Ponovni početak! 4. puta

Da, dobro ste pročitali. Govorim o Kninskoj sceni. Za one koji ne znaju Knin je imao a još uvijek i ima jednu od kvalitetnijih urbanih scena u Hrvatskoj.

Kako sam ja došao do toga da pišem o Kninskoj sceni. Pa eto pod raznim okolnostima ja sam u Kninu postao netko za koga se misli da se kuži u glazbu i urbanističku scenu. Pa ajd ako je tako neka tako i bude. No ipak sam Kninsku scenu upoznao tek prije nekih par mjeseci kada sam slučajno pokrenuo temu o starim kninskim bendovima. Normalno tema je pokrenuta u Caffe Baru A3. Pokrenuta je kada je došao Jelas amerikanac na kratki posjet iz Chicaga. Ustvari cijela ta prica sa Jelasovim kratkim posjetom kasnije je ispala apsurdna jer je Jelas ostao 5 mjeseci ovdje u Kninu. A čovjeka svladala nostalgija pa nije mogao otići. Čak je u ima starih vremena nastupio sa Kninskim bendom VŠO (Višekuće Šimića Ograda) U Dubrovačkome klubu mladih Orlando gdje je imao jedan od najboljih performansa te cijele većeri, pa čak i jedan od najboljih koncerata svoga života kako je rekao po povratku u Knin. Priča je krenula kako postoje i drugi stari bendovi osim Džepa. Jako sam se iznenadio kada sam došao u posjed nekih od radova tih bendova. Do tada smo mogli čuti samo Todor Todora i Džep. Odmah sam počeo voljeti tu kulturu i sve što se je u Kninu nekada događalo. Sada smo svi mi kninjani ovijeni velom socijalnih slučajeva i socijealne nemoči koja je u stvarnosti preuveličana. Niti smo išta bolji niti išta gori od svih drugih hrvatskih gradova. No to je ipak tema o kojoj ću prićati drugi puta. Pa evo da i napišem nešto o svim tim bendovima koje je Knin izrodio.


Sav sljedeće navedeni sadržaj imate na linku

Kratak pregled bendova koji su radili vlastite stvari.

JA

Preteca Krcme kod Djure Seljaka. Postojali 1981. godine. Svirali pjesme koje je napisao Damir Vujcic i Goran Knezevic, dakle, vlastiti autorski rad.

Postava: Damir Vujcic-gitara, glas, Goran Knezevic-gitara,glas, Aljosa Petojevic-bas, Nikica Kukolj-bubnjevi.

KRČMA KOD DJURE SELJAKA


KKDjS je jedan od prvih kninskih bendova koji je radio vlastite stvari i prvi bend koji je probio okvire lokalne scene. Bili su izuzetno kvalitetan i progresivan bend, kninski odgovor na Novi val. Slušani u Zagrebu i Splitu gdje su u to vrijeme uživali "kultni" status. Izašla recenzija demo snimka u "Poletu" i interview na Radio Splitu.

Interesantno, tada je recenzija KKDJS bila puno bolje ocjenjena od recenzije Plavog orkestra. KKDjS su postojali od 1982- 1985. godine. Kasnije je Truba svirao u splitskim Djavolima. Sto kaze frontmen Gogi, pravi ljudi, u pravo vrijeme, ali na pogresnom mjestu. Interesantno, u KKDjS je u pocetku svirao i Lenko.

Postava: Goran Knezevic, glas i gitara/Aco Bjedov Cimbre- bas/Igor Kmetic "Truba"- saksofon/Nikita Opacic- bubnjevi

TODOR TODOR

Po mnogima, Todor Todor je najkvalitetniji gradski bend svih vremena. Na žalost, kao i KKDjS, ne shvaćeni dovoljno... Jebi ga, usud provincije. Po legendi, ime benda je predstavljalo parodiju na tada aktualne Duran Duran. Kao, London ima njih i Simona Le Bona, a Knin Todor Todor i Dadu Došena... Bend je postojao tek nekoliko godina. Ali, dovoljno za legendu.

Pjesmu Luda, jedan od njihovih najvecih aranzerskih poduhvata kasnije svirali i Sifra Blagoje, a nova postava Dzepa je uvrstila na svoj jedini objavljeni album Novi dani... Na istom albumu Džepa, našli su se jos i Starac i Heroji. Ova verzija Heroja je upravo sa pomenutog albuma...

Postava benda: Dalibor Došen- vokal/ Aleksandar Bjedov Čimbre- gitara/Misko Rimac- gitara/Boban Grcić- bas/ Nikita Opačić - bubnjevi

DŽEP



Krajem osamdesetih u gradu je vladala velika fama oko toga, ko je bolji, Machine Gun ili Dzep. Jer, nakon Todor Todora ova dva benda su bila svjeze potrebna krv koja ce ispricati gradsku pricu van nase male uspavane doline. Grupi Dzep to je poslo za rukom zahvaljujuci kvalitetu, ali i upornosti tekstopisca i idejnog vode grupe Srdjana Coke da isfura citavu pricu.

Trud i talenat su se na kraju isplatili- usljedila je serija recenzija po eminentnim ex YU muzickim casopisima, pa gostovanja na Radio Zagrebu i nastup na tada kultnoj emisiji za neafirmirane bendove, Demo X, te cesta emitovanja na Radio Kninu, Omladinskom Radio Sarajevu, a Radiju 202 iz Beograda Dzep je dugo boravio na Demo Top listi. Bend je u tom periodu po rijecima poznatog rok kriticara Baneta Loknera iz Beograda, svirao "cvrsti power pop".

A ime benda najbolje je opisao Srdjan: "I kad su nam dzepovi bili prazni, uvijek su bili puni. Bili su puni rokenrola". Ma sta god to da znacilo. Inace, mnogi su ime ovog benda krstili i sa "Dzep" Tih godina, mladi i zaneseni, predstavljali su i najromanticniji kninski bend. Harizmaticni frontmen Marko Anic Mare, predstavljao je smrt za tinejdzerke. Ova postava grupe Dzep postojala je od 1988 do 1991. godine. I bila je na korak od slave. Ali...(po fudbalski: stativa!)

Tadasnja postava: Marko Anic- Mare, vokal, gitara/ Goran Kukic, bas/Ozren Cimbur- klavijature/Jug Ramljak- bubnjevi/ Srdjan Coko- tekstopisac




A onda je prica dobila svoj nastavak. Srdjan Coko, Dusko Pasic i Jug Ramljak, preostali clanovi originalne postave, nakon tri godine pauze prouzrokovane ratom, pocetkom 1994. godine ponovo ozivljavaju grupu, u potpuno novoj postavi, sa potpuno novim i cvrscim muzickim izrazom. Prakticki, Dzep je bio jedini bend koji je u to, za rokenrol suludo vrijeme imao siri odjek u javnosti, a da nije svirao "patriotski" rok. Za sta je trebalo imati muda, u svakom slucaju...

Pjesma "Gledas me" je sa posthumno izdatog albuma "Novi dani", objavljenog za LVO Records iz Beograda, 1996. godine. Spot za istu pjesmu se vrtio i na TV Politici, thanx to Pukiju (www.kninskirjecnik.com) koji je tada progurao "kninsku stvar" malo sire u javnost. Nova postava Dzepa mogla se jos nazvati i nova varijanta Todor Todora (Dado i Cimbre, udarni mehanizam benda, plus ozivljene tri njihove najznacajnije pjesme Luda, Heroji i Starac)

Album "Novi dani" grupe Dzep zapravo, predstavlja i prvi i jedini kninski "tribute" album (stare stvari prijeratnog Dzepa u novom ruhu, nove stvari nove postave i obrade Todor Todora.

Posljednja postava: Dalibor Dosen- vokal/ Aleksandar Bjedov Cimbre- gitara/Branko Radan- gitara/Dejan Vidovic- bas/Jug Ramljak- bubnjevi

MACHINE GUN

Kasetno izdanje "Put za Nakovo" grupe Machine Gun je inace, prvi rokenrol album ikad objavljen u Kninu. Beskompromisna, prljava razbijacina od svirke, sa sjajnom ulicnom lirikom. Prava urbana ploca. Machine Gun su postojali od 1988. do 1991. godine. Iza sebe su digli prasinu koja se jos i dan danas osjeca kod prezivjelih frikova aktivnih na sceni toga doba. Zdenko Franjic, vlasnik pomenute etikete, nedavno je "Put za Nakovo" reizdao i na CD u..

Machine Gun su imali i jos jedno kasetno izdanje sa obradama standarda iz sezdesetih, takoder objavljeno za etiketu "Slusaj najglasnije". Zajedno sa Majkama, svirali nekoliko puta u Zagrebu i u beogradskoj "Akademiji". Magazin "Ritam" iz Beograda je u kasnijoj rekapitualciji garaznog zvuka ex YU, "Put za Nakovo" uvrstio medu dvadeset najznacajnijih rokenrol izdanja svih vremena...

Pjesme sa tog izdanja Osjeti noc, Trazim te i Dva dana uvrstene su i na kultnu kompilaciju "Bombardiranje New Yorka" iz 89. godine, nakon Paket aranzmana, jednu od najvaznijih kompilacija ex Yu rokenrola. Machine Gun su bend koji se i dan danas rado slusa. Kako je Baja Bosanac jednom prilikom objasnio, ime benda je inspirisano Hendrixovom pjesmom "Machine Gun".

Postava: Aleksandar Ardalic Lenko- gitara i vokal/ Goran Simic alias Baja Bosanac- bas/Srecko Kmetic- bubnjevi

Neke od pjesama ovih ali i drugih starijih te novijih Kninskih bendova možete skinuti na Huknetu . Ovo je samo prvi dio od III koliko ih planiram napisati ili copypasteati.

Ovu priću napisao je Jim Wilis sa željom da se širi. Ovdje ja sam samo glasnik

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?"
- ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh.
Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa.
Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest.
Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera.
Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.
Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je.
Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke.
Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj.
Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos.
Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove,
a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu.
Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu.
Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca.
Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj.
Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje.
Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe.
Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom".
Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled.
Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima.
Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!"
A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo.
Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac.
Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok.
Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?"
U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze.
Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit.
Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti.
Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala.
Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe.
Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem.
Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja.
Zatočeniku ljubavi istekli su dani.
Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju.
Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.
Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz.
Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina.
Stručno je stavila iglu u moju venu.
Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?"
Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti".
Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog.
I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj.
Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu.
Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek.
Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti

Evo sada sam sjeo, zapalio cigaru i povikao prvi guc kave.

Nakon godinu dvije pisanja bloga odlućio sam se prije 4 mjeseca potpuno povući iz blogosfere. No nekako me je želja za pisanjem nećega što će vidjeti i netko drugi osim mene.

Ali ovaj puta sam odlučio pisati nešto čime ću i ja a i drugi biti zadovoljni. Sve do sada moji su postovi bili u nekakvome crnome tonu. Sve u điru kako je život u kurcu i kako je sve crno. Ustvari to je stvar koja zavisi od osobe do osobe i od trenutka do trenutka. Imam ideju i želju za pisati blog. Kakav će biti i kako će ga drugi primiti to je samo stvar vremena.

Mogu samo reći da će na blogu biti dosta puta spomenut grad u kojemu živim i događanja koja se u gradu događaju.
Naravno i puno ću puta spomenuti i Caffe Bar "A3" (nikakve veze nema sa Audi automobilima) i ljude u njemu a posebno njegovoga gazdu pa i jednoga od najboljih ljudi na ovome svijetu.
Biti će tu i prića o meni i mojim prijateljima i našim dogodovštinama.


Tko sam ustvari ja?
Ja sam jedan obićan čovjek. Živim u Kninu i ne dopuštam predrasude o njemu. Otvoreno serem po svakome tko tvrdi kako je Knin jedan od najugroženijih gradova u Hrvatskoj. Normalna stvar je da se već sada moglo zakljućiti kako volim Knin. U Kninu živim od 1997 godine. Ovamo sam se doselio iz nekakve seljundre blizu Vinkovaca. Iako u Kninnu živim samo 9 godina imam osjećej da sam tu oduvijek. Ma kao da sam bio tu i prije nego sam se rodio. Upoznavanjeo odrđenih ljudi i odlaskom na određena mjesta upoznao sam ustvari kulturu i urbanost pravoga življenja u Kninu. Ustvari o samome Kninu ću pisati neki drugi puta. Ustavri to ce biti već moj sljedeći post.
Di sam ono stao... Ah da...
Upisao sam srednju školu Kralj Zvonimr Knin smjer Tehničar za vozila i vozna sredstva. I tek sam u 3 razredu shvatio da sam kompletno falio zanimanje. Mislio sam odmah nakon srednje škole ići na filozofski fakultet (engleski jezik, povjest umjetnosti i geografija) ali ovako sada uzimam si godinu dvije slobodno pa da razmislim i ustvari vidim dali mi je išta od ovoga moguće upisati.
Slobodno vrijeme provodim ispijajući enormne kolićine kave u Caffe Baru A3 ili kako mi popularno zovemo u Juga (ustvari pitanje je dali itko kaže A3). Uživanja sa prijateljima, surfanje netom u potrazi za vjestima iz znanosti i tehnologiji, slušajući i uživajući u glazbi (gothic, black i doom metal. Naravno može gotovo i svaka vrsta metala dobro proći. I nisam konzerva nego mogu uživati u svim vrstama muzike) i njenim downloadanjem s neta ( ovo trenutno skidam). Uživam u filmovima i crtićima. Veliki sam filmofil i imam besplatan ulazak u kino. Čitam mnoge blogove ali ne ostavljam komentare. Neda mi se nekako mislim da moje mišljenje nije važno ili je netko već rekao ono što ja mislim pa nema potrebe da se 2 puta navodi ista stvar.
Osoba sam kojoj nije pretjerano stalo do nečijega drugoga mišljenja nego ono što naumim u večini slučajeva tako i napravim. Što više reći. Mislim da sam rekao dovoljno. Ako nekoga nešto posebno zanima neka pita.

Neki drugi puta i navedem zašto ovaj blog ima ovako morbidan url. Za sada sam završio.

Hvala