Slavenka Drakulic-KAO DA ME NEMA
Bosna,logor,"zenska soba",lipanj/srpanj 1992.
...Vojnik koji te veceri ulazi u"zensku sobu"zna njeno ime.A.sjedi na madracu i cita ljubavni roman koji je svaka od njih procitala vec nekoliko puta.Cuje svoje ime.Trza se od iznenadjenja.Jos se nije dogodilo da neka od njih bude prozvana po imenu od nepoznatog vojnika.S.vidi kako joj se tresu ruke dok odlaze roman na pod pored madraca.Baca brz,upitan pogled po sobi,ali sve djevojke su jednako zatecene.Onda ustaje nesigurno,kao da bi mogla pasti.Odjevena je u kratku ljetnu haljinu.Uspravlja se i rub haljine povlaci prema dolje.Ta gesta odaje njenu potpunu zbunjenost i strah.
U hodniku stoje jos dva vojnika.Ne ulaze u sobu.Ovi su vojnici drugacije odjeveni od onih koji inace zalaze ovamo.Uniforme su im dobro skrojene i nove.Crne uniforme,vide ih prvi put.Na ramenu imaju nekakav zuti znak,poput glave tigra.Tigar,kako je to glupo,misli S.,pa u Bosni nema tigrova...
Sada je A.na vratima.Vojnik koji je pozvao po imenu pruza joj ruku.Nesto joj govori.Izgleda kao da ga prepoznaje,kao da se poznaju.Ona se okrece prema djevojkama."Ovo je prijatelj moga brata,brat mi je
ziv!",kaze radosno.Njeno je lice ozareno.I vojnik se smjeska.S.pamti da je tada pomislila kako joj njegov smjesak djeluje neprijatno prijetvorno.Zasto je dosao po nju?Kamo je vodi?Kako je znao da je ovdje?Ona sluti da je nesto u toj slici njene radosti lazno,ali ne moze je upozoriti da se cuva.
A.salje djevojkama poljubac.Ljubi svoj dlan i otpuhuje poljubac prema sobi,kao da je balon.Sekundu,jos samo sekundu stoji na otvoru vrata,a zatim iscezava poput prividjenja.Vrata se zatvaraju.U sobi vlada mir."To je prijatelj njenog brata",izgovara neka od djevojaka,kao da ih tim rijecima sve pokusava umiriti.
Ta osoba koja se vraca drugoga dana navecer u"zensku sobu"nije vise A.Ne prepoznaju je.Izgleda kao ona,ali svakoj od njih je odmah jasno da to vise nije ona,da se A.iselila iz tog tijela pred njima.Kao i njena majka,cije su oci jos dugo bile zive iako je ona bila mrtva,njeno je tijelo jos zivo,ali A.je mrtva.
Otkada su je strazari unijeli,niti place niti govori.Mora da je naprosto zanijemila jer vise ne ispusta ni jednoga glasa.Niti mice ocima.Trepce,ali ne gleda.Njene su oci crne rupe u koje ne prodire svjetlost.
Na grudima,na celu i na ledjima ima nozem urezan kriz i cetiri cirilicna slova S,kao cetiri potkove.Usirena pocrnjela krv skuplja se u rezovima i iz daljine izgleda kao da su znakovi uredno ispisani bojom.Osim sto je rana na ledjima duboka i otvorena i svaki puta kad se pomakne zijevne njeno ruzicasto meso.Lezi na boku.N.donosi lavor s toplom vodom i onda je djevojke peru i placu.Voda u lavoru je svijetloruzicasta,
poput njenih obraza.A.umire nakon tri dana.Rana na celu pocela je vec zarastati i ispod kraste provirivao je svjezi crvenkasti oziljak.NAJGORE MI JE BILO DA JU JE TAJ MLADIC STVARNO POZNAVAO,DA JE VJEROJATNO NEKADA BIO PRIJATELJ NJENOG BRATA...
|
