Semezdin Mehmedinovic-"Sarajevo Blues"
CETNICKI POLOZAJ
Prvo je stigao rovokopac,u zemlji je izdubio rovove,a kamionom su dovukli betonske ploce kojim su ih oblozili.Sa strane su ukopani tenkovi tako da im samo cijevi vire.I topovi.Izvan su dometa nasih pusaka.Mozda bi u takvim rovovima mogli i prezimiti?Sada je avgust;iz Nisa im stize duhan,iz Prokuplja rakija.Ne znam odakle im dovode zenske,a i njih sam,kroz dvogled,vidio.Jedna je postavila dusek za plazu uz rov i u kupacem kostimu se sunca.Lezi tako satima.Onda ustane,pridje topu,povuce kanap i nasumce ispali granatu prema gradu.Na trenutak osluskuje i gleda u izvor praska;i jos se nevino propne na prste.A onda se vrati nazad,tijelo maze mlijekom za suncanje i sasvim se predaje svom miru.
LAPISNICA/EDUARD LIMONOV
Lapisnica je brdo iznad starog dijela Sarajeva;zapravo brijeg za cije postojanje je,s tim imenom,znao mali broj stanovnika ovog grada.Sada znaju svi,i kazu:"Ono je Lapisnica,odande su cetnici poslali prvu granatu na Sarajevo".Eduard Limonov je ruski avangardist u emigraciji,njegovo knjizevno djelo,vrijedno svakog postovanja,price su i romani koji velicaju poziciju outsidera,zavidne fizicke snage,i-da ne bude zabune-u svakom trenutku spremnog da to dokaze.Zasto Limonov dolazi na Pale i bodri cetnike?Niposto ne zbog"slatkog pravoslavlja".Na Pale on dolazi najprije iz razloga knjizevne dosljednosti.
SRBIJA MEDJU SLJIVAMA,ona je takodjer outsider,nepriznata,u ekonomskoj blokadi otkad svi u svijetu
prstom upiru u njen fasizam.Neospornu snagu ona dokazuje granatama,brisucim avionskim letovima,
bojnim otrovima-zasad!-iz grupe nadrazljivaca...Zbog toga PREPOZNAVANJA Eduard Limonov,
(Edicka,junak svojih romana)hodocasti Lapisnicu;da sa vec posvecenog brijega,PLJUNE NA SARAJEVO,
GRADIC POKRAJ PALA.
ZUMBAK/MUSLIMANI
U Bosni su muslimani svojoj djeci nadijevali pravoslavna imena.To je PARTIZANSKI KOMPLEKS;
nesretna djeca su se radjala u neprirodnom BRAKU njihovih roditelja sa drzavom,koja ih je delikatno pokusala asimilirati.Prirodno je,onda,sto su neki muslimani umjetnici-kad je poceo rat-vojnim transporterima bjezali u Beograd.Istim onim transporterima koji su nazad,u Sarajevo,prevozili cetnike.
Otisli su u Beograd iz kojeg je,vec tada,dirigirano istrebljenje muslimana na Drini.Puno primjera
potvrdjuje tu inferiornost.Npr.,na grbu Republike Bosne i Hercegovine je cvijet;u hrvatskom jeziku
zove se LIJER i KRIN.Stiliziran je tako da vise podsjeca na kriz nego na cvijet koji u sarajevskim
avlijama raste i zove se ZUMBAK.Nene sto ga zalijevaju ni ne znaju da je to cvijet-danas toliko spominjan-ljiljan.Pristajanje na istocnu verziju imena,nije puko podilazenje,vec uporno PRISTAJANJE NA
JUGOSLAVIJU.Bosanskim Muslimanima je trebao rat sa genocidom da shvate sta za njih znaci Jugoslavija.Nije to,dakle,puki jezicki samozaborav.Jer,kada desetogodisnji djecak pita:da li je on
Musliman?,i nakon sto dobije potvrdan odgovor,kaze:necu da budem istrebljen!,onda to govori da se s tim narodom dogodilo nesto strasno.Jezik nam je postao sudbina.Djecak koji pita-u atomskom
sklonistu-ostrim rubom gelera silji olovku i nastavlja crtati svoj strip.Junak tog stripa,kao stupanj humanizma i civiliziranosti planete,u ovom trenutku ne postoji.Stvarni svijet djecaka je onaj koji otkriva sa zakasnjenjem od deset godina;granice njegovog svijeta su granice njegovog imena.ONO STRASNO STO SE DOGODILO OVOM NARODU JE ZABORAV.OD ISTREBLJENJA JE STRASNIJI JOS SAMO ZABORAV ISTREBLJENJA,kaze Baudrillard.
|
