"ODRUBLJENIM GLAVAMA SRBA HVO BOJOVNICI IGRALI NOGOMET"
Nisam znala sta se desava u logoru sa mojom suprugom i plasila sam se najgoreg,posto su bojovnici HVO bili vise nego svirepi prema bosnjackim civilima...Prvog dana podmuklog napada na grad,iz zgrade Zeljeznicke stanice u Zepcu izveli su devet civila koji su stanovali u stanicnoj zgradi i svirepo ih pobili.U toku sukoba u samom gradu su pobili 31 civilno lice.
Srecom po Bosnjake Zepca,veliki broj civila,zena,djece i staraca,uspio se na razne nacine,preko rijeke Bosne,prebaciti na juznu stranu grada i tako izbjeci fasisticke logore i torturu.
HVO Zepce i u toku prve ratne godine,dok su odnosi sa Armijom BiH bili podnosljivi,prema zepackim Srbima odnosio se posebno zlocinacki.Protjerali su Srbe iz sela Bistrica i Ljeskovica,a Srbima sela Zeleca ucinili su zlocin genocida.U jednom danu su ih sve protjerali iz Zelece i pobili njih oko 40,te ih zatrpali u dvije masovne grobnice.Poznato mi je da se jedna masovna grobnica i danas nalazi pored samog sela uz rijeku Bosnu,kod zeljeznickog mosta,uz selo Zeleca.
U toku 1992.godine,zaklali su jednog Srbina ljekara i jednog Srbina trgovca.NJIHOVE ODRUBLJENE GLAVE HVO BOJOVNICI SU DONIJELI U CENTAR ZEPCA I SUTALI IH,IGRAJUCI NJIMA NOGOMET.
Sve se to dogadjalo pod komandom IVE LOZANCICA i njegovih saradnika DRAGE DRAGICEVICA,NIKE JOZINOVICA i PERICE JUKICA.
HVO Zepce i njegovi zapovjednici znali su da mi Zepcanci,prije svega aktivni intelektualci,znamo za sve njihove zlocine koje su ucinili izvrsavajuci naredbe svojih natcinjenih politickih i vojnih lidera DARIJA KORDICA,MATE BOBANA,JADRANKA PRLICA,koji su opet bili poslusna transmisija FRANJE TUDJMANA i njegovog vojno-policijskog drzavnog rezima u susjednoj Hrvatskoj.
Proticao je i avgust mjesec,a nas cetiri bile smo u zatvoru ni krive i duzne,vec samo zbog toga sto smo Bosnjakinje.Saslusavali su nas povremeno i ispitivali tokom jula i avgusta.Najcesce nas je maltretirao ZELJKO ANTOLOVIC,zvani"PITLJO".Sa njim su bili LUKA BABIC i ALOJZ VRBIC"VRBA".
"Pitljo"je posebno bio arogantan i nasilan.Govorio je kako je Zepce definitivno u hrvatskoj drzavi,zajedno sa svim podrucjima na lijevoj obali toka rijeke Bosne,JER JE TO REZULTAT DOGOVORA MILOSEVIC-TUDJMAN U PODJELI BOSNE I HERCEGOVINE.
Nakon dva i po mjeseca zatocenja bojovnici HVO i njegovi isljednici Zeljko Antolovic,Alojz Vrbic i Luka Babic pustili su iz zatvora Fadilu,Senu i Suadu koje su otisle u razmjenu,pa u Ameriku,kako sam saznala poslije uspostave mira u BiH.Mene nisu oslobodili,cime su se ostvarile prijetnje ZELJKA ANTOLOVICA"PITLJE" da ni ja ni moj suprug Senad necemo biti oslobodjeni dok to debelo ne zaradimo.
"Pitljo"i Luka Babic su mi ponekad donosili hrvatske novine"Vjesnik","Vecernji list"i druge,u kojima je pisalo o raspadu Bosanske armije,o podjeli Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske,o navodnim uspjesima paravojske najveceg bosnjackog izdajnika Fikreta Abdica u Bosanskoj Krajini.
Izmedju ostalog,u"Vjesniku"je pisalo kako je Zepce zapalila Armija BiH,sto je ortodoksna laz,posto su Zepce srusili i zapalili bojovnici HVO uz pomoc cetnika iz Doboja i sa Ozrena.Na podrucju opcine Zepce,nakon zavrsetka sukoba,minirali su i zapalili pet dzamija i unistili vise muslimanskih grobalja.
Iz svoje zatvorske sobe,celije,mogla sam cuti i emitiranje programa njihovog radija sa vanjskog razglasa...I putem njihovog ustaskog radija mogle su se cuti nevjerojatne lazi,kojima se trebao stvoriti dojam kako je ono sto su HVO i Hrvatska vojska iz Hrvatske,zajedno sa cetnicima,uradili u Zepcu,bilo potpuno opravdano,kao,izmedju ostalog,i koncetracioni logor HVO u Zepcu.
Nisam tada znala sto se stvarno desavalo u okolnim mjestima,koja su bila pod kontrolom Armije BiH,u
Zavidovicima,Maglaju,Zenici.Kada sam oslobodjena,19.januara 1994.godine,saznala sam da tamo gdje je bila Armija BiH,koju su u velikoj vecini cinili Bosnjaci,nije bilo niti jednog koncetracionog logora za Hrvate.Naprotiv,tamo su Hrvati u svim pravima bili izjednaceni sa Bosnjacima i drugim gradjanima.
Iako su mi bezbroj puta upadali u celiju i postavljali svemoguca i nemoguca pitanja,trazili su da svojim rukopisom ispisem na desetine stranica teksta(valjda radi nekih njihovih usporedbi).Krajem
septembra i polovinom oktobra,u celiju mi je ulazio Drago Dragicevic,glavni agent,SIS-ovac drzave Hrvatske za Srednju Bosnu,koji je kasnije kao zasluzni general,usao u glavnu komandu Vojske Federacije BiH.On me je cijedio pitanjima,prijetio mi da ce me osuditi na deset godina zatvora,a mog supruga na smrt.
Pitala sam ga da li zbog toga sto smo se branili od njih i od cetnika?
Pitala sam ga da li smo mi Bosnjaci,da li je Armija BiH igdje napadala Hrvate,da li je osnovala makar i jedan konc-logor?
Tada nisam znala da je HVO,zajedno sa Tudjmanovom vojskom iz Hrvatske,osnovao u Hercegovini vise desetina konc-logora,u kojima su hrvatski bojovnici i casnici ubijali Bosnjake i masovno silovali Bosnjakinje.
U pocetku su mi dva puta unosili hranu koja je bila podnosljiva,ali nakon tri mjeseca moga zatocenja samo su mi unosili nekakav nekvalitetan obrok oko 11 sati,a oko 18 sati samo caj i snitu hljeba.
"BILI SU SIGURNI DA ZA FASISTE NEMA SUDA"
Krajem oktobra 1993.godine,u celiju mi je usao PERICA JUKIC,koji je,posto je HDZ Zepce u jesen 1992.godine smijenio legalno izabranog predsjednika opcine FRANJU GALICA,postavljen za opcinskog poglavara.
Kad je usao u moj sobu,celiju,odmah je zagalamio:"DOKLE CES TI OVDJE DA NAM BUDES NA TRETMANU?MORAMO ZAVRSITI VEC JEDNOM S TOBOM!"Sutjela sam i nisam reagirala,a on je nastavio:"MIJENJAMO OD DANAS TAKTIKU S TOBOM,KAO STO SMO I SA TVOJIM LUPEZOM SENADOM!"Otvorio je vrata i pozvao jednog bojovnika unutra.Kada je ustasa usao unutra,Perica Jukic je,cinicno se kezeci u pravcu mene,naredio:"EVO TI TADICU JOS JEDNOG ZADATKA DA GA IZVRSIS
USPJESNO KAO STO SI I DO SADA".Odmah poslije toga je izasao vani i cula sam onaj stravican zvuk koji razdire svakog zatocenika,zvuk zakljucavanja brave.
Ustasa mi je prisao i stao ispred mene na otprilike jedan metar i po,stavio ruke na krsta i znacajno me poceo gledati.
Ustasa Tadic bio je star oko 35 godina,nizeg rasta,sa izrazenim zaliscima.
Nije izustio ni jednu rijec.Samo je nabrao obrve i prostrijelio me svojim zlocinackim pogledom,a onda me tako snazno i krvnicki osamarío da sam od tog samara pala na spuzvu na kojoj sam spavala u celiji.
Dok sam lezala osamucena na prostirki,ustaski bojovnik Tadic je poceo otpasivati opasac i raskopcavati pantalone.Pokusavala sam da se pridignem,a ustasa Tadic me je jako udario svojom cizmom u butnu kost lijeve noge,tako da sam na prostirki ostala gotovo nepokretna.
Tadic mi je zatim prisao i za nekoliko sekundi me obnazio,pa me nemocnu i pretucenu silovao,dahcici pijanim dahom i baleci me po cijelom tijelu.Pokusavala sam da se branim,ali bezuspjesno.Bila sam u beznadeznom stanju,nemocna i zatocena.Pocela sam bila vriskati i zvati u pomoc(ne znam otkud mi je to palo napamet),a Tadic me je svojim celom snazno udario po licu,davsi mi tako do znanja da je svaki moj otpor potpuno beznadezan.Zatim me je ustasa Tadic nastavio krvnicki silovati,a ja sam se sjetila svoga supruga i svoga sina.Doslo mi je bilo da vristim iz sve snage i htjela sam,ali i Tadic,kao i one ustase vani u hodniku,mislili bi da time izrazavam svoju strast i seksualni nagon...
Sve sam izdrzala,jer sam htjela da izdrzim,da duhovno ne pokleknem...Lezala sam na spuzvi potpuno naga i obescascena,dok se ustasa Tadic digao i brzo obukao.Kada su mu otkljucali vrata,nakon sto ih je pozvao,izlazeci vani,vrisnuo je divljacki da se cijeli hodnik razlijegao.Ostale ustase su mu pljeskale i takodjer divljacki vristale,jer eto,jos jedna nemocna Bosnjakinja,zatocenica,je silovana i ponizena...
(Sifra":PITLJO"-"FASISTICKI SNOVI SE NIKADA NISU OSTVARILI NI JEDNOM FASISTI..."-2)
|
