Branimir Stulic Johnny
RAVNO DO DNA
stopedeset ruza i djelic tvog sna
marsiralo je sinoc bez prestanka
dao sam svoj najbolji grad
padali su uz put
oznojeni sampioni ugasenih pogleda
dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokazi sto znas
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
lose prikrivena zelja,daleki cilj
rutinsko svodjenje racuna za majmunska lica
provincijski bal s pjesmom na kraju
rasturala se noc
zaspao sam nad otvorenom knjigom
okovana svijest u zlatnom izdanju
dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokazi sto znas
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
a kada zazelis da se vratis
pogledaj
omamljena samocom tvoja sjena
na prozoru
u ogledalu
pred vratima
vidio sam bijes tvrdih momaka
demonska igra odbacenih ljudi
tko je zauzeo mjesto u raju
postenje ili vlast
tko je hvalio carevo ruho
patuljci s naslovnih strana
KAD FAZANI LETE
zasto trazis karizmu u sebi punjena ptico
mogucnost prosvijecenosti
razdvaja te u beskraj od zudnje za misijom
miris zemlje
koncentricni krugovi gluposti i neznanja
kao prstenje
ono dalje ne razumijem
izgleda mi da je mrtva straza
rekoh sebi
moj boze koliko demagogije sustavno
poredane
u artiljerijske salve
koliko pokradenih misli iza kojih ne stoji nista
osim
mrznje
sujete
vlasti
i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred
nase noge
i kako je do neprepoznavanja dovedena
sustina prevare
Ni rijeka nije bila rijeka u samom pocetku
i nije nuzno da ne bude ponornica do kraja
sto se dogadja kad mrtvi fazani lete iznad
nasih glava
kad mrtvi fazani lete a nijedan ne pada
sto se dogadja kad ocajanje zahvati ljude
kad
ocajanje neumitno prelazi u kajanje
gledajuci iz daljine konture na sceni
padaju mi na pamet vodene boje
umazane ruke
brzo se peru
|
