drago boric

Ivana Brlic Mazuranic-SUMA STRIBOROVA

...Dalo se baki na cudo,sto je ovo ovako u noci,i ona udje u kuhinju.Kad ona tamo,ali ono se na ognjistu istom rasplamsale luci,a oko plamena zaigrali kolo Domaci,sve sami muzici od jedva po lakta.Na njima kozusi i opancici crveni kao plamenovi,kosa i brada sivi kao pepeo,a oci zarke kao zivi ugljen.Izlazi njih sve vise i vise iz plamena,svaka luc po jednoga daje.Kako izlaze,tako se smiju i vriste,prebacuju se po ognjistu,cikcu od veselja i hvataju se u kolo.Pa zaigraju kolo:po ognjistu,po pepelu,pod policom,na stolici,na cupu,na klupi.Igraj!Igraj!Brzo!Brze!Cikcu,vriste,guraju se i krevelje.Sol prosuse,kvas prolise,brasno rastepose-sve od velike radosti.Vatra na ognjistu plamsa i sjaji,i pucka i grije;a baka gleda i gleda.Njoj nije zao ni soli ni kvasca nego se raduje veselju sto joj ga Bog salje na utjehu...