Borgman's cube
četvrtak, 03.04.2008.
Od očaja do vihora
Od očaja do vihora. Tako bi se mogla opisati promjena u Mirelinom životu. Jedno poslijepodne na jahti i Jane joj je predložila posao u njenoj firmi. Mirela se našla u poslu za koji nije vjerovala kako postoji.
Posao trgovaca nekretninama za kojega je znala, svodio se na naplaćivanje provizija pri kupoprodaji stanova i zemlje. Jane to nije radila!
Ona je izvlačila podatke o traženim nekretninama, malim parcelama koje «smetaju», nekretninama koje zanimaju bogate i utjecajne, predviđala prostore velikih poslova... a Mirelin dio posla je bio većim dijelom čekanje u redovima «vrijedne» hrvatske administracije. Prvi strah koji je imala, kako neće biti sa Leom, Jane joj je razbila podsjećajući je kako «je vrijeme za doma!».
Nikada u svom životu Mirela nije vidjela nekoga tko je bez straha riskirao tolike iznose. Strani fond je Janeine procjene uvijek odobravao, i nekretnine su kupovane grubom silom novca. Poslije je nastupala mala vojska najamnika, koji su derutne stanove mijenjali u skupe apartmane, mijenjali pročelja, radili prilazne puteve... ili «podmazivali» one kojima je nekretnina «namijenjena»!
Možda jedan od pet je bio pravi pogodak, ali Jane to nije brinulo, samo je Mireli objasnila kako je to prosjek za «venture» kapitalizam, i nastavljala dalje. Koliko je to Mirela mogla vidjeti, Jane je jako rijetko gubila !
- Danas prebaci onaj iznos na Lukin račun, uposlio je voditeljicu!- komentirala je Jane,a Mirela se trzne.
- Voditeljicu? Na onaj posao koji je meni nudio?-
- Pa ti si ga odbila. Morao je nekoga!- Jane nije podizala pogled sa monitora.
- Je li on stvarno vodi taj...»Killing park»?-
- Ja ga financiram... zar misliš kako bi ja davala novac za loš projekt?- Jane joj odgovori kontrapitanjem, i ovaj put podigne pogled sa ekrana.
- Meni je bila malo čudna priča...ma sve je ovdje čudno... i ovo je čudno...- ugrize se za usnicu. Prethodni šef ju je «cijepio» za svaki pokazani nedostatak entuzijazma. Još nije znala kakva će biti Jane.
- Sumnja je normalna. Život ti se izokrenuo u trenu, promijenila si posao, ne znaš o ovome ništa...-, Jane ustane i dođe do njenog stola. Mirela se pred tom samouvjerenom pojavom, u svom naletu sumnjanja skutrila, uvukla glavu u ramena.
- Radiš dobro. Kao što bi vjerojatno radila svaki posao kojega se prihvatiš... imam jedan prijedlog...,- napravila je stanku kako bi Mirela prebacila pažnju na riječi.
- Moj prijatelj Kid ima teretanu. Možemo otići tamo i malo se razgibati... to popravlja raspoloženje...,- ovo je popratila neodoljivim osmjehom, i Mirela se začuje kako potvrđuje. Već ovo popodne! Čim se Jane odmakla od nje, u Mirelinoj glavi zazvoni kako se nije dvojila, ni opirala. Kakva je to moć koja zrači iz te žene?
Petar i Filip su sjedili u sobi za ispitivanja. Iskusni inspektor Petar Marin je o svom uhićeniku znao sve. Dva izvora. Policijski dosje i zajednički poslodavac Serđo!
O ovom drugom Filip nije imao pojma. Sada je sjedio zbunjeno ispred ispitivača. Raskopčana košulja, prljavi ovratnik. Neugoda koja je već pustila svoj miris straha.
- Filipe, mogu ti ponuditi nagodbu. Program zaštite svjedoka. Nije kao američki, ali...-
- Neću...- slabašan glas. Iskusno inspektorovo uho je ulovilo treptaj straha.
- Deset godina. Lepoglava....- primakne se bliže zatvoreniku i sjedne opkoračivši stolicu. Znao je kako mu zadah od čevapa sa lukom nije baš ugodan, ali Filip je tu upravo da mu bude neugodno...
- ...a tamo ćemo došapnuti svima kako si loše složio dop. Možda dodamo i kako si najbolju prodaju radio ispred škole... kao što i jesi... znaš imam svjedoke za sve... čak je i ona mala... kako se ono zove... Jelena pristala...-, Filipove slomljene oči postanu vodnjikave. Stresao se.
- mala mi je rekla da osim što je ševiš, koliko ono, godinu i po... pa znaš li da je to seks sa četrnaestogodišnjakinjom.... kako će se veseliti oni momci u Lepoglavi kada dobiju pedofila... čuo sam da su jednome gurnuli metlu...- Filip se znojio, a pokreti nogu su mu postajali sve brži. Oblizne se.
- Mogu li dobiti vode?-
- Kada priznaš. Tko ti daje drogu? Kako je plaćaš? Gdje se nalazite?...ja ne volim čiste listove papira. Napuni ga nečim da mogu pravdati nalog za puštanjem... znaš da ona mala sada pati. Tebe nema na ulici, pa će se morat' oslonit' na onog, kako mu je ime... čekaj znam ga... onaj visoki... Bond? Je li Bond?-
- Bond nije diler,- tiho odgovori Filip.
- Ma stvarno. Ma nisi ni ti!- , inspektor naglo uhvati Filipa za vilicu i unese mu se u lice.
- Nije Bond. Nisi ni ti, a ko je onda? Nisam izvadio tablete iz svog džepa,- stisak mu postane jači i nezgodno podignuta Filipova glava se strese. Zakrklja.
- Tako je krkljala ona mala... glupane... stavio si brašno i šećer u prahu u dop. Ubojico! Deset godina će te guziti svaki dan. Sanjat' ćeš je...a do jučer si i nju ševio... Ševit' će ševca, baš dobro zvuči...-, Filip se zabatrga, i počne kašljati kada stisak popusti.
- Kahhhma...mmmh....ne znam puno. Napisat ću,- nenadana pljuska ga šokira. Inspektor ustane...
- Ne znaš....znaš. Od neznanja nema koristi. Ja isto neću znati kada pošaljem pedofila dilera u Lepoglavu...-
- Nisam...- opet pljuska. Ovaj put drugi obraz.
- A crveniš se.!! Znaš, ona mala je umrla krkljajući. Osjetila je bol... ovdje...- udario je Filipa u pleksus, i onaj se savije u struku...
- Sve ću napisat'... ne mogu... mogu li dobit čašu vode...-
- Kada napišeš, sve...ali baš sve i onda ako budemo zadovoljni, onda bi mogli Lepoglavu.... znaš tamo šišaju zatvorenike «na pelu», zamijeniti sa nečim ugodnijim... Zamisli, ako budem zadovoljan, za koji dan bi mogao nazvati onu svoju fuficu... ja sam malo prestar, ali ti valjda dobro naplatiš koji gram.... hajde, hajde, ne stidi se,... piši!- Filipovo lice je bilo crveno, što od straha, a što od šamara. Znoj mu se cijedio niz lice, iako je prostorija zapravo bila neugodno hladna.
Pola sata poslije, inspektor Petar Marin je čitao pisano priznanje i grickao olovku. Izvadio je mobitel i nazvao samo njemu poznat broj. Jednom zazvoni i muški glas odgovori.
- Ispred sebe imam priznanje.-
- Šta je pseto nasralo?- odgovori nepoznati glas.
- Ošamario sam ga dva puta i malo šupnuo u želudac. Znaš da je glupan zapamtio sve. Feniks, Miro, Popa... dao je adresu za lovu, i tebe naveo kao svoga šefa...-
- U p..... materinu. Jesi li bio sam s njim? Nitko nije vidio taj papir...-
- Nije. Hans i Fric su ga odveli u pritvor. Nismo ga pretresli. Znaš šta mi je palo na pamet? Ima visoke patike!-
- Ionako nema druge. Spali to sranje i navrati do mene večeras... i reci Fricu, neka izgleda kao «visibaba» . Ima čak i motiv. Onu, kako se zvala...Marina...-
- Trebat će mu bonus...radi moguće suspenzije!-
- Ma goli k.... Platit' ću mu šta bude trebalo...samo mi maknite tu gnjidu... kažeš dva šamara i šaka u stomak.... koja pičkica, kad se ja sjetim Leona, njemu su otkinili sve prste...
- Bila su to druga vremena. Vidimo se večeras!- inspektor Petar Marin sklopi mobitel i zavali se u fotelju. Mozak mu je radio u petoj brzini.
