Borgman's cube
četvrtak, 24.08.2006.
Plan...i kontraplan!
- Ivane, došli su ljudi iz Splita. Doli su bile racije pa su došli vamo. Treba bi ih upoznat!- govorio je Šime pospanom vođi. Ivan uz mučan uzdah ustane, prihvati ponuđenu ruku i odšepa prema maloj skupini novaka.
- Ovo ti je Petar, Ante, Luka, Antonija, Slaven…- nabrajao je Šime pridošlice, a Ivan pružao ruku svakome. Pet novih lica sa znatiželjom i nekakvom strepnjom su gledali prema legendi gerile. Manirom dobrog zapovjednika Ivan pogledom obavi smotru i pogled mu zapne na Luki.
- Ti si ..Luka. A šta ti je to?- upita pokazujući na veliki privjesak skriven bijelom majicom.
- Pentagram!- odgovori ovaj, skoro ponosno, i izvadi veliki pentagramski medaljon od srebra.
- Skini ga!,- onda se okrene ostalima,- i vi ostali, svo prstenje i privjeske, ma što na njima pisalo, sve skidajte…- glas mu je postajao oštar, ali se Luka hrabro pobunio.
- Zašto? Pa vi nosite križ naopako…borimo se protiv Catoholika…- govorio je i zbunjeno primijeti kako Ivan otkopčava košulju. Nije tamo bilo ničega.
- Ne nosim ništa. Nikakav križ. Ni obični, ni naopaki! To što ste vidjeli na tjeralici je izmišljotina Catoholika. Nitko od mojih ljudi ne nosi ništa što bi moglo na bilo koji način kompromitirati našu borbu. Vjerujte u što god želite, ali ako vas zarobe ili ubiju, znaka vjere nema na vama, i gotovo…!- nakon toga Luka samo skine privjesak.
- Šime će vas upoznati sa pravilima. Sutra ćete na malo obuke, gađanje, tehnika. Sve što vam treba pitajte njega…- otpozdravi im nehajno i s mukom, šepajući vrati se u svoj zaklon.
Šime je ostao sa grupom i primijeti kako se došaptavaju.
- I njega je ranilo…- govorio je Petar, a ostalima je to nekako unosilo nemir, vidjelo se po držanju.
- Ranilo ga je u akciji u sred Catoholičke prijestolnice, iz koje se ni tim najboljih specijalaca ne bi izvukao živ. Zato ne pizdite nego se idemo naspavat, a sutra ujutro počinje trening.- Šime zabrunda poput sanjivog medvjeda, i novaci požure izvršiti zapovijed.
+++++++
Nekoliko je dana prošlo u hipu. Gerilski kamp je promijenio nekoliko lokacija, novi su učili od starijih, otkrivali kako je kamenjar odličan za zaklon, ali proklet za trčanje.
Neprimjetan nadzor je otkrio kako je Petar odličan sa puškom, osrednji sa tehnikom i loš sa probavom. Luka je nasuprot bio očajan sa gađanjem, ali dobar za tehniku, i naravno odlične probave. Antonija, Slaven i Ante su bili podjednaki, i počeli se ponašati kao tim…, sve je to Ivanovo budno oko pratilo, pokušavajući otkriti svakome od njih mjesto u ekipi. Ono što ga je zabrinjavalo je bila vijest kako su i ostale gerilske skupine primile veći broj bjegunaca iz gradova, u sklopu Catoholičkih čišćenja nepoželjnika. Žak je sumnjao kako bi u toj gomili novaka lako moglo biti nekoliko špijuna, pa je Marija smišljala način za postavljanje zamke. Ivana je najviše mučila logistika, grupe su postajale velike, a i prehrana i streljivo su mu zadavali glavobolju.
- Šime, povedi Petra, Luku i Antoniju uz cestu. Pošalji Slavena i Antu kod mene..- i Šime ode brzim korakom. Dvojica koju je pozvao pridruže mu se.
- Vas dvojica idete sa Marijom preko brda. Vi ste zaštita. Ukoliko se dogodi što loše, privlačite Catoholike na sebe. Donja ekipa, ide uz cestu, i montira poneko iznenađenje. Marija će vas voditi i ne želim čuti nikakve gluposti…-
Nakon tih riječi nije bilo nikakvog komentara. Čekali su mirno. Ivanu se svidjela ta njihova brzo izbrušena osobina ali nije izgovorio pohvalu. Mogla je čekati.
++++++++
Zvuk transportera. Bez datog znaka cijela se skupina baci u zaklon. Šime otkoči detonator. Polugusjeničar naleti brzo, preko namještenih mina… Prasak. Čudan osjećaj kada se metalno čudovište odvojilo od ceste, podiglo metar dva u vis i izvrnulo na bok.
Tišina. Nikakva pratnja se nije pojavila iza njega, pa skupina krene trkom ka plijenu. Zadnja se vrata otvore i kroz njih se promoli glava Catoholika, krvava od udaranja o zidove vozila. Digao je ruke, zaječao i onesvijestio se. Šime gurne cijev svoje puške prema polumraku, ali tamo ugleda samo tri onesviještena vojnika.
- Idemo, izvadite ih vani, brzo!- i trojka se baci na izvlačenje. Kao po nijemom dogovoru, Antonija je vezivala zarobljenike koje su Luka i Petar iznijeli. Šime je napeto promatrao cestu i dao znak Mariji kako im treba zaštita još neko vrijeme… Škljocaj zatvarača ga pokrene. Petar je repetirao pušku, naslonio je na glavu Catoholičkom vozaču. Prst se grčio na otponcu… ranjeni Catoholik ga je gledao očiju iskolačenih od straha, bez riječi… Kamen doleti i pogodi Petra u ruku…rafal…koji raspara uho zarobljenika!
- Petre jesi li ti normalan! Spusti pušku!- vikne Šime trčeći. Petar je još zbunjeno gledao svoju ruku i oružje s kojim je sa desetak centimetara promašio, a onda mu se na lice navuče osvetnički gnijev…
- Ovo Catoholičko kopile je uhapsilo mog brata,- zamahnuo bi kundakom puške, ali Šime je bio tu. Catoholik je otvorenih usta gledao prema Petru, i kretanje puške koja se zaustavila nekoliko centimetara od glave.
- Što god je uradio, sada je zarobljenik! Što misliš kako bi nam bilo da ubijamo zarobljenike!? Borili bi se do smrti! A ne bore se jer ih ne ubijamo! Idiote!- unosio se Šime prema Petru koji je crvenio u promjenama raspoloženja. Bez riječi se okrenuo i počne se penjati uz brdo…
Catoholički vozač je gledao Šimu, sada već «upakiran» vještim Antonijim rukama.
- Zapamti da mi duguješ život, seronjo Catoholički!- Šime doda i nastavi sa pregledom transportera. Bilo je tu nešto hrane, opreme, i kada je povadio korisne i pokretne stvari izlije gorivo u unutrašnjost i zapali vozilo. Onda se okrene petorici Catoholika….
- Ostali ste živi jer se mi borimo protiv vaših vođa. Ostati ćete ovdje još dva sata, a onda gdje god poželite, jebe me se za vas. Ta dva sata ste pod nadzorom snajpera sa brda, kojemu ne možete pobjeći ovako vezani. On nema milosti. Pametnije vam je čekati, i slijedeći put, ako ga bude, možda ne budete ovako dobre sreće. Jasno?!- i kada je dobio kimanje glavom od svih svjesnih zarobljenika, rukom pozove ostatak svoje grupe i nestane u šipražju. Catoholici su gledali prema grmlju koje kao da se razmicalo ispred snažne pojave, a vozač je otvarao usta kao da izgovara nešto… što nije bila molitva.
+++++++
Marija je opisala događaj Ivanu, koji se smrači. U njegovoj grupi nije bilo prave discipline, ali ovo je bio u najmanju ruku problem. I kako ga riješiti? Petar se vratio u logor, sjedi pored ostataka vatre, drži se za stomak… Marija mu je prišla, užurbano otišla do svog ležaja i vratila se s malom kutijom. Ovaj se očito zahvali, popije datu tabletu, i ode u mrak.
- Boli ga stomak. Dala sam mu laksativ…- rekla je u prolazu Ivanu, i on se mračno nasmije.
- I mene boli stomak, ali laksativ mi ne bi pomogao vjeruj mi!- odgovori joj razmišljajući.
Petar krene niz padinu psujući u bradu. Prestao se držati za stomak. Osvrtao se cijelim putem, i kada je zaključio kako je mrak oko njega dovoljan skine čizmu. Otvori potplat jedne i izvadi dvije sjajne baterije. Potplat druge je sadržavao dvije metalne kockice. U trenu su baterije bile na mjestu. Sitno crveno svjetlo zažmirka i ponovno nestane. On pažljivo ostavi jednu kockicu ispod stijene a drugu baci u grmlje nedaleko logora. Vratio se prema vatri, namještajući ruke na stomak i lagano se pogrbivši. Ivan ga ugleda, i kada vidi polagan i očito mučan hod, odustane od saslušanja. Ostavio je to za jutro, i samo spomenuo Antoniji da pripazi kako se ne bi dogodila i neka pizdarija unutar logora, dok se ne riješi ova mučna situacija. Ona ozbiljno klimne i nestane u zaklonu.
++++++
Primus se trgne na zvuk otvaranja vrata. Tercer uđe u sobu.
- Gospodine imamo lokator! Dva signala sa pomakom od 100 metara. Smijer 283 stupnja od nas. Aktiviran je prije pola sata…-
- Odlično! – uzvikne razbudivši se u trenu. – Pošaljite dvije skupine. Po planu. Treća skupina neka bude zaštitnica. Opkolite ih. Sada je ponoć. Neka napad počne u pet. I neka se niti jedna letjelica ne približava tom terenu. Prošli put su imali nekakav radar. Upozori pilote…ja idem odmah sa pratnjom prema njima. Ovaj put …su naši!-
++++++
Jane se kretala polako. Umorno. Bježala je danima, iza sebe ostavila gomilu Catoholika koji neće još dugo na svoje zadatke, a sada je iscrpljeno tijelo plakalo za odmorom. Izvlačila je zadnje zalihe snage nadajući se nekom sigurnom skrovištu. Začuje šum potoka. Skoro se skotrljala do korita, a onda zagnjurila lice u bistru i hladnu vodu. Gutala je halapljivo, i kada se želudac napunio, legne pored potoka, i zaspe. Nije to mogla znati, ali nanosonde su užurbano krpale oštećenja, topili ostatke masnoća i pretvarale ih u nužnu hranu. Pripremali je za slijedeće sate napora.
U tom silnom poslu primile su i poruku. Hitnu poruku sa kockice. Smjer. Signal….sve što je trebalo da tijelo, iako je um spavao, ustane i trzavim korakom radilice krene padinom, gotovo savršenom krivuljom prema logoru.
+++++++
Marija je spavala pored kutije sa «artefaktima» kada je probudi nekakav čudan zvuk. Nekakvo pištanje. Iako umorna, san joj u trenu nestane iz očiju. Zavuče ruku u kutiju i izvadi neobičnu spravu koja je pulsirala. Na ekranu, ako je to bio ekran su gorile dvije crvene točke, i neko nepoznato pismo se kretalo rubom. Ona ustane držeći predmet i otkrije kako su točke pokretne, kako se pomiču sa okretanjem predmeta, i bez ikakvog razmišljanja pokupi pušku pored koje je spavala i krene tim tragom… Domahnula je Antoniji na straži, ova lupne dogovorenim znakom po pušci.. Sve je bilo u redu..
+++++++
Petar je bio napet kao struna. Očekivao je zujanje helikoptera. Catoholička obuka je gorila u njemu. Želio je zapucati. Raznijeti ovo gnijezdo nevjernika. Onaj glupi vozač ga je prepoznao i skoro odao. «Kako je malo falilo», pomisli, s rukom na automatskom pištolju što ga je pokupio iz kabine transportera.» I onaj gorila Šime. Primusu će postaviti svoj zahtjev, za Šimom…i Antonijom. Kakva napuhana kokoš. Kako se kurči svojim «Izborom». Par dana s njim i njegovom ekipom i pjevat će ona drugačiju pjesmu… samo nek napad počne!», misli su mu se rojile i oblijevale ga znojem od nestrpljenja.
Glumio je san kada začuje korake! Otvori jedno oko i ugleda…Mariju. Sa nekim uređajem. Jasno je vidio dvije točke kako gore na ekranu i stomak mu se zgrči….
