Pavao Pavlicic-VUKOVARSKE RAZGLEDNICE
GRADSKI KOMPAS
Vukovar je cudo od grada.
Onaj tko bi ga promatrao danas,ne bi to mozda ni opazio.Rekao bi:"Mali grad kraj velike rijeke,i to mi je neka senzacija!"Tu je,doduse,i manja rijeka koja njegovo srediste dijeli nadvoje.No,nije ni to toliko neobicno,vidjeli smo vec i takvih slucajeva.Zasto treba odmah tvrditi da je to nesto jedinstveno?
Ali onaj tko makar povrsno poznaje povijest Vukovara,vec bi bio malo oprezniji.Jer,takav bi promatrac brzo uvidio da je Vukovar u svome razvoju birao najtezi put.To je ono sto ga cini sasvim izuzetnim i sto ga je sudbinski obiljezilo,odredilo njegovu proslost i sadasnjost.
Pocetak nije obecavao nista spektakularno.Najprije je postojala tvrdjava na brijegu iznad Dunava.
Dolje,pod brijegom,tekla je Vuka pa se u podnozju utvrde deltasto ulijevala u mnogo vecu i jacu rijeku.Oko tvrdjave razvilo se naselje,prvo unutar zidina,a onda i izvan njih.Ni u tome jos nije bilo nicega izuzetnog.
Neobicnosti su pocele u onom trenutku kad na brijegu s tvrdjavom i crkvom vise nije bilo dovoljno mjesta za sve ljude koji su htjeli zivjeti u Vukovu(kako se mjesto tada jos zvalo),ni za njihove kuce,
uglavnom drvene.Naselje se moralo siriti.I tu je pala sudbonosna odluka:grad je poceo rasti u najtezem i najopasnijem smjeru.
Oko njega-oko onoga brijega nad Dunavom s kojeg je tvrdjava pomalo nestala,a zamijenile su je crkve i skole-svuda se stere ravnica,ili drugi,niski i vrlo pristupacni brezuljci.Sa dvije strane grad je mogao rasti kako god ga je bila volja.Ali,on je izabrao onu trecu stranu.Na toj trecoj strani bila je mocvara delta Vuke,blato,malarija i komarci,poplave,trska i razne druge neprilike.I upravo je tim smjerom Vukovar udario.
Spustio se u deltu Vuke,ondje su nikle kuce,ondje su pristajali camci i vodila se trgovina;mocvara je postala dio grada.Kad ni tu vise nije bilo dosta mjesta,ljudi su stali nasipati deltu Vuke,zatrpavali su je zemljom koju su dovozili tko zna odakle,zabadali su trupce u glibavo tlo i bacali snopove vrbova siblja,pa su potom opet nasipali.Uporno i tvrdoglavo otimali su od Vuke pedalj po pedalj i grad se sve vise sirio na tu stranu,dok su se oko njega i dalje sterale sve one puste ravnice po kojima se mogao baskariti koliko ga je volja,da je samo htio.Ali,nije htio,nego je uporno tjerao svoje,da bi na kraju dogurao dotle da mu i samo srediste bude na tom nasutom,umjetno nastalom tlu otetom od Vuke.
Tko to zna,lako ce shvatiti po cemu je Vukovar izuzetan i zasto je zasluzio paznju,pa i divljenje:to uporno krocenje najtezim putem krije u sebi neku osobitu poruku.A ona je mozda sadrzana u onoj tvrdnji znamenitih povjesnika kako upravo na taj nacin i nastaju sve znacajne civilizacijske tvorevine:
ondje gdje postoji izazov prirode i ljudski odgovor,uvijek se radjaju neke visoke vrijednosti.Tako je,
kazu,bilo u Nizozemskoj,gdje su zemlju otimali od mora,tako je bilo u Veneciji,gdje su cinili to isto.
Tako je bilo i u Vukovaru,gdje su prostor otimali od Vuke.Vukovar,doduse,nije dao ni Rembrandta ni Tiziana,niti je postao tako slavan kao Nizozemska ili Venecija.Nije,naime,bar zasad;nikad se ne zna:
nesto mi govori da ce se za njega jos cuti.
Jer,on pred Nizozemskom i Venecijom ima jednu prednost:one su morale raditi tako kako su radile,nije im bilo drugoga izbora,jer more je nadiralo i trebalo se od njega braniti.Vukovar je imao dovoljno drugog prostora,dovoljno plodne zemlje,pa je svejedno izabrao najtezi put.
No,zasto ga je izabrao,upitat ce netko.Zar su onamo naselili neki osobiti heroji i tvrdoglavci?Ne izgleda bas vjerojatno.Ili su ti stari Vukovarci osjecali nekakvu osobitu ljubav prema glibu,komarcima i gradjevinskim poteskocama?Tesko.Ili su,napokon,ti ljudi bili nepametni,pa nisu znali sto je bolje?To ponajmanje.Sto je onda posrijedi?Ima li objasnjenja?
Dakako da ima;ono je toliko jednostavno da naprosto mora biti tocno.Treba samo pogledati kako sve to stoji u prostoru.Ona siroka polja,one plodne ravnice oko Vukovara nalaze se na istoku i jugu,dok je na sjeveru Dunav.Mocvara je,medjutim,bila na zapadu.
A taj je smjer razvoja,ocito,Vukovar u svojoj povijesti vidio kao jedini koji moze izabrati.On je nekako znao da ga samo na zapadu ceka nekakva perspektiva,da se na tu stranu svijeta treba nastojati probiti.Pa je tako i cinio:spustio se u mocvaru,zatrpao ju je i premostio,pripitomio i pretvorio u ulice.I nastavio se siriti prema zapadu.
I stalno je tako cinio,to je kroz cijelu povijest bio glavni smjer njegova razvoja.Na istocnu se stranu,
na primjer,jedva malo pomakao od prvobitnog brijega s tvrdjavom;na zapadnu se izduzio kilometrima.To nije nista cudno ako se zna kako je poceo,ako se zna da je on cudo od grada.
Zapravo,mozda i nije.Jer,ima u tome razvoju nesto logicno,ne moze se poreci da je Vukovar izabrao najbolji put.Samo onaj tko ne poznaje povijest-a takvo se nepoznavanje uvijek osvecuje-mogao bi pokusati da ga okrene u suprotnom smjeru.
(Pavao Pavlicic-"DUNAV/P.S.1991:VUKOVARSKE RAZGLEDNICE")
|
