Rusmir Mahmutcehajic-BOSNJASTVO
Iako u Bosni kroz svu njezinu historiju zive i pravoslavci i katolici,ona nikad nije bila u sastavu ni bilo koje srpske ni bilo koje hrvatske drzave.Ona je vise od tisucu godina zasebnost koja objedinjuje vjerske razlicitosti.Crkva bosanska je grcevit pokusaj sabiranja tih razlicitosti naspram teznje okruzujucih crkvenih sustava da potcine tu zemlju i njezine ljude.Uzmemo li bosnjastvo kao oznaku za takvo sabiranje,onda se njemu ne moze pripisati prosti sadrzaj evropskog razumijevanja nacije.To je,prije svega,osjecanje i svijest o jedinstvu sakralnih predanja.Kada se u slozenom arhipelagu bosanskih razlicitosti raspodjeljuje islam,u slozenom doticanju s pravoslavljem i katolicanstvom,onda se,razumljivo,dogadja povlacenje bosnjastva prema muslimanstvu.Spomenuta linijska razumijavanja sakralne historije cine muslimane obaveznim da prihvate krscanske zajednice,buduci da ih prihvaca Bozija Objava.Krscanske zajednice ne prihvacaju islam,jer su osnovane na vjeri u okoncanje Objave u Kristu.Clanovi Katolicke crkve u Bosni postaju Hrvatima u nacionalnom smislu,zadrzavajuci osjecanje i svijest o Bosni kao svojoj zemlji.Isto tako,pripadnici pravoslavlja postaju nacionalno Srbima,ali u manjoj mjeri Bosnu vide kao svoju otadzbinu.Muslimani nose,u dubini svoje skupne psihe,osjecanje da prihvacanjem bosnjastva kao svoje nacionalnosti promicu mogucnost rastrojstva Bosne.Jer,ako se Bosna rastavi na tri dijela-hrvatski,srpski i bosnjacki-onda ce,posljedicno,Bosnjaci,kao muslimani,
morati odrediti svoju"nacionalnu teritoriju".A to ne moze biti Bosna,vec samo jedan njezin dio.Taj ce dio biti"muslimanski",pa ce Bosnjake dovesti u sukob sa Zapadom,a Hrvatima i Srbima u Bosni omoguciti da legitimno zatraze svoje nacionalne teritorije u Bosni i da ih pridruze Hrvatskoj i Srbiji.
Pitanje nacionalne suverenosti pokazuje se u Bosni krajnje zamrsenim.Hrvati su nacija kojoj se ne moze osporiti i pravo na nacionalnu suverenost.A to znaci i pravo na ujedinjenje u jednu drzavu.To isto vrijedi i za Srbe.Ali to osporava drzavnu suverenost Bosne.Ona se,zato mora rastaviti na tri"etnicke teritorije",koje ce pripasti trima nacijama.A to vodi prisajedinjenju bosanskih teritorija susjedima.U tome su,manje ili vise,saglasni velikohrvatski i velikosrpski politicki nacrti.Kada se opravda rastavljanje Bosne na tri dijela,onda se,na osnovi evropskog i krscanskog iskljucivanja islama,ustrajava
na podjeli Bosne.Tome su prepreka Bosnjaci,pa ih treba razoriti izvana i iznutra.Izvana se to cini pukom prisilom i obespravljivanjem,u cemu se raspolaze visestoljetnim iskustvom.Unutarnji ucinci razaranja izvana ocituju se manjkom svijesti o historijskom trajanju Bosne kao kulturne i drzavne jedinstvenosti.Povlacenje i slabljenje bosanskih snaga iskazuju se u zaboravu prostora na kojima je provedeno genocidno ubijanje Bosnjaka i gdje je uspostavljena srpska ili hrvatska etnicka prevlast.
Dok se u okviru hrvatskog i srpskog nacionalizma ustrajno nastoji ojacati svijest o historijskom trajanju,Bosnjacima se to isto prijeci.Oni se okrutno odvajaju od srednjovjekovnih osnova svog zivog i historijskog prava na Bosnu.Promjena smjera dugotrajnog povlacenja i gubljenja zivotnih prostora,
sto se dogadja uz genocid,pretpostavlja odredjivanje i promicanje mape i svijesti o Bosni kao kulturnom,historijskom i drzavnom stupu koji je neodvojiv od cjelovitosti bosnjacke politike.
Drzavna suverenost Bosne mora,zato,biti ozbiljena na takav nacin da ne ugrozi suverenosti ni Bosnjaka ni Hrvata ni Srba.Bosnjaci se ne mogu odvojiti od cjelovitosti Bosne,buduci da u tom slucaju nije ostvariva njihova nacionalna suverenost u bosnjastvu.Ponasanje velikohrvatskih i velikosrpskih politika to jasno svjedoce.One im zele nametnuti suverenost izvan suverenosti Bosne.A to znaci njihovo nestajanje kao suverene nacije.
Na Balkanu se antinomijski ispreplicu krscanski i islamski transnacionalizam,medjusobno,ali i sa srpskim,hrvatskim i bosnjackim nacionalizmima.Ni jedan od postojecih transnacionalizama ne uspijeva nadvladati nacionalne partikularizme,pa se zamisli nacionalnih i drzavnih suverenosti pretvaraju u nametanje volje slabijim.Pri tome se uspostavljaju savezi koji su usmjereni razaranju historijskih,
kulturnih i drzavnih zasebnosti,kakve su Crna Gora i Bosna i Hercegovina,radi ozbiljenja Velike Srbije i Velike Hrvatske.Predrasude zapadnog svijeta prema vjerskoj visestrukosti koriste se protiv Bosnjaka,
kojima se dodjeljuje prosta i mistificirana slika muslimana i islama.Tako se pravda nastavljanje genocida
nad tim starim evropskim narodom,stijesnjenim do krajnjih granica opstojanja izmedju dva vojovna nacionalizma.
Bosanska zagonetka,u kojoj sudjeluju teznje za priznanjima u obliku razlicitih suverenosti,upucuje temeljnim pitanjima slobode,koja se postize opcim uzajamnim priznanjem.U tome je svetost svakog pojedinca,bez obzira na etnicku,nacionalnu i vjersku pripadnost,temelj svih transnacionalnih predanja,
ali i preduvjet svijeta kao cjeline.Covjek je najsavrseniji Boziji stvor,upravo zato sto moze birati vjerski
zakon i nacin zivota.Uz to,on je uvijek izmedju mogucnosti da izabere dobro a zaobidje zlo.
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")
|
