Borgman's cube
srijeda, 16.09.2009.
Priroda naša ... i Vaša
Jedan od mojih komentara je glasio :
Priroda je neutralna! I zanima je samo preživljavanje. Inteligencija tu nije bitna. Možeš biti i Tesla i Einstein, ako nemaš sreće , nećeš se uspjeti razmnožiti i tvoji geni će nestati. Ostaje samo prosjek najnesposobnijih/najsposobnijih za preživljavanje.
Sve ostalo je ljudski egoizam.
Kada napišem kako taj cijeli Planet u kojemu smo dijelovi matrice, ne mari nimalo ni za nas ni za naša iskustva. Njega zanima samo ŽIVOT. Ako ga negdje nestane u nekom obliku, Priroda će to nadoknaditi oblikom koji može preživjeti, sposobniji je za samoodržanje.
Pogledaj atol Bikini. Nuklearna eksplozija. I tko sada tamo živi... divovski štakori i velike "buba švabe"... Zajedno sa mravima upravo sam opisao najsposobnije za preživljavanja na planetu.
Priroda, Bog, Matrica je prema ljudima (i svemu živome)... indiferentna (što objašnjava zašto je bol smrti u procesu života neminovna)... Teško je to priznati samome sebi, jer nas priznanje svodi na zrnca pijeska, na pješčanoj plaži...ali zapravo, ionako nije bitno.
Nismo bitni ni ti ni ja, bitan je život, i preživljavanje...sposobnosti koje su potrebne za to, i SREĆA (famozni random).
Pauk iz tvoje priče nije imao sreće, ali je u njegovom nakotu bilo tisuću malih. Dovoljno. Jedan je bio SRETNIJI!
Pametan čovjek koji se frustrira nepravednošću Prirode, radi svog ega i osjećaja samovažnosti, i pri tome ne nađe družicu i ne prenese gene dalje, jednostavno NIJE IMAO SREĆE. Priroda neće plakati za njim, a ni ljudi već koju godinu iza njegovog nestanka.
Život je jednostavno takav. Postoji samo SADA. I nikada više!
