Rusmir Mahmutcehajic-UBIJANJA("KRAJ HISTORIJE"-1)
"KRAJ HISTORIJE"
Raspad komunistickog carstva i rusenje berlinskog zida shvaceni su i slavljeni kao svjetska pobjeda zapadnjackog liberalizma i ulazak svijeta u novo razdoblje.F.Fukuyama je s uvjerenjem i odlucnoscu prikazao tu promjenu kao pouzdan znamen"kraja historije",a G.Bush obznanio"novi svjetski poredak".Na samom pocetku tog"poslijehistorijskog doba"dogodilo se,medjutim,genocidno ubijanje muslimana u Bosni.To je proizvelo razaranje bosanske jedinstvenosti i njezino raskidanje u tri vojnopoliticke zasebnosti,u kojima su prava slobodnog kretanja,povratka prognanika,privrednog,kulturnog
i politickog poduzetnistva uskracivana ili dodjeljivana na osnovi ideologiziranog etnickog nacela.
Genocidno ubijanje muslimana u Bosni biva zaustavljeno nakon sto su dosegnuti glavni ciljevi nositelja protivbosanske ideologije,kojima je genocid bio sredstvo.Zapad je izvrsiteljima genocida dao potrebno vrijeme,istodobno onemogucavajuci zrtvi da se brani.Tek nakon temeljitog razaranja bosanske jedinstvenosti,zapadnjacka vojna sila izvrsila je unutarnje razgranicenje"sukobljenih strana",ostavljajuci
otvoreno pitanje:Je li rat u Bosni smisljeno potaknuti i pazljivo vodjeni tok razgranicenja izmedju civilizacije zapadnjacke liberalne demokracije i slobodnotrzisnog gospodarstva,na jednoj,i civilizacije slavenskopravoslavnog svijeta,na drugoj strani?Ili:Je li"kraj historije"isto sto i"kraj Bosne"?
Buduci da su opcenitost zapadnjackih liberalnih vrijednosti njihovi zagovornici svjedocili pobjedom nad nacizmom i komunizmom,ostaje i pitanje:Je li genocid u Bosni samo ostatak"pred-poslijeratnog doba"
ili pojava koja porice opcenitost vrijednosti civilizacije utemeljene na zapadnjackom prosvjetljenju i liberalizmu?Fukuyamina tvrdnja o"kraju historije"i genocidno ubijanje muslimana vracaju savremenom shvacanju Hegelove dijalektike"borbe za priznanje",koja je u osnovi Fukuyamino tumacenje proslosti,sadasnjosti i buducnosti.Ono je utemeljeno na ideologijskom citanju Hegela,a njegovu rodoslovnu vezu mozemo povuci,preko savremenih novokonzervativnih filozofa,unatrag do A.Kojevea,
ali i unaprijed-do djelatnih sudionika americke politike.Konzervativni tumaci pozdravili su"Kraj historije?"
kao intelektualni dokaz,kako se cini,neizbjezne pobjede nad suprotstavljenim politickim ideologijama,koje se protive"svetim"nacelima trzisnog kapitalizma i zapadnjacke liberalne demokracije.Ali,postoji i drukcije i obaveznije citanje Hegelove"Fenomenologije duha",koje bi s idealistickog stanovista moglo razjasniti ponovno javljanje ultranacionalizma i genocida u Evropi i opcenito osjecanje nesigurnosti i opasnosti koje oni uzrokuju u mnogim dijelovima poslijehladnoratovskog svjetskog poretka.U temelju marksistickog razumijevanja oslobodilacke uloge proleterijata,kojeg je historija ucinila subjektom,jest Hegelova dijalektika borbe za priznanje,ili uzajamnost"gospodstvo-ropstvo".Ali ta ista zamisao,prisutna u gotovo svim novovjekim filozofijskim slikama svijeta moze posluziti i za tumacenje genocida u Bosni.
Ljudska svjesnost sebe i zasebnosti zapocinje,prema Hegelu,kad se postane svjesno postojanja drugog bivstva,pa se zeli priznanje od njeg.
"Drugo"je bitno za svjesnost o"jastvu".Naspram JA"drugo"mora biti posve potcinjeno ili posve unisteno.Potpunost JA jest njegovo utrnuce u"drugom"ili utrnuce"drugog"u njemu."Samosvijest mora da ukine tu svoju drugotnost;to je ukidanje prve dvosmislenosti a zato je samo neka druga dvosmislenost;prvo:ona mora ici za tim da ukine drugo samostalno bice,da bi time postala sigurna u pogledu same sebe..."To je osnova borbe pojedinacnosti za iznudjena priznanja"drugog"koje nikada nije
dovoljno,buduci da svako njegovo postojanje dovodi u upitnost potpunost pojedinacnosti"prvog".
Savremeni svijet liberalne demokracije i slobodnotrzisnog gospodarstva,kao veliko i nametljivo ustrojstvo,koje u svom gvozdenom skripu drzi gotovo cijeli ljudski zivot,nije podudaran s ukupnim tokom historije,pa zato ne moze pruziti jasan odgovor na pitanje da li smo dosegli kraj historije.Taj odgovor nije moguce dobiti,smatra Fukuyama,iz Marxovog razumijevanja uzrocno-posljedicne matrice savremenog svijeta,pa je potrebno odgovor potraziti u Hegelovom znatno dubljem shvacanju historije.
Glavni pokretac historije nije,prema Hegelu,ni savremena prirodna znanost,niti stalno sirenje podrucja ljudske zudnje,vec posve neekonomski pokretac-BORBA ZA PRIZNANJE.Sazimajuci takvo Hegelovo razumijevanje,A.Kojeve kaze:"Svaka ljudska,antropogena zudnja,ona sto je roditeljica Samosvijesti,
ljudske zbilje,jest,na kraju,uloga Zudnje za`priznanjem`.A opasnost zivota kojim se`obistinjuje`
ljudska zbilja jest opasnost u ulozi takve Zudnje.Govoriti o porijeklu Samosvijesti znaci nuzno,
dakle,govoriti o borbi na smrt,s namjerom da se stekne priznanje."...
F.Fukuyama,THE END OF HISTORY?,The Nacional interest,16,summer 1989,str.3-18.
G.W.F.Hegel,FENOMENOLOGIJA DUHA,prijevod V.D.Sonnenfeld,Zagreb,1955,str.105.
F.Fukuyama,THE END OF HISTORY AND THE LAST MAN,London,1992,str.135.
A.Kojeve,KAKO CITATI HEGELA,prijevod A.Habuzin,Sarajevo,1990,str.12.
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")
|
