drago boric

Dragoslav Dedovic

NASI

duz vecernjih ulica zasiste bosanski konsonanti
prepoznamo ih najcesce u psovci i pogledi nam
se
zalijepe za ta lica kao da nismo ljudi vec
dvonozne sevdalinke
i sve sto bismo jedni drugima rekli
bolesno je od ceznje za jezikom kojeg nema jer
amputirana zemlja postoji jos samo
u obliku fantomskog svraba
i sve sto bismo jedni drugima obdan sa blagoscu
rekli
noc pretvori u otrov

kada rijec"zemljak"pukne kao samar
mozes da oboris oci i prodjes ili da
zastanes svejedno ti vise nisi ti