Sifra:"KRKAN"-"OPSTALI SMO,POBIJEDILI SMO FASIZAM"-1
Vec tokom aprila,a puno intenzivnije u maju 1992.godine,JNA je putem svojih vojno-policijskih formacija vrsila brojna hapsenja,privodjenja i interniranja nesrba u zatocenicke logore i zatvore.
Posebno su Srbi iz Srbije,sa domacim Srbima,bili svirepi prema Bosnjacima Kozarca,Tukova,Cele,
Hambarina,Carakova,Biscana,Rizvanovica,Ljubije,Surkovca i drugih naselja u opcini Prijedor.
U mome Prijedoru,u gradu,kao i na cijelom podrucju opcine,zlocin nad Bosnjacima i Hrvatima od strane Miloseviceve JNA i domacih srbocetnickih formacija,iskazao se na izrazito svirep nacin,
progonima,ubijanjem i silovanjem,posebno nas zena Bosnjakinja...SVE STO JE PREDSTAVLJALO BOSNJACKE KORIJENE,KULTURU,RELIGIJU,ZELJELI SU SRAVNITI SA ZEMLJOM,SATRTI.NA SVIREP NACIN JE RAZOREN KOZARAC,TE UCINJEN NEZAPAMCEN GENOCID PREMA BOSNJACIMA.
Vec tokom aprila,a posebno maja 1992.godine,vidjenije Bosnjake i Bosnjakinje masovno su odvodii u logore,obiljezavali njihove kuce na nacin kako su to cinili fasisti ADOLFA HITLERA.Zivjeli smo u strahu,
u neizvjesnosti.
Ocekivala sam i nadala se da ce mene i moju majku postedjeti,s obzirom da sam imala maloljetne sinove i da mi je muz jos ranije umro.
Gledala sam odvodjenja i ubijanja Bosnjaka i Hrvata...Obistinile su se price da su Srbi vec ranije organizirali fasisticke logore za nestanak Bosnjaka.
U LOGOR SU ODVELI I MOJE MALOLJETNE SINOVE i o njima nisam znala nista.Plasila sam se da ne budu ubijeni,kao sto su cetnici ubili puno Prijedorcana Bosnjaka.
Jedne veceri sjedila sam sa majkom i gledala vijesti Hrvatske televizije.Oko 22 sata se zaculo lupanje na kucnim vratima.Ustala sam i otvorila da vidim ko je.Bila je to srpska policija.Medju njima sam poznala BATU KOVACEVICA.Naredili su mi da odmah krenem sa njima u policijsku stanicu radi ispitivanja.
Jedan pod policajaca mi je opsovao:"J... TI TUDJMAN MATER!"(jer sam gledala HTV).Izvodivsi me iz kuce,usput su me pitali gdje je moja podstanarka AMRA.Rekla sam im da radi i da je dezurna u bolnici.
Pred kucom je bio parkiran mercedes,u koji su me grubo ugurali i krenuli smo prema bolnici.Jedan od policajaca je pred bolnicom izasao iz auta i vrlo brzo se vratio vukuci za sobom Amru,koja nije uspjela ni mantil skinuti sa sebe.Bile smo obje strasno uplasene,kada su nas od bolnice povezli vozilom"crna marica",jer nismo znale kuda nas vode.
Doveli su nas u prijedorsku policijsku stanicu,uveli u jednu malu prostoriju i rekli nam da cekamo.
Naravno,vrata su zakljucali za sobom.Od straha nismo smjele razgovarati.Cekale smo prestrasene da dodju po nas,ili da nas pocnu ispitivati,no niko se nije pojavljivao tokom cijele noci.Obje smo cijelu noc probdjele zatocene i uplasene.
"LJUDI SU BILI UNAKAZENIH LICA"
Vec je bilo uveliko i svanulo,a oni nisu otvarali vrata sobe.Zatocene u toj sobi provele smo i gotovo cijeli naredni dan.Tek navecer su nas pustili u toalet,da bi nas poslije toga odmah zakljucali.NISU NAM DAVALI NI HRANE,NI VODE.Izveli su nas samo dva puta u toalet,i tom prilikom smo uspjele piti vode.
Nakon dva dana,uvecer,izveli su nas napolje,naredili da se popnemo na jedan kamion i onda su mu spustili ceradu.Nismo vidjele gdje nas vode.Ucinili mi se da se dugo vozimo.
Kada se kamion zaustavio i kada su naredili da izadjemo,bez obzira sto je bilo mracno,prepoznala sam tvornicu KERATERM.Smjestili su nas u jednu veliku SALU BROJ 1,u kojoj su bili samo logorasi,
muskarci.Slika logora je bila uzasna.Sala je bila prenatrpana logorasima.LJUDI SU BILI UNAKAZENIH LICA.Pogledi su im bili izgubljeni.Jedva se cuo po neki jecaj.Iako sam rodjena mjestanka,iako su to bili ljudi koje sam poznavala,tada,u Keratermu,nikoga nisam prepoznala.LOGORAS DO MENE ME JE OSLOVIO MOJIM IMENOM I JA SAM,TEK PO GLASU,PREPOZNALA SVOGA DAIDZU.
Vrlo brzo,nakon pola sata,dosli su po mene i Amru i rekli da moramo hitno pospremiti neke prostorije.Mene su poslali u jednu,a nju u drugu prostoriju.Kada sam usla,shvatila sam da se u njoj nema sta pospremati.Nije bilo struje i bila je zapaljena svijeca.Mislila sam da sam pogrijesila prostoriju,ali su se odmah otvorila vrata i u sobu je usao upravnik zatvora,ZORAN SIKIRICA,
"intelektualac",covjek koga sam ranije poznavala i koji je bio postovan u gradu.
Nakon ulaska uz pozdrav:"POMOZ`BOG TURKINJO!",zakljucao je vrata i naredio mi da se skinem potpuno gola i to da ne zurim,nego da sve cinim"POLAHKO I NA TENANE..."Bila sam sokirana njegovim nastupom,ali sam,ipak,uspjela izustiti:"NECU!"Uz psovku,Zoran Sikirica je povisenim glasom ponovio naredjenje,ali ga ja nisam poslusala,jer to nisam mogla da ucinim.Osjecala sam u sebi stravican otpor...Onda mi je Zoran prisao i pokusao silom da me skine,no ja sam se tada pocela uporno braniti i izmicala sam,pa sam tako oborila i ugasila svijecu.U sobi je nastao potpuni mrak.Odjednom me je Zoran Sikirica docepao i osjetila sam njegov strasan udarac u glavu,tacnije u lijevo oko.Osjetila sam krv niz lice i gotovo se izgubila.
Oborio me je na pod,poceo me tuci i kidati mi odjecu sve dok me nije svukao golu.Kada sam se malo pribrala,pokusala sam da se pridignem u mraku,ali me je udario jako sakom u glavu.Bila sam na granici svijesti,bespomocna u mraku.
Cula sam zatim kako se Sikirica skida.Skinuo je odjecu sa sebe,divljacki navalio na mene i silovao me na najvulgarniji nacin.Imala sam tada menstruaciju i jako sam krvarila.Ispod sebe sam osjecala lokvu krvi,a osjecala sam i krvarenje iz glave.Na trenutak mi se ucinilo da gubim svijest,ali zvijer se pripremala za daljnje izivljavanje.Psovao je i pitao uzivam li kao i on.Bolovi su bili uzasni i kada sam pocela da povracam,uslijedio je jos jedan njegov udarac pesnicom u glavu,od koga sam potpuno izgubila svijest...
|
