Rusmir Mahmutcehajic-HRVATSTVO
Hrvatska nacionalna politika postavlja se pred srpskom,koja je napadacka i sireca,u obrambeni polozaj.Ona je,zato,nerijetko puki odraz srpske nacionalne politike,pa svom djelatnom neprijatelju tako priskrbljuje RAISON D`ETRE.Hrvatski se nacionalni prostor svodi na one teritorije za koje izvoditelji zamisli o Velikoj Srbiji smatraju da mogu biti"amputirani".Tim se posezanjem obuhvacaju cijela Bosna i Hercegovina i znatni dijelovi danasnje Hrvatske.Uzvracajuci toj politici,hrvatska nacionalna politika ustrajava na zamisli Velike Hrvatske koja bi trebalo da ukljuci cijelu Bosnu i Hercegovinu ili barem neke njezine dijelove.Poseze se za historijskim pravom,koje se oslanja na istu velikodrzavnu logiku kakvu susrecemo u velikosrpskim politickim spisima.Takav je odnos prema Bosni i Hercegovini prepoznatljiv u spisima vodecih hrvatskih politicara,od A.Starcevica do F.Tudjmana.
Zamisao o nacionalnoj suverenosti Hrvata podrazumijeva stvaranje hrvatske drzave koja bi obuhvatila sve Hrvate.Tome se pridodaje i nuznost da se Hrvatska oslobodi svoje danasnje geopoliticke rasceljuscenosti.A to je moguce,opet,samo prisajedinjavanjem dijelova Bosne.Predonost Srba u brojnosti u odnosu na Hrvate potice medju hrvatskim politicarima nastojanje da Bosnjake pridobiju kao Hrvate.Tako se svi prostori Bosne i Hercegovine gdje zajedno zive Bosnjaci(muslimani)i Hrvati(katolici)proglasavaju"hrvatskim etnickim teritorijama".Buduci da se hrvatska i srpska presizanja prema Bosni medjusobno sukobljavaju,i da su Bosnjaci smetnja i jednom i drugom velikodrzavnom nacrtu,politicka buducnost Bosne uvijek se promatra iz perspektiva tih dvaju politika kao srpsko-hrvatsko pitanje.Posve se zanemaruju bosnjacki nacionalni interesi.Sve teritorije na kojima Bosnjaci zive kao vecinski narod prepustaju se velikosrpskim hegemonistima.Kada hrvatska velikodrzavna politika kritizira velikodrzavnu srpsku politiku,ona pokazuje neslaganje oko podjele teritorija,ali zacudnu podudarnost s njom kada je rijec o Bosni i Bosnjacima.Suprotstavljajuci se MEMORANDUMU SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI,kao osnovi"razaranja bratstva,sloge i mogucnosti zajednickog zivota Hrvata i Srba,sa svrhom da se zajednistvo u slozi i medjusobno postovanje zamijeni legalizacijom velikosrpskog imperijalizma i direktnog i neprikrivenog osvajalastva koje treba da ostvari veliku srpsku drzavu",M.Brandt u svom ANTIMEMORANDUMU teritoriju Bosne i Hercegovine-znaci,podrucje tog velikosrpskog osvajalastva,odredjuje kao"srpsko-hrvatsko podrucje".
Iako velikohrvatska i velikosrpska politika stoje u izravnoj opreci,one su,prema tome,saglasne u negativnom odnosu prema Bosnjacima i bosanskoj drzavi.One posezu za istim pravdanjima svojih osvajackih politika prema Bosni.I jedna i druga velikodrzavna politika rado koristi srednjovjekovni naziv ANTEMURALE CHRISTIANITATIS("predzidje krscanstva").Time se pretpostavlja saveznistvo i podrska krscanskih nacija i krscanskog transnacionalizma.Jer,kako to pise S.Radic,"svaki evropski narod mora biti u prvom redu po svojoj kulturi krscanski,po svojim politickim teznjama evropski,a po svom pravnom shvacanju i krscanski i evropski u isti mah".
Krscansko iskljucivanje istinitosti islama kao Bozije Objave tvori razarajuce ucinke na podrucjima gdje su islam i muslimani podigli svoju kulturu a na kojima Hrvati danas imaju vecinu.Iza hrvatske nacionalne suverenosti stoji Katolicka crkva u onoj mjeri u kojoj je hrvatstvo povezano s Rimokatolickom crkvom.A to potice izravno ili neizravno poricanje istinitosti islama,pa time i svih njegovih ucinaka.To je,nadalje,u saglasnosti s hrvatskim nacrtom o uspostavljanju jedinstvene hrvatske drzave,sto zahtijeva i ukljucenje,djelomicno ili cjelovito,Bosne i Hercegovine u tu drzavu.
Polazeci od postavke S.P.Huntingtona o osam civilizacijskih cjelina u svijetu,pri cemu Hrvatsku,kao zemlju s pretezno katolickim stanovnistvom,valja svrstati u"zapadnu",naspram"slavensko-pravoslavne",moguce je pretpostaviti da buducnost Hrvatske i hrvatstva stoji pred protivrjecnoscu
"borbe za priznanje"na osnovama nacionalizma i liberalne demokracije.Hrvatski nacionalizam ukljucio je u se i teorijski i prakticno odlucno iskljucivanje prava muslimana(Bosnjaka)i pravoslavaca(Srba).
To bitno uskracuje tu politiku u odnosu na zamisao o opcoj jednakosti ljudi pred Bogom.Nastojanje hrvatske nacionalne politike da se legitimira demokracijom uz uskraceni liberalizam dovodi je u sukob sa zahtijevima"opceg priznanja",pojedinacnih i skupnih prava svih gradjana,kao bitne odrednice liberalne demokracije.
M.Brandt,ANTIMEMORANDUM:BILJESKE UZ MEMORANDUM SANU,u knjizi IZVORI VELIKOSRPSKE AGRESIJE,str.239.
S.Radic,ZIVO HRVATSKO PRAVO NA BOSNU I HERCEGOVINU,Zagreb,1908,str.7-8.
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")
|
