Malo sta mirise kao zemlja u ratu.Udisemo je u ezanima i zvonima:kad tezaju noge a nikog da se odazove. Medj prstima je kao olupinu s vlastite koze mrvimo. Tad orao vjecnik siri svoj vidik i skoro u njegovu smo hladu.A zemlja zamirise jos jace-u zakucima straha i prvih stecenih rana.
Dnevnik.hrGol.hrZadovoljna.hrNovaplus.hrNovaTV.hrDomaTV.hrMojamini.tv
