV VULKANA

Bend je oformio Šerpa, čovjek koji je sobom iz Šibenika donio i miris regea i Detroitskog garažnog krljanja (industrijski grad na vodi, jebi ga. Mislim, Šibenik...) Svirka benda je bila na tragu Machine Gun i The Stooges. Normalno, jer je u bendu svirao i Baja Bosanac iz Machine Gun.

Spomenuta pjesma (koja, kako kaze Škare, "baca" na "Waiting for the man" od Velvet Underground iako nema nikakve veze ni dodirnih točaka sa istom), Ostavština je MG. Ovaj je bend još postojao i pod paralelnim imenom "Pačenici i Vatrena voda blues band". Svirali od 1993- 95. godine.

Postava: Dejan Batak- vokal/Mico Macura Šerpa- gitara/Baja Bosanac- bas/Dragan Brkić- bubnjevi

ŠIFRA BLAGOJE

Bend Šifra Blagoje postojao je pod tim imenom od 1992- 1995. godine. Zapravo je neformalni nastavak grupe MPB. Prethodno se zvali Noisemakers, a ime Šifra Blagoje nastalo je po najalternativnijem i najekstravagantnijem kninskom malonogometnom klubu svih vremena, ciji su igraci bili i sami članovi benda.

Inspiracija za ime je Blagoje, jedna od kninskih legendi. Ime je znacilo šifru pri pojavljivanju za kupovinu vinčine u konobi kod Blagojeve matere. U originalnoj postavi svirali su i Dragan Skundrić Čave- gitara i Dejan Koluvija Kole- bas. Prenjeli novim generacijama legendu o Giziju. Uzori: Partibrejkersi, Ramonsi, Stonsi.

Posljednja postava: Predrag Jelovina- vokal/Saša Cvijanović Kebra- gitara/Dejan Medaković Medo- bas/Aleksandar Markoš Muki- bubnjevi

Evo završetak i drugoga djela o Kninskoj sceni nekada. Sljedeći post je na temu o NNC-a, festivala koji se u Kninu održava već 6 godina a s ovom godinom i 7 puta. Festival je u dva svoja pojavljivanja zahvatio i Šibenik, Drniš i Kistanje zajedno sa Kninom kao središnjim mjestom.