Borgman's cube
četvrtak, 22.10.2009.
Svježe iz EU
Eto sada će Vam malo Borgman ispričati dogodovštine od zadnjih 48 sati. Pravi horror dnevnik. Mračne priče iz EU (ilitiga dežele).
Glavni glumci, poluBorg i cijeli čovjek (porijeklom slovenac).
Mjesto radnje, pokretno, vozilo SPLITSKIH tablica, negdje od Splita do Celja.
Način prikazivanja događaja...recimo stresometrom, ili može i potrebnim miligramima apaurina, kako bi to podnijeli bez suvišnih riječi koje bi se mogle smatrati otporom uhićenju.
dakle, prvo je došlo do prijelaza granice.
Uljudan hrvatski policajac, samo pogleda papire i kaže :- pazite se, tamo je jutros gadna smjena!- i dva prsta primakne glavi propuštajući nas. Stres nikakav, dapače.
Slovenac nabusito uzme dokumente, zvekne pečat u moju putovnicu, i još uvijek uljudno upita - Imate li što za prijaviti?-
Dakle, pitanje vam postavlja policajac, a dvoje carinika, pingvina, stoje na dva metra od njega.
Komotno odgovorim - Nemamo ništa.- i on nam pokaže kako smo slobodni. Krenem, a moj se supatnik uspaniči!
- Pa moraš stati i pored carinika i njima dati dokumente!- , ja ga pogledam začuđeno, jer na južnim granicama sve završi kada ti pokažu da si slobodan. Pa nisu valjda ovo dvoje slovenskih pingvina, mutavci? I koji k... policajac pita je li ima što za prijaviti kada to nije njegov posao!
Ovo dvoje pingvinčeka u uniformi (pingvini su jer se smrzavaju kao pingvini i plješću rukama), nisu pravili neku veliku paniku, ženska se mrštila, ali se carinik okrenuo i odmahnuo. Tek poslije čiujem kako je carinik nekada davno u jednoj drugoj državi živio sa mojim saputnikom u istom mjestu i kako su ganjali iste ženske.... Ali stres nije bio veliki, još mi je osmjeh na ustima.
Krenemo mi tom nekakvom cestom, ali slovenskom. Magla se vuče, pomalo vlažno, a i nije bogzna koliko široko, pa ja vozim onako...polako. Svako malo je neko mjesto sa 60, a čuo sam kako su kazne gadne...kada se moj Janez (ime se ipak neće objaviti) uzvrtio da ubrzam između naselja.
- Zašto, pa vozim koliko omogućava cesta!- odgovorim zbunjeno. Nitko me nije kaznio ni u BiH, ni u HR-u radi spore vožnje.
- Ovdje ti je kazna ISTA za prebrzu i presporu vožnju! Toleriraju -10 km , tj. ako je između naselja međugradska cesta (dozvoljeno 90), za DESET manje dobivaš kaznu, cca. 500 EURA!
- Molim??!! - stresometar pokaže 2! Nije mi trebalo puno za stajanje sa strane i prepuštanje upravljača slovenicus domesticusu, jer očito je kako moj vozački ovdje jednostavno ne vrijedi!
Dakle, uslijedio je slalom po klizavoj cesti i traumatično pogledavanje naprijed i nazad...
I onda bivaju VINJETE! Naravno, kupili smo ih na benzinskoj, zalijepili, i izišli na auto put. Petnaest kilometara od granice, likovi u svijetlo plavoj uniformi vrlo živčano i nasilno nas izdvajaju iz kolone i usmjeravaju na odmorište.
Jedan stoji otpozadi sa rukom blizu oružju, drugi traži da damo dokumente, pa nas izvlači iz vozila, traži otvaranje portapaka, i pokazivanje što držimo u torbama. Carina! 15 km od granice! Nekakvo trkeljanje o nečemu na slovenskom, i nakon desetak minuta smo opet na cesti. Gle čuda, izdvojena su bila vozila neslovenskih (neeuropskih) tablica. Jebo ih Šengen!
Stresometar na tri. Niti su kulturni, niti uljudni, a i onaj pištoljeros nije onako pouzdano...normalan!
Idemo dalje, kad kolona. Što je sad, da nije sudar...nije sudar...nego provjeravanje VINJETA, uz izdvajanje i onih sa vinjetama koji su SUMNJIVI, kriterij nije baš jasan.
Vozimo se autocestom (za koju platite vinjetu!), a ono svakih desetak kilometara, stupići, svjetla, light show i barikade od koji kilometar. Pa u jednoj, pa u jednoj i po traci, pa u koloni! kakva autocesta. Brza cesta Solin Split je bolja od toga...a besplatna je!
Nakon toga područje oko Ljubljanje, sa presretačima, kamerama, još jednom kontrolom vinjeta, i stalnim helikopterom koji uporno pravi osmice iznad ceste. Mi vozimo dozvoljenih 130, a zaustavljaju tipa koji je bio ispred nas i NEZNATNO brže vozio. Plavo, plavo i "ta trane"...
Moj se Janez vrpolji. Nije mi jasno, iako stresometar raste.
- Kazna je za 1 KILOMETAR VIŠE!- 500 EURA, a može izgubiti i vozačku dosta lako!
Prođemo i njihovu Metro-polu, i malo oslabi to lešinarenje po cestama, i naletimo na bljeskalicu s kamerom u sred dana. Bljesne na tipa ispred nas, pa izbjegnemo slikanje kočenjem, opet brzina stotinjak km/h. Pita on mene hoću li voziti jer ga nerviraju plavci, ali nerviraju i mene...neka hvala.
Nakon toga Celje, pa "sim, pa tam" i otkrijem kako tamo ljudi voze, pa "brat bratu" 25% bez vozačke!
Vozačke se gube za relativno sitne prekršaje, i oduzimaju brzo, a poprilično je onemogućeno polaganje nakon oduzimanja (jer nema vraćanja bez polaganja), tako da cijelo društvo za stolom je vozilo, BEZ VOZAČKE! I svima im je "draga država" kojoj (hebu mater nakon ulaska u EU odnijela poprilično novaca, a neke koštala i pritvora...ali tamo nema jedan dan je odsluženih 50 EURA, no..no... tamo odslužiš i OPET SI DUŽAN JEDNAKO!). Novci su SVE.
Naravno, pitam a što ako te uhvate BEZ VOZAČKE...a oni sliježu glavama, plate koliko moraju i švercaju se dalje...jer živjeti se MORA. Brojevi koji se dosuđuju su vrtoglavi, psihijatrijska promatranja, i tisuće EURIĆA, uvijek gladnoj blagajni.
Nakon još jedne vinjeta kontrole, tražimo smještaj. Hotel, u sred Ljubljane, čak i koja zvjezdica, 30 EURA soba, rezultat... pa prije nego sam se pokupio dao sam komentar kako je na kraju hodnika u JNA bilo više zahoda I BILI SU ČISTIJI! Naravno otkrio sam i kako za slovence imaju "posebnu" (čitaj normalnu) ponudu.
Nakon uzaludnog traženja smještaja u kasne noćne sate, kada otkrijete kako rade samo hoteli koji imaju kazina u svom sastavu, koji imaju 4 zvjezdice, i koji za vrlo osrednju sobu traže 80-ak eura, u Novom Mestu jedna svijetla točka. Pronašli smo privatni smještaj u kojemu je vlasnik izašao (sa povezom na ruci jer je slomio ključnu kost, pavši sa bicikle) i iznajmio mi apartman...za 37 EURA! Čist, uredan, velik, udoban sa TV-om, i za čistu peticu.
Otkriti ću vam strašan grijeh, vozili smo kroz pola slovenije, sa izgorenim kratkim svjetlom na desnoj strani (stvarno teško je promijeniti žarulju na golfu), i iako smo bili strešeni, nismo kažnjeni... ja nađoh smještaj, a moj Janez se zaputi prema kući rođaka i na putu naleti na pekaru! I kupi jadničak burek. I stane na parking, zagrize u topli burek...kad iznenađenje. Plava rotacija i dva kauboja sa PIŠTOLJIMA U RUKAMA, uperenima u njegovu glavu.
-Šta on tu radi!?-
-Jedem burek, ali ne vidiš!-
- Izađite vani...- i onda je uslijedilo šokiranje plavaca kada su otkrili kako je "opasni Hrvat" u stvari slovenac, rođen dvadesetak kilometara odatle.
Optužba (koja je zahtijevala vađenje oružja je):- Pa stali ste na neobično mjesto (na sred parkirališta) i IMATE STRANE TABLICE!
I opet je morao otvoriti prtljažnik, pa je med koji sam ja dobio na poklon doživio premetačinu i sumnjičavo pogledavanje iz raznih kuteva. Mora biti to razlog što sam potpuno siguran kako je taj med siguran i dobar (a ni slučajno što sam ga dobio od vrhunskog pčelara).
Slijedeći dan stresometar mi još malo padne kada pročakulamo sa vlasnikom apartmana. Pa opet stres razni do granice... i prolazak uz nabusito otvaranje prtljažnika i žalostan pogled carinika koji nije ništa pronašao. Na hrvatskoj strani, smijanje sa carinikom koji kada je ugledao prazan prtljažnik upita...- pa šta ste onda radili tamo... i na naše NERVIRALI SE!- samo odmahne i pozdravi nas.
Rezime:
Jebala ih EU i svaku budalu koja se zalaže za pretvaranje ove države u policijsko smeće.
I poruka svim ljudima koji se pale na politiku... i oni misle slično nama. Gadi im se vlada, politika i EU. Ugasilo se mnoštvo tvornica i trgovina. Ugasila su se radna mjesta, i stres za preživljavanjem je užasno velik. "Kitajska gostilna" (samo u Novom Mestu ih je izbrojano 3), je zamijenila ćevape!
Policija, sudstvo i općenito država se iživljavaju na njima možda i gore nego na nama.
Dakle, osim policajaca, carinika, državnih službenika i imbecila na recepciji "hotela" u Ljubljani, ostali su bili...koliko toliko normalni (čudim se zapravo da su još normalni) ... i sada bi mi netko rekao kako bi mi trebali u EU.
Malo sutra. Treba nam kineski zid prema njima!!! I dobra vrata!
