USTASOLAND-7
TIHA NOC U LISTOPADU-4
...Medju svjedocima bilo je i onih koji su govorili,a to su bili oni koji su izgubili bracnog druga,majku,oca,brata.Iako su ih optuzeni upozorili da ce,ako progovore,"zavrsiti isto kao i clanovi njihovih obitelji 1991",to ih nije zaustavilo u iskazu jer su vec ionako bili previse izgubili.Oni su svjedocili ne samo o odredima smrti,maskiranim muskarcima koji su ljude odvodili usred noci,vec i o tome kako su im hrvatski vojnici spalili i opljackali kuce.Na primjer,Branka Krajnovic izgubila je roditelje-odvedeni su i nikada ih vise nitko nije vidio.Svjedocila je o tome,ali i o susjedima i muzevima svojih prijateljica koji su postavljali eksplozive u srpske kuce.Takvo svjedocanstvo jos je neugodnije buduci da je samo nekoliko ljudi ubijalo civile,ali puno ih je vise sudjelovalo u unistavanju i pljacki imovine.
Naravno,velika je razlika izmedju svjedocenja u Rijeci,s veteranima koji prosvjeduju pred zgradom i rodjacima i prijateljima optuzenih koji sjede u sudnici,i svjedocenja na Tribunalu u Haagu.U RIJECI SU BILI SVJEDOCI IZLOZENIJI MALTRETIRANJU I PRIJETNJAMA.NJIHOV JE STRAH OD OSVETE BIO DALEKO VECI I CIJELA SITUACIJA PUNO GORA.REZULTAT TOGA BILA JE GOTOVO KOLEKTIVNA AMNEZIJA SVJEDOKA.A CINJENICA DA SE PRIJETILO I SUCIMA I DA CIJELO DRUSTVO ZAPRAVO NIJE SPREMNO CUTI ISTINU,NIJE IM OLAKSALA DA PROGOVORE.
Koliko je antihasko raspolozenje i dalje jako govori cinjenica da su u travnju 2002.Mirko Norac i druga dva generala za koje je zatrazeno izrucenje Haagu,PROGLASENI POCASNIM GRADJANIMA SPLITA I SPLITSKO-DALMATINSKE ZUPANIJE,A GENERAL ANTE GOTOVINA PROGLASEN JE POCASNIM GRADJANINOM ZADRA.U tom je trenutku istraga nad"gospickom skupinom"vec bila zavrsena,a sudjenje je pocelo.Na svjedoke u Rijeci to je moralo djelovati zaista obeshrabrujuce.
Prema podacima Tribunala,15 do 25 tisuca ljudi trebalo bi suditi za zlocine pocinjene na podrucju Hrvatske i Bosne
i Hercegovine.Haag ima namjeru preuzeti sudjenje nesto preko dvije stotine osumnjicenih najviseg ranga.Ostalima bi se trebalo suditi na lokalnim sudovima.Sudjenje"gospickoj skupini"trebalo je dokazati da smo to sposobni uciniti sami.Trebalo je dokazati da je ratnim zlocincima moguce suditi u njihovoj vlastitoj zemlji umjesto u Haagu,kao i to da su hrvatsko sudstvo i javno mnjenje spremni za taj zadatak.
Lako se sloziti s onima koji kazu da izrucivanje vlastitih ratnih zlocinaca Hrvatsku na neki nacin cini drugorazrednom zemljom,bespravnom drzavom-kao da nismo demokracija,kao da im nas pravni sustav nije sposoban suditi.Istina,to jest ponizavajuce i bilo bi im bolje suditi kod kuce,jer tako bi se javnost konacno imala prilike suociti s nekim neugodnim istinama o ratu,pa bi se to povijesno poglavlje moglo zauvijek zakljuciti.
Ali ono sto se za vrijeme sudjenja dogadjalo u Rijeci i Splitu svjedoci o suprotnom.Kao da smo svi namjerno zatvarali oci pred istinom.Sve dok sutkinja Ika Saric-usprkos pritiscima veterana da donese"pravednu,hrabru i moralnu oslobadjajucu presudu"-u ozujku 2003.nije osudila Tihomira Oreskovica na petnaest a Mirka Norca na dvanaest godina zatvora.OVOM PRESUDOM KONACNO JE DOVEDENA U PITANJE NACIONALNA DOKTRINA PREMA KOJOJ U OBRAMBENOM RATU HRVATI NISU MOGLI POCINITI RATNE ZLOCINE.Nade da ce se Hrvati moci suociti sa svojom krvavom ratnom prosloscu ipak ima.Ali ipak ne treba zaboraviti da su cetiri sudjenja za ratne zlocine,u Bjelovaru,Karlovcu,Sibeniku i Splitu zavrsena oslobadjajucim presudama.
(Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")
|
