Slavenka Drakulic-KAO DA ME NEMA
Zagreb,logor za izbjeglice,prosinac 1992.
...Jedne veceri u susjednoj sobi,starija zena sa sela s bijelom maramom vezanom oko glave pa preko usta,prica o svojoj susjedi Srpkinji.Dovela je vojnike do njene kuce i pred njom su iznosili stvari i tovarili ih na kamion.Kao i obicno,precizno nabraja:fizider,dvije skrinje za zamrzavanje,televizor,
vesmasinu,pa sudje,elektricni mlinac za kavu,cak i elektricni noz koji joj je donio sin iz Njemacke."I hranu su odnijeli-meso,krumpir,brasno",kaze i sklapa ruke.A zasto bi ostavili hranu,misli S.Ostali u sobi usutkuju staricu.Ne zele slusati ponovo istu pricu,poznata im je,i sami bi mogli ispricati istu.Kao da su i sami pomalo siti tog nabrajanja.Mora da se ponekad umore od zvuka svoga glasa,od tog uzasa natalozenog u jeziku,a koji se ipak ne da izreci.Tezak i mracan trag ionako ce se vuci za njima gdjegod da odu i oni svi to slute.Ma gdje da se maknu,ovi ce ljudi zaudarati na proslost.
Cini joj se da je svima njima ljepse spoznati svoj zivot kao bajku,pamtiti samo naljepse.Idealizirana,
vec zamagljena proslost ostavlja malo mjesta istini.Ali mozda je ljudima potrebno da se u teskim trenucima svoga zivota sjecaju bas dobrih stvari,kao da im je zivot bio stalno obasjan suncem.Mozda je to dobro.
SAMO STO ONDA NE VIDIMO NASU VLASTITU ODGOVORNOST ZA TO STO SE DOGODILO,ZA RAT.
"Natrag ne mozemo,ovdje nas nitko nece.Treba misliti na djecu",kaze K.prakticnim glasom.Zene kimaju glavom,svaka ima nekoliko djece.Jedan djecak ih slusa i kaze:"Kad budem veliki,ja cu ubijati Srbe ovako."Podize ruku i cilja kao da puca u nekoga iz velike blizine.Odrasli sute.S.zna da je djecak vidio kako su mu vojnici ubili starijeg brata,bas tako.Toj maloj ruci nedostaje samo oruzje,sve je drugo vec tu.Svejedno je u koju ce zemlju otputovati,ovaj ce djecak jednoga dana izvrsiti svoju namjeru.S.izlazi iz sobe i dise,zrak je ostar poput noza.Jedna je generacija iz te sobe vec zavrsila svoj zivot i svela ga na uspomene.Druga ce rasti sa zeljom da se osveti.Kao da su svi oni vec zivi mrtvaci,
misli S.Iznenada u ustima osjeca gorcinu...
|
