Ahmed Buric-SUBJEKTIVNA POVIJEST KOSOVA(RA):ZANA,MALI KOMPJUTER I TESKA BORBA-1
Za Kosovo sam prvi put cuo negdje 1973.kada je prst sudbine izabrao da u obiteljsku posjetu majcinoj sestri koju su tamo udali,s njenim roditeljima,a mojim dedom i nanom krenem i ja,sestogodisnji djecak bez mnogo pojma o Urosevcu,kako se grad gdje su zivjeli zvao.Pamtim samo da je voz Mostar-Beograd-Skoplje putovao dva dana,i da je wc na zeljeznickoj stanici u Beogradu tako smrdio da sam dugo poslije toga pamtio taj nepodnosljivi vonj.
Od te posjete ne pamtim previse:gostoljubivost u Ferizaju,kako su ga zvali,izrazavala se serviranjem caja i slatkih kolacica gdje god bismo dosli.Pamtim i osmero djece gazde Cazima,komsije u cijem smo vrtu mogli cupati mrkvu do mile volje i jesti je dok nam oci ne ispadnu"jer je dobra za vid."
Moji su rodjaci uredno govorili nas jezik sa mnom,ali su kotrljali"r"i"l".Mnogo kasnije saznacu da je to zato jer albanski prozodij poznaje sest glasova vise nego nas,a s ostalom sam se djecom uglavnom sporazumijevao djecjim metajezikom i nekolicinom rijeci koju su me usput naucili.Mire dita je bio dobar dan,tungatjeta-kako si,a shume mire-vrlo dobro.
Ipak,glavno sjecanje s tog puta pripada Skoplju gdje su nas odveli na izlet.Pamtim jaru i sunce koje je bilo jako kao hercegovacko,ako ne i jace.Mutnu,gotovo crvenu rijeku Vardar koja tece poplocanim koritom i utakmicu na terenu od sljake.
Nikada poslije nisam otisao na Kosovo.Draga tetka je umrla ne dozivjevsi 55 godina,negdje u vrijeme kad je Milosevic pripremao pohod na Gazimestanu i moglo bi se reci da je Kosovo za mene,kao valjda i za ostatak svijeta,uvijek bilo jedna tuzna epizoda,bliska,a opet daleka,odijeljena od nas visokim zidovima.Valjda istim onakvim kakvi su bili oni izmedju avlija u Ferizaju.
Ono sto sam jos uspio saznati bilo je da su najpoznatije pjevacice s Kosova SHPRESA GASHI i NEXHMIJE
PAGARUSHA,pa sam,gledajuci slagere i festivale,uvijek pratio njihove plasmane.One nikada nisu mogle pobijediti,recimo Ljupku Dimitrovsku ili Daliborku Stojsic.Nisu im se mogle ni pribliziti i to se,nekako,primalo s ravnodusnoscu.Kasnije,kad sam shvatio da jezik i nije glavna stvar kad je muzika u pitanju,bilo je izgleda prekasno.Sve su rjedje nastupale na jugoslovenskim festivalima iako,vjerujte na rijec,Shpresa Gashi je pjevala i izgledala bolje od 80 posto pjevacica iz ostatka zemlje.
Kosovo ili barem ono sto se ostalim narodima predstavljalo kao lice tamosnje popularne kulture u nase je zivote uslo preko sporta i to prvo preko boksa.
Hrapavi glas legendarnog Dragana Nikitovica tokom svih prvenstava u 70-tim i 80-tim izvikivao je ime covjeka iz kuta,LAHA NIMANIJA,trenera koji je odgojio neke od najboljih boksera koje je nekadasnja zemlja imala.
REAGGAE I FINALA
Prvi put 1978.na svjetskom amaterskom prvenstvu u boksu,legendarnom BAPS-u,jedan kosovski Albanac osvojio je svjetsko odlicje.MEHMET BOGUJEVCI iz Pristine ostao je srebrni,bas kao i pet njegovih kolega koji su izgubili finale,a zasluzili su da ih se ovdje spomene-to su Fazlija Sacirovic,Ljubisa Ristic,Tadija Kacar,Dragan Vujkovic i Miodrag Perunovic.
Trener te reprezentacije bio je Nimani,profesor fizickog,koji je otisao studirati u Beograd.Kroz njegov dril prosla su i dvojica boksera koji su ostali u kolektivnom pamcenju-teskas XHEVDET PECI,koji se kasnije okusao u razlicitim borilackim vjestinama,i vjerovatno najpopularniji kosovski borac u ringu svih vremena,superteskas AZAZ SALIHU.
Ucesnik tri Olimpijade(pred igre u Seoulu sam je za sebe rekao:"JAK SI AZIZE,TRECA TI JE OLIMPIJADA!"),bio je osvajac bronze 1984 u Los Angelesu.Za to takmicenje vezano je i to da je pobjednik turnira bio,kasnije ne bas uspjesni,Tyrell Biggs,drugi je bio legendarni Italijan Francesco Damiani,a kao tek sestoplasirani pojavio je kanadski junior Lennox Lewis,kasnije profesionalni svjetski prvak.
Nekako paralelno s tom pricom i prvim demonstracijama na Kosovu 1981.u kojima ce jedan drugi Nimani,Xhavit,
tadasnji predsjednik SAP Kosova odigrati znacajnu ulogu,u Beogradu nastaje muzicka scena koja ce obiljeziti vrijeme koje dolazi.Stigao je talas novog zvuka,punka i new wavea.
Naime,1980.nastaje kultna ploca"Paket aranzman",nakon koje se radja jos nekoliko desetina bendova ciji je izraz potpuno naslonjen na novi zvuk koji stize sa Zapada.Medju njima,zapazenu ulogu odigrace bend koji je,mimo svih regula reklko bi se,svoj izraz potrazio u reaggeu,izrazu s Jamajke,koji ce popularizirati prvenstveno engleske novovalne grupe,najvise legendarni The Clash i The Police.
Elem,bend se zvao Zana,po pjevacici koja je izgledala sasvim evropski(pritom je,naravno,bila i kcerka trenera iz nase price),a njihov prvi album"Lose vesti uz rege za pivsku flasu"(1981)i nije bio veliki hit.Ali,zato jeste 7-incni singl nazvan "Leto" na kojem je bljesnuo hit,koji je bio potpuni"djon"tada na ovim stranama nepoznatog Garlanda Jeffriesa,ali je imao nevin,zarazan tekst koji je mlada Albanka otpjevala prosto genijalno:PO GRADU SETAJU MLADICI/NEMA SUMNJE NEKI CE MI PRICI/A JA DOBRA DEVOJKA/NE ZNAM STA SU LETNJE SEME/NISTA NE SHVATAM.
Godinu kasnije izaci ce njihov produkcijski,sviracki i komercijalno najjaci album nazvan"Dodirni mi kolena",a 1984
"Natrag na voz"kad ce ZANA NIMANI,koja danas zivi u Kanadi(otac joj je u Oklahomi),ostaviti pjevacku karijeru...
("Oslobodjenje")
|
