drago boric

Jasmila Zbanic-HEROINA

...Postoje,naravno,okolnosti kojima covjek mora biti zahvalan.U mom slucaju i mom zivotu one su vrlo bitne.To je moja porodica,moji roditelji,moj DOM i ROD sto bi se reklo,gdje sam i kao dijete imala i uzivala potpunu slobodu.Ta sloboda,to osjecanje da mozete da radite ono sto volite,bilo je veoma vazno u mom odrastanju i vjerovatno je presudno uticalo na to da danas radim ovo sto radim.Jos sam od malih nogu nekako vjerovala da cu se baviti ovim poslom,da cu nesto rezirati,cak sam u devetoj godini snimala neki film kamerom koju sam posudila od daidze i uvijek sam djecu u komsiluku sastavljala i pravila red sta ce ko raditi.Bila sam jos tada neka vrsta reditelja u dvoristu.Nisam se ono,kao mnoge djevojcice,upinjala da se bavim pjevanjem,da sviram neki instrument,nego mi je bas odgovaralo da dirigujem,ti ces to,ti ces to.I onda sam isla od kuce do kuce,od stana do stana i sakupljala pare i publiku za te nase predstave.Upravo sto i sada,samo na jedan drugaciji nacin,radim.
Ima iz tog vremena i tih sjecanja i nekih filmskih tragova i uticaja.DOKTOR ZIVAGO,na primjer i naravno svi partizanski filmovi,koje sam veoma voljela.Zeljela sam da budem partizanka.
Ali,ipak,roditelji su moja najvaznija i najsretnija okolnost,i kao osobe moj najveci uzor.Bitan je i moj nastavnik srpsko-hrvatskog jezika,neki Stevan Stjepanovic,fantastican nastavnik,koji je prvi citao moje price i onako odusevljen njima htio da ih objavi,pravi knjigu.Upozoravao je moje roditelje na moje sklonosti i ukazivao im na potrebu da me podrze i razvijaju u tom smjeru,ubjedjivao ih da mi kupe pisacu masinu,kako bih mogla da radim i tako to.Covjek koji mi je u petom razredu rekao-TI CES OSTAVITI TRAG U VREMENU!Omogucavao nam je da se na njegovoj nastavi kreira jedna atmosfera-luckasta,slobodna,lijepa,i to je nesto sto mi je bilo uzasno vazno u mom daljnjem formiranju...

...Zadovoljna sam onim sto sam uradila i to je vazno.Vjerujem u buducnost umjetnosti i ako je ista sto bi trebalo da podarimo,da prenesemo buducim generacijama,da im ostavimo u amanet u nasljedstvo,onda je to ta pozitivna kreacija,sve ostalo je samo spoljna forma,nesto sto se ipak zaboravlja.Mozda ja tako razmisljam jer sam iz muslimanskog BACKGROUNDA.U tom kontekstu vidim i buducnost nase Bosne i Hercegovine,pa i njene kinematografije,kao dio Evrope,neka vrsta evropskog opredjeljenja,gdje ce se sve mnogo brze i kvalitetnije rjesavati i dogadjati...