Svenaeus Klas-NASTAVITE PRICATI!NE SMIJETE ZLOCIN PRESUTJETI!
Susreti u Svedskoj sa ljudima koji su stradali od rata i torture
U Sarajevu sam,1996.godine usnio uzasan san.Nakon kraceg boravka u stanu,visoko na padinama Trebevica prema gradu,iznajmio sam namjestenu sobu u jednoj od stambenih zgrada u blizini stadiona Kosevo.Prozor moje sobe bio je okrenut prema kuci ciju fasadu je jako ostetila artiljerijska granata...
Dogadjaji u mome snu odigravali su se bas u toj sobi...U snu lezim u svom krevetu i gledam kroz prozor...Tamo,kraj prozora,polako se pojavljuje lik mog oca.Vrlo je uznemiren,nesto energicno govori i u isto vrijeme pokazuje prstom ka mjestu na podu sobe,odmah pokraj sebe.Rijeci mu glase:"OVDJE JE TO BILO!OVDJE JE TO BILO!"
Kada se probudiih iz sna,osjetih da sam ispunjen strahom..."Nesto se uzasno desilo na ovom mjestu",
govorim sam sebi.Suvise sam zbunjen nakon budjenja iz sna da bih odmah znao sta...Tokom
nekoliko narednih sati pokusavam odgonetnuti san.Da li se rijeci odnose na atentat u Sarajevu koji je izazvao Prvi svjetski rat?Da li se radi o dozivljaju mog oca dok je bio na proputovanju kroz Evropu tokom Drugog svjetskog rata?
...I onda se dosjetih jedinog normalnog rjesenja.Moj ostac,ustvari,pokazuje na krivicna djela pocinjena
u ovom gradu prije samo nekoliko godina,tokom 1300 dana opsade Sarajeva.
Ima dosta dokaza za ocevu tvrdnju koja mi se kazala u snu.Zajedno sam sa kolegama Geteborskog rehabilitacionog centra za stradale od rata i torture tokom svih ovih godina slusao price prognanika iz Bosne.U pocetku nam je je gotovo sve bilo neshvatljivo.Tek kasnije sam raspoznao sliku etnickog ciscenja,logora i sistematskih silovanja nezasticenih zena,koje su istjerane iz svojih kuca...Blizu polovine pacijenata koje primamo dosli su izmedju 1993.i 1995.godine iz bivse Jugoslavije.U Svedsku je doslo preko 60000 Bosanaca.Bolna sjecanja koja nose u sebi puna su kosmara,te su njihove price i na nas duboko djelovale.Puno je znacilo sto smo kroz komunikaciju s njima mogli podijeliti njihovu golgotu koja im se desavala tako blizu nas,u Evropi.Zalagali smo se na sve moguce nacine da im pomognemo da nadrastu i potisnu te tragicne dozivljaje i pokusaju nastaviti normalan zivot.
Neki od nas su 1996.godine otputovali u Bosnu i Hercegovinu.Tada su nas nasi pacijenti,Bosnjaci,dok smo s njima putovali,posto su nam u isto vrijeme bili vodici,informirali o tragicnim dogadjajima koje su prezivjeli tokom agresije.
To se nikada ne moze zaboraviti!To je istina koju ljudi u pocetku tesko podnose...Dogodi li se da traumatizirani ljudi podijele svoju traumu s nekim kome se otvore,koji ce ih pazljivo saslusati,lakse im je puno podnijeti sve tegobe koje nose u sebi,u svojoj traumi.A jos je bolje ako je covjek koji ih slusa iz neke druge zemlje,ako je stranac.
Sjecati se,ustvari,znaci i biljeziti,svjedociti,dokumentovati.Mnogi Bosnjaci u Svedskoj su bili spremni da ucestvuju u identifikaciji dzelata u logorima i izvrsitelja silovanja koji su harali po njihovim naseljima.
Doktor Christine Doctare(Kristina Doktare)dobila je zadatak da bosnjackim izbjeglicama u Svedskoj olaksa posttraumu,koja se uvijek pojavljuje kod iznosenja njihovih svjedocenja Tribunalu za ratne zlocine u Haagu.Posebno je zenama Bosne i Hercegovine bilo tesko otvoreno pricati o silovanjima...Ne krivim zene za to,jer je sudbina brojne rodbine tih zena u Bosni jos uvijek nesigurna,pa su se bojale srpskih osvetnickih akcija.
Mnogi muskarci koji su bili spremni da svjedoce u Haagu nikada nisu pozvani.Godinama su cekali da im se pruzi prilika da povrate svoj ugled,ali uzalud.I tome znamo uzrok.Neko jos stiti zlocince iz Republike Srpske i Srbije...Zato se ne moze ni postici pravda.To je izraz velikog poraza pravnog aparata savremene Evrope,koji u isto vrijeme mnoge zrtve rata sprijecava da prebrode vlastitu traumu i nastave normalan zivot.
Ja mislim da su to upravo scene iz mog sarajevskog sna...Kao da gledam kako otac i prstom i rijecima optuzuje zasto nije doslo do postignuca pravde u Sarajevu,u Bosni i Svijetu...Svijet koji nas okruzuje jasno govori:"Sasvim svjesno se islo na unistavanje kuca,temelja prezivljavanja pojedinaca i porodice"
Teze je,medjutim,zaviriti u dusu covjeka i vidjeti njegove dozivljaje rata i tragedije,koji su naslagani jedan na drugi...Ova sjecanja nosimo duboko u sebi da ne bi zaboravili da je neprijatelj covjeku onaj zlocinac koji ubija zatocenike po logorima,koji siluje zatocene i nezasticene zene...Dobro se znaju
izvrsitelji zlocina!Zlocin ne bi smio proci nekaznjen.Zato smatram da je rad na prikupljanju dokumentacije o zlocinima pocinjenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i krivicnim djelima kao sto je tortura,u okviru koje posebno mjesto ima silovanje kao njen svojevrstan oblik,vrlo vazan,bez obzira da li se to obavljalo u sklopu rehabilitacionog centra za stradale od rata i torture,od strane humanitarnih organizacija,ili,pak,od strane asocijacija logorasa,kao sto je Savez logorasa Bosne i Hercegovine.
Evo i jedne price sa podrucja Prijedora...Muskarci su uhapseni i odvedeni u zatocenicke logore.Zene i djeca su stjerani u nekoliko kuca.Tamo su zene pod torturom silovane od strane srpskih vojnika.Zene su umirale od straha da im Srbi ne pobiju djecu.Jedna od zena pokrila je svoju kcerku i sjela na nju,ne bi li je tako sakrila.Zene nikada nece zaboraviti ove zlocince...
Mnoge im znaju i imena.Sjecanja se zrtvama stalno vracaju kad god se emituju vijesti putem radija i TV ili se iznose u stampi..."Nadjena je nova masovna grobnica!""Je li tu ukopan moj sin,brat,suprug?",
pita se zena...Svoga supruga ona trazi vise od pet godina.Ne zna za njegovu sudbinu....Stalno zivjeti u nadi,a opet sumnjati,strepiti...Covjek koji se vodi kao nestao,lezi u jednoj od masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini.Za mnoge nikada kraja nasilju.U rodni grad se zele vratiti,ali ne mogu.Nisu jos dobrodosli.Neko drugi sada stanuje u njihovim kucama,pa cak i ratni zlocinci.Neko zeli otici da sahrani svoje,ali mrtvi leze ukopani na mjestima dostupnim samo za UNHCR.
Sahrane se odlazu sve dok se ne uspostavi sigurna pratnja,sloboda kretanja.
Napokon na putu...Sve je isplanirano za polazak,medjutim,opet eksplozija u mjestu gdje je najmiliji sahranjen...
...NASA JE PORUKA:NASTAVITE GOVORITI!NE SMIJETE ZLOCIN PRESUTJETI!
|
