Slavenka Drakulic-KAO DA ME NEMA
Bosna,logor,svibanj 1992.
...Onda,jednoga dana odmah pored sume vidi grupu muskaraca.Kasno je,sunce vec zapada.Muskarci kopaju.Ali ne kopaju u polju,kao zene.
Kasnije,dok u kuhinji jede juhu,ponovo joj pada na pamet taj prizor dvadesetak muskaraca na rubu sume.S njom je E.i njena kci Z.Aluminijskim zlicama pazljivo struzu tanjure.Zvuk je glasan i S.od njega se jezi.Ali nemaju cesto priliku jesti u kuhinji,ovo je privilegij i one se posvecuju toploj hrani,cak i djevojcica joj djeluje veselije.Na stolu presvucenom tvrdom crvenom plastikom zdjela je s juhom i ona ponovo puni svoj tanjur.Netko je nozem u plastiku urezao srce i to je nasmijava.Dakle,netko je jednom bio zaljubljen u ovoj kantini,ili mu je mozda bilo dosadno...
Kuharica D.je u logoru oko mjesec dana,ranije je kuhala u muskom logoru.Svaki put kad progovori,
zacrveni se u licu i S.se svidja ta njena osobina.D.ih ponekad poziva u kuhinju i daje im komad mesa ili kolac,to mora da su ostaci rucka od uprave logora.Kaze da ih poziva radi djevojcice,tako je mrsava,ali jedu sve tri.Z.jede najmanje,nema teka.
S.zapitkuje D.o tom drugom logoru i o onim muskarcima tamo pored sume.Je li istina to sto se prica,
da ih ubijaju i zakapaju,a onda buldozerima ravnaju zemlju?D.neodredjeno odmahuje glavom,kaze da ih je vidjala i ranije kako kopaju uz rub sume i da to nikako nije dobar znak.Ocigledno nece govoriti pred djevojcicom.Kad je sigurna da mala ne obraca paznju,dize ruku i radi brz pokret rukom,kao da u ruci drzi noz kojim ce prerezati vlastiti grkljan.
Ponekad strazari dolaze po E.i ona odlazi u upravnu zgradu ili cak u muski logor.Od tamo se vraca neraspolozena i sutljiva.Pusi nervozno,povlaci par dimova zatim cigaretu salje dalje.Nikoga ne gleda,
izbjegava njezin pogled dok rade i S.je jasno da E.zna nesto sto ona ne zna.Moli je da joj kaze.
"Bolje da nista ne pitas,bolje da nista ne znas",govori."Tamo se dogadjaju strasne stvari",kaze osvrcuci se da je mala ne cuje.
Medjutim,drugi pricaju.Strazari sami u prvom redu.I zene koje su to cule od njih i od drugih zena.
Njihovim logorom se sire price o mucenjima i stotinama ubijenih u muskom logoru.Zene pricaju da su saznale kako tamo zarobljenicima kopaju oci,da im zivima rezu komade mesa s tijela i lome im kosti.
Ona to vise ne moze izdrzati.Moli E.da joj kaze sto je vidjela.E.potvrdjuje jedino da je vidjela unakazene mrtvace.
Dvije zene iz njihova skladista ciste upravnu zgradu u dnu dvorista.One pricaju da u jednoj prostoriji cesto zatjecu krv po podu i po zidovima.Onda je ispiru smrkom vode.Zidove peru krpom."Ali se ipak
ne daju sasvim ocistiti",kaze jedna,"trebali bi nabaviti klora ili solne kiseline."Nekada bijeli zidovi sada su puni ruznih smedjih,zuckastih i crvenih mrlja.
S.ne zna sto bi mislila o tim glasinama.Boji se da ljudi dodaju i izmisljaju sto stravicnije price.Streljanja i zakapanje tijela pored sume cine joj se dovoljno strasnim,i sama je vidjela dvadesetak ljudi kako kopaju,vjerojatno su kopali grobnicu.Ali mucenja...
Sjedi u kuhinji,pored otvorenog prozora.Sama je.Dvojica strazara prolaze pored,cuje njihove korake na sljunku.Razgovaraju.Vjetar u predvecerje u nejednakim naletima donosi i odnosi njihove glasove.
Spominju mucenje strujom u onom logoru.Izgleda da su to vidjeli vlastitim ocima i da sada govore o tome.Izgovaraju rijeci:elektricni kabel,pila,noz,sjekira.Vec i od samih tih rijeci cini joj se da bi mogla izgubiti razum.
KAKO MOGU BILO KOME OBJASNITI IZOLIRANOST U KOJOJ SU NAS DRZALI?SVE SE SAZNAVALO,
ALI VIJESTI SU BILE NEPOUZDANE,NEPOTVRDJENE.IAKO SE TO DOGADJA PORED TEBE,TI NE VJERUJES.CAK I AKO POVJERUJES,NE MOZES NA TO MISLITI,DOKRAJCILO BI TE.POVJERUJES TEK KAD VIDIS.MOZDA JE UPRAVO TO NAMJERNO SLJEPILO ONO STO SE NAZIVA NAGONOM SAMOODRZANJA?...
|
