Dzemaludin Latic-NERED MOJE SLOBODE(Vladi Gotovcu)
U mladosti sam imao lijep rukopis.
Prve zatvorske godine ucinile su ga jos
ljepsim:
linije,oblik slova i niz rijeci postali su
klasicisticki.
Nevjerovatno!-svaka rijec dobila je svoga
strazara,
sto me izludjivalo,izludjivalo.
Pisao sam vrlo malo,samo kad sam morao.
U zatvorskim stihovima slova su pocela da
se izvracaju.
Precrtavao sam rijeci,
klao ih i komadao
kao morski pas ljudska tijela.
Svakog dana uvjeravam sebe da Osipove
sjene vise ne postoje,
ali avaj!-na mojim ramenima zauvijek cuce
policijski i dousnicki pogledi!
Nekad sam pazio sta cu buncati u snu!
I danas se oprezno okrecem okolo,
u tren-dva se pripremam da bih u drustvu
izrekao svoju misao.
Sada pisem ruzno,neuljudno,
i to me silno veseli.
Ne volim red i nikad ga vise necu voljeti!
Knjige su mi razbacane po stolu i sirom sobe,
a djecu pustam da vriste do kasno u noc
sve dok se ne zamore i sama ne polijezu.
|
