Marinko Culic-TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA
...Laz je,dakle,jedina istina ovih rezima.Stovise,ne postoji cak vise ni potreba da se te lazi prikrivaju ili friziraju,jer bi to znacilo da istina nekoga zanima,a to odavno nije slucaj.Arendt pise da su Hitlerovi govori bili olicenje carolije laganja,jer su omadjijane mase kojima su upucivani dobro znale da je to sto slusaju laz,ali ih je Fuhrerov glas svejedno opcinjavao kao da je izgovarao nebeski cistu istinu.
Naravno,Hitler se kod toga nije sluzio nikakvim magijskim trikovima,bogomdanim samo njemu,niti se masa poslusnih gutaca lazi pokorno skupila pred njim cim je prvi put izgovorio neku osobitu,magicnu rijec.Nacisticka Njemacka(isto kao i boljsevicka Rusija)priblizile su se totalitarnom savrsenstvu tek kada su obavljene duge i temeljite predradnje,od kojih su jedne pozavrsavali sami nacisti a druge marljiva zaprega povijesti.Arendt opisuje svojevrsnu destilaciju pristasa koju su tokom godina obavili nacisticki i boljsevicki strojevi za vladanje,pri cemu su otpadali svi koji su pokazivali neku,pa i najmanju inicijativu.Intelektualci koje su nacizam i boljsevizam ocarali na prvi pogled svojim kultom ciste,do pasa ogoljene ljudske sile,odbaceni su i prije nego su ti rezimi napravili prve masovne zlocine,a na isti nacin poslije je odbacena i"zlocinacka inicijativa rulje",jer oboje mogu biti"opasniji od obicne politicke oporbe".
Umjesto tih kratkotrajnih suputnika,koji su sami sebe diskvalificirali pogresno pretpostavljajuci da se od njih ocekuje nesto vise od slijepe poslusnosti,dovodjeni su"cudaci i ludjaci",koji"pomanjkanjem
inteligencije i kreativnosti"najbolje ocrtavaju kvalitete dobrog i poslusnog naroda.Kada se ovo prebaci u vidokrug danasnjih malih naroda i drzava koje najbolje poznajemo,vidjet ce se da se i tu dogadjaju gotovo navlas iste stvari,doduse proporcionalno umanjenih razmjera,bez masovnijih fizickih likvidacija sunarodnjaka,ili drasticnih oblika ostracizma.Mozda se to najbolje vidi iz rjecice"puk"koju je Tudjman,kao i mnogo drugoga,promovirao na svoju ruku-hrvatski Ustav ne poznaje tu rijec-kao inacicu za narod.Sto se pod starinskom rjecju misli,nikada nije objasnjeno,ali je mozda bas taj nedostatak informacije najvaznija informacija koju o njoj treba znati.Jer,ako se ne zna sto je puk nego se o tome treba nagadjati,onda je vrlo vjerojatno da se to i ne smije znati,jer je ova leksicka zlundra samo odraz stava da"poglavar"i"suveren"ima pravo tretirati narod kao amorfnu masu,koju ce oblikavati kako misli da treba i za sto misli da treba.
Ovako pojmljen narod mozda najvise slici na pijesak,koji nagomilan moze oblikovati najimpresivnije geometrijske forme,ali uvijek ostaje nakupina mrtvih i nepokretnih cestica koje su se bez vlastite volje nasle zajedno,a sutra ce se bez vlastite volje i razdvojiti.Hannah Arendt opisuje totalitarne pokrete kao"masovne organizacije atomiziranih,izoliranih pojedinaca",koji ce pokazati punu lojalnost tek kada im se izbrise osjecaj pripadnosti svemu-ukljucujuci"obitelj,prijatelje,drugove,cak i obicne poznanike"-osim tim pokretima.Ovo je,naravno,slika dovrsenog totalitarnog drustva koje u zemljama ex-Jugoslavije nikada nije moglo zazivjeti vec zbog snaznog prisustva medjunarodne zajednice,tako da su one,ako su zeljele izbjeci otvorenu konflagraciju s njom-do cega je povremeno ipak dolazilo-morale svoje namjere skrivati ili modificirati tako da ne djeluju previse izazivacki.Pa ipak,Tudjmanova"vizija"
Hrvatske kao drustva stalisa sasvim je blizu,barem na razini onoga sto je o tome javno receno,opisu nastanka totalitarnih drustava iz pera Hannah Arendt.
Ta drustva nastaju u trenutku kada se pod udarima ekonomske krize pocinju raspadati klasni(ona organiziraju"mase,ne klase")i stranacki sustavi evropskih zemalja,i kada se evropskim metropolama pocinju valjati obezlicene mase koje su otpadale iz postojecih politickih stranaka,ili im,u jos vecem broju,nikada nisu ni pripadale.Rijec je o pravoj ljudskoj ilovaci,koja se moze oblikovati u skladu s kakvim god politickim namjerama,buduci da je rijec o"naizgled ravnodusnim ljudima od kojih su odustale sve druge stranke,jer su ih smatrale previse bezvoljnim ili priglupim da na njih obracaju pozornost".Na prvi pogled,ovo ne bi vrijedilo za nacionalne pokrete i drzave na tlu ex-Jugoslavije,jer su Tudjman i svi ostali,a posebno Milosevic,nasljedjujuci komunisticke vlasti,dobili od njih u sukcesiju ono najvrijednije sto su mogli dobiti,a to je znatan dio clanstva nacionalnih komunistickih partija.
No,bili su to ljudi koji su u najvecem broju predstavljali slucajne i inertne suputnike tih partija,koje nekadasnji"profesionalni revolucionari"vise nisu bili u stanju pokrenuti na bilo kakvu masovniju politicku akciju,ako se tu ne racuna"kozaracki"raspjevanu,ali u osnovi politicki nijemu lojalnost tadasnjem rezimu.Ukratko,radilo se,kako bi Tudjman rekao o"autsajderima",koji su demokraciju poznavali samo na razini scenskih rekvizita,preciznije na razini sitnog demokratskog inventara:izbornih
spiskova,glasackih kutija,boksova koji stite tajnost glasanja...Uz to,bila je rijec o ljudima koji su mahom pripadali virtualnim drustvenim slojevima,intelektualcima,radnicima,sluzbenicima...koji ni uz povoljan ideoloski vjetar sto je milovao neke od njih nikada nisu uspjeli formirati autonomnu politicku volju,tako da su slicili samo na vostane replike odlicno i raznovrsno organiziranih gradjana u susjednim zemljama zapadne demokracije.Radilo se,dakle,o poslusnim i sutljivim pripravnicima demokracije,a to sto se od njih trazilo jedino da muklo podrzavaju rezim koji je svoj legitimitet nasao na drugoj strani,i u tom pogledu ih uopce nije trebao,gomilalo je njihovu frustraciju i predodredilo ih je da poslije postanu dijelom najaktivnijih i"najsvjesnijih"odreda nacionalistickih stranaka koje su isklijale iz pepela komunizma.
Uz njih,Tudjman,Milosevic i ostali mogli su se osloniti na jos jedan sloj pristasa,izvucenih iz jos dublje i memljivije sjene u koju ih je ugurala prethodna vlast,a to je ruralno i polutansko prigradsko stanovnistvo.Ono je ponajprije zbog svoje religioznosti samo politicki vegetiralo na rubu drustva,a iz kolektivnog sjecanja nije izblijedilo ni krace vrijeme kada su ih komunisti zbog svojih klasnih stereotipa htjeli izgurati i preko tog ruba.Zbog svoje potpune politicke zapustenosti i zatravljenosti,ovaj sloj nije ni u novim okolnostima usao u udarne odrede vladajucih nacionalistickih stranaka,no zato je vrlo pouzdano preuzeo ulogu"sutljive vecine",koju je u prijasnjem rezimu igrala pasivna armija clanova SK.Za razliku od te probudjene komunisticke pjesadije,koja je sada zajedno s nacionalistickom emigracijom(u hrvatskom slucaju),promaknuta u neku vrstu rezimskih patricija,ova seljacko-radnicka populacija zadovoljila se ulogom plebsa,cije sudjelovanje u politici nikada nije prelazilo stepenicu pasivnog izbornog prava.Pa ipak,taj plebejski sloj predstavljao je najsigurniji,upravo strateski oslonac novih nacionalistickih rezima,jer je bio najblizi onome sto Hannah Arendt definira kao masu,koju ni u sto ne treba uvjeravati i koja,kada se jednom trgne iz politickog mrtvila i napravi prvi politicki izbor,poslije taj izbor u pravilu ne mijenja...
|
