Irfan Horozovic-OSTAVSTINA
Dok su nas ubijali u dugim nocima
S nama je jedino uspomena bila
U dusi nam je svoje gnijezdo skrila
Gledali smo u zlocince njenim ocima.
Dok su nas ubijali u golim snovima
Sanjali smo budni putove djedova
U cemu je bila krivica njihova
Jer noz slijedi i njih u nasim srcima.
Dok su nas ubijali,dugo i uporno
Mnogi su od nas gospodare zla molili
Padali,puzali,dusu si ogolili
Sve dok se u kamen go ne pretvorise morno.
Dok su nas ubijali trazeci sebe
Mislili su da u nama lezi lijek
Za bolest njihovu,tjeskobni navijek
Ne znajuci da ih njina mrznja zebe.
Mrtvi smo sad i daleki zavicaju
Sad smo tek cvijet novi u tudjoj zemlji
Cvijet mracan od spoznaje,poludivlji
I blistav.Srh sto vida duse u ocaju.
|
