USTASA ZELJKO ANTOLOVIC-PITLJO-"ZAUSTAVI FRANJO,DA JE PRIPITOMIMO!"
"FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NITI JEDNOM FASISTI"
Od tada,tokom novembra i decembra 1993.,silovalo me je najmanje trideset ustaskih bojovnika.Medju njima su bili i"DODA","BRLJAK",MARINKO,NENAD,MARTIC zvani ZILO....koje sam dobro poznavala.Bili su sigurni da se to nikada nece saznati,da za njih fasiste nema suda,da su Zepce i jos dobar dio Bosne i Hercegovine definitivno pripojili Hrvatskoj i Zagrebu,sto je oduvijek bio i njihov,i san njihovih oceva i djedova,Pavelicevih ustasa i Tudjmana,Bobana,Granica,Seksa...
Ali,to je historija posvjedocila,FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NITI JEDNOM FASISTI.Ako su i bili poceli sanjati svoje zeljene sne,pravda ih je brzo probudila iz sna.
Nikada necu,niti mogu zaboraviti 4.januara 1994.godine.Strazar,bojovnik HVO unio mi je jelo lecu-socivicu i veoma malu snitu kruha negdje iza 12 sati...Kada sam nakon 15-20 minuta zavrsila sa tim oskudnim obrokom,strazar je usao na vrata i pitao me da li sam zavrsila sa jelom,kako bi uzeo posudu.Bila sam iznenadjena,jer tako nikada nisu ucinili.Posudu od prethodnog jela uvijek su uzimali prilikom donosenja narednog.
Dala sam posudu,a on me je mjerkao svojim pospanim pogledom.
Oko 15 sati ponovo je usao na vrata.U rukama je drzao neku odjecu.Spustio je ovecu kesu i sa njom zensku vindjaknu od sintetickog materijala.Bila je nova(kasnije sam saznala da je takve vindjakne dijelio"Crveni kriz",ali je ja do tada nisam dobila).Rekao mi je da mogu otici u WC da se brzo operem.Poslusala sam ga i jedva docekala da se malo,makar i na brzinu,operem.Dok sam se prala strazar me je cekao ispred WC-a.Usput sam se,vidno uzbudjena,pitala sta se desava.Pomisljala sam na sve,pa i ono najgore,ali i na eventualnu mogucnost razmjene...No,brzo sam sebi samoj odgovorila da od razmjene nema nista.Razmjene su cinjene obicno rano ujutro,najkasnije do podne,a vec je bio poceo padati zimski mrak.Pomisljala sam da me premjestaju u svoj drugi logor.To su inace cinili.Puno su Zepcaka i Maglajlija premjestili u Hercegovinu,a saznala sam po oslobodjanju,i na otoke u drzavi Hrvatskoj,odakle se mnogi nikada nisu zivi vratili.
Kada je pokucao na vrata i pozurivao me glasno,prestala sam razmisljati i radila sam sto se od mene trazilo.Spremila sam se u celiji,u kojoj sam u kesi nasla donji ves i dzemper,kao i vindjaknu.Strazar je zatvorio vrata i zakljucao ih,a ja sam sjela i ponovo pocela razmisljati i pitati se sta se to sa mnom desava,hoce li me to nekuda voditi...Nakon sat,sat i po,vrata su se ponovo otvorila i na vratima se pojavio"PITLJO".Naredio mi je da podjem s njim,sto sam i ucinila.Doveli su me do vozila"golf"sa dvoja vrata.Naredili su mi da sjednem na straznje sjedalo,a"Pitljo"i vozac bojovnik,su bili naprijed.
"PITLJO ME JE UCIJENIO ZIVOTOM MOG SENADA"
Vozilom su me odvezli u selo Ozmica,pa dalje,prema Novom Seheru,u kome su se pred samim centrom varosice zadrzali 5-10 minuta,da bi doveli jednu veoma mladu zenu,djevojku.Mogla je imati oko 20-23 godine.Uveli su je na prednje sjedisate,a ZELJKO ANTOLOVIC-PITLJO smjestio se na straznje sjediste do mene...Cim je sjeo,vozilo je krenulo pravcem kojim do tada nikada nisam prolazila,ali sam znala da se tim pravcem moze prema Tesnju,preko Crnog Vrha,ali i drugim krakom,odvojkom,prema opcini Teslic,seoskim putem preko sela Cobe,Domislice,Kopice,na Hatkine
Njive,pa dalje prema Teslicu i Banji Vrucici.
Cim smo izasli iz naselja Novi Seher"Pitljo"me je poceo hvatati za butinu desne noge...Branila sam se i uzmicala na sjedistu a on se pribio jos zesce uz mene,zagrlio me lijevom rukom,uvukao ruku kroz moju kosulju i poceo mi dirati grudi.Nastavila sam se upornije braniti i sagnula sam se prema naslonu prednjeg vozacevog sjedista,a "Pitljo"je dreknuo na vozaca:"ZAUSTAVI FRANJO,DA JE PRIPITOMIMO!"
Kada se vozilo zaustavilo,"Pitljo"me je dva puta osamario i izvadio pistolj govoreci zadihano:"KURVO BALIJSKA,BICES NOCAS......I BICES DOBRA I PITOMA K`O KOKOS,ILI TI NEMA SENADA..."Pocela sam plakati,a"Pitljo"me je jos jednom osamario,naredivsi mi da usutim.Kad sam lice pokrila rukama i prigusila plac,vozilo je krenulo...
Oko 18 sati stigli smo do Banje Vrucice."Pitljo"i Franjo su nas izveli iz vozila i poveli u neku kafanu u krugu banje.Odatle je"Pitljo"nekome telefonirao,a nakon jednog sata u kafanu je usao srednjovjecan covjek u cetnickoj uniformi.Bio je osrednje visine,nabijen,crnokos...
Prisao nam je pravo za sto i predstavio se kao PETAR OCAUSANIN.Djevojka mu se predstavila imenom Kata.Ocausaninu i Kati sam zapamtila imena.Nisam sigurna sta je Petar Ocausanin bio po cinu,ali bio je neki cetnicki oficir.
Tu smo sjedili otprilike pola sata,a za to vrijeme je Petar pricao o svome Teslicu i Slobodanu Milosevicu.A onda su se"Pitljo"i Petar digli kao po dogovorenoj komandi.Petar je rekao:"Idemo nesto gore prezalogajiti..."
Nakon desetak minuta,nas cetvero smo se nasli u jednom veoma luksuznom apartmanu hotela"KARDINAL"u Teslicu.Sve je unutra bilo jako osvijetljeno,televizor upaljen sa veoma bucnom muzikom...Kad smo sjeli,prisla mi je djevojka koja se Ocausaninu predstavila imenom Kata i tiho mi rekla da je cula kako ce za nekoliko dana biti razmjena zepackih logorasa..."Od tebe zavisi hoce li tvoj suprug,a sa njim i ti,biti na spisku za razmjenu,ili hoce li iz zepackog logora biti premjesten u Hercegovinu,pa u Hrvatsku,na otoke..."
Sva sam drhtala i gorjela od nekog osjecaja koji ni danas ne znam opisati.Medjusobno su se u mojoj dusi preplitali radost i strah i revolt,bunt zbog ucjene,zbog ultimatuma.Dati se"Pitlji",pristati na ponizenje,kupiti slobodu,biti kurva...Razmisljala sam kratko,a onda pitala Katu:"Od koga to sve zavisi?"Nisam gotovo pitanje ni izustila,a Kata je kratko odgovorila:"Od Antolovica..."A onda je dodala:"On moze biti grub prema tebi i silovati te,ali nece tako.Hoce da budes pitoma,krotka...Sve od tebe zavisi",zakljucila je mirno.
Osjecala sam se u tom trenutku gore nego kada je PERICA JUKIC poslao Tadica da me siluje,oborila glavu,stisnula plac u prsima i boreci se sama sa sobom,naredila samoj sebi:"Izdrzi i ovo!"Sve je ovo Bozije iskusenje,sve je u Bozijim rukama...Sjetila sam se svoga supruga,djeteta,svojih najblizih.
Mozda je sudbina mog Senada bas u mojim rukama,pitala sam samu sebe.U pamcenju sam pronasla rijeci svoga djeda koji mi je cesto govorio:"Bolje je pomoci nekome,pa se pokajati,nego ne pomoci,pa se pokajati..."A neko,kome sam,mozda,mogla svojim tijelom i ponizenjem pomoci,bio je moj suprug Senad,moje dvogodisnje dijete koje nisam vidjela vise od pola godine.O sebi nisam imala sta razmisljati,do o tome da sam u nemilosti,da sam dovedena u Teslic,kako bi se Antolovic na meni seksualno izivljavao.Znala sam sta me ceka.Ili cu biti pretucena i silovana,ili cu zazmiriti,stisnuti zube,pa opet biti silovana...
(Sifra:"PITLJO"-"FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NI JEDNOM FASISTI..."-3
|
