Borgman's cube
subota, 24.06.2006.
Nova nada.........
- Kapetane, Warp core je nestabilna. Anomalija na Suncu izaziva nestabilnost temporalne prirode. Postoji opasnost za utjecaj na prostor oko Kocke.-
- Pokrenite pogon, idemo u orbitu, to je jedino što možemo dok traje flux…-
- Što ćemo sa Zemljanima? U tijeku je napad na njih…-
- Imaju veće šanse u borbi sa Catoholicima, nego ako naš pogon eksplodira u njihovoj blizini…- odgovorim, ali mi je pogled ostao prikovan za strateški ekran i sliku iz kampa. Možda posljednji put gledam ekipu koja bi mogla spasiti Borga Budućnosti…
+++++++++
Jane je zbunjeno pogledala Mariju koja je donijela neki uređaj Ivanu. Ovaj se brzo pokrene, i bez riječi, znakovima, uputi ljude prema već pripremljenim zaklonima. Oni, mirno i u tišini zauzmu položaje, dvojica stave i naočale za noćni vid i počnu tražiti cilj u noći.
Ivan se, naoružan raketnim bacačem vrati do Jane.
- Počinje napad. Mislili smo kako će pričekati bar još koji dan…-
- Napad? Pa kako znaju gdje smo? Kako ti to znaš?,- pitala je Jane zbunjeno i zabrinuto. Nije bilo panike u njenom glasu.
- Svaki zatvorenik je tijekom sna anesteziran i stavljen mu je radio čip u nadlakticu. Usput i onesposobe živce u okolici rane, a to prikriju modricom od udarca. Čip je neaktivan, i nema vlastito napajanje, ali je cijeli teritorij Hrovatske pokriven generatorima pingova. Signal pinga dođe do čipa i on se odazove, malom snagom, ali je to Catoholicima dovoljno. Na taj način prate neprijatelje i zatvorenike. Sada se tvoj usadak aktivirao i znamo na osnovi pingova odakle dolaze….-
- Znači ja sam izdala…žao mi je!- pokušala se prilagoditi novom saznanju.
- Nisi. Pripremili smo se mi za ovo, i nismo ti vadili čip. Spremni smo. Ti se prikrij u mom zaklonu, i to je to. Nikada do sada nisu poslali u potragu više od dva helikoptera…- odgovori Ivan i pomogne joj u uvlačenju u minijaturni kameni usjek, njihov zaklon.
- Dva helikoptera. Jedan transportni, jedan napadački, daljina 1300 metara…- čula je iz slušalice. Ivan podigne lanser, upali nišan, i počne pratiti njoj još nevidljiv cilj u mraku.
- Jurišni dolazi prvi. Simuliram tag!- bila je to Marija, i tek sada Jane ugleda crnu sjenu koja se zaleti pored njih, i bljesak rakete koja poleti u noć. Taj helikopter bi je ubio bez milosti, u potpunoj tišini., ali ovaj put, simulirani tag je bio na nekoliko stotina metara od nje. Ivan poravna nišan, i u trenutku eksplozije rakete koja je pogodila zemlju, iz lansera lizne dugi mlaz. Niti deset sekundi nije trebalo raketi da pogodi napadača u nezaštićeni rep. Eksplozija.
- Ivane, ovi drugi se povlači, oćemo i njega?-
- Nemoj, dosta je krvi za večeras, ali moramo odmah odavde. Idemo…,- gurne Jane vani i ona zbunjeno pogleda u praskajuću olupinu nekoliko stotina metara od njih.
- Nisam ni sanjala kako je to ovako… brutalno.- šapne, dok joj je Marija nekim uređajem prelazila preko nadlaktice. Osjetila je žarenje, jako je zaboli, ali kada se trznula, Marija samo nastavi svoj posao.
- Moram ti spaliti tag. Miruj.- dodala je i nakon nekoliko sekundi bol nestane.
Gerilci se prikupe, ponesu svoje zalihe i krenu brzim korakom u noć.
+++++++++
Ostao sam zapanjen. Formacija obrane obrnuto «V» prema napadaču. Smirenost. Planiranje. Zamka sa lažnim signalom. Nedostatak panike. Nedostatak nepotrebne agresivnosti….. sve me ovo ispunilo ponosom. Ćelavac je ono što tražim. Vođa.
Jedna od mojih radilica pošalje izvještaj o stanju pogona, i ponovno se spustimo u nisku orbitu. Moje «oči i uši» ponovno su bile na strani progonjenih, ali zapravo sam se pitao, koliko im ja trebam…i opet iskrivljena grimasa na mom licu, nešto što ljudi nazovu osmjehJ
