Borgman's cube
četvrtak, 15.06.2006.
Dobar dan...za novi početak
Jane je već danima u središtu moje pozornosti. Možda bi i promijenila svoje ponašanje kada bi znala. Sonde šalju podatke o njenom tijelu, snimači šalju cijele holo prikaze, ton je savršen. Pravi Big Borg.
Sa druge strane planina, isti nadzor imam i nad ćelavim. Nadzirem njegovu grupicu, skupljanje oružja kojega iskapaju iz nekog skrivenog «bunkera», traženje streljiva, traženje hrane… Moja je vještina strpljenje, a vremena ima, još barem tri stoljeća.
++++++++++++++++
- Gospođice Jane Oswald, u ime RCH (Republica Catoholic Horvatska), osuđujem vas na godinu dana zatvora u Središtu Božjeg Milosrđa u Lepoglavi. Kao otežavajuću okolnost vam navodim vrijeđanje majke Crkve i božjeg Reda, u vašem iznimno nasilnom, i za žene nedozvoljenom obraćanju naciji tijekom prijenosa…. Slijedeći!-
Jane je izgledala čudno. Teško je pridodati opis izraza lica kada je to s jedne strane užasnuto a s druge strane bijesno. I prije svega zbunjeno. Pa odvjetnik kojega je dobila po službenoj dužnosti je spominjao uvjetnu kaznu. A sada, zatvor! Malo joj se zamagli, ona posrne, a jedna snažna ruka je uhvati ispod lakta. Okrenula se prema izvoru te snage i skoro izbacila doručak od smrada koji je izbijao kroz njegova usta. A i taj stisak nije bio baš dobronamjeran. Njegov je pogled prodirao kroz odjeću. Ona se strese, odbacujući njegovu pomoć. Teturavo je išla dalje sama. Tome joj zasigurno nisu pomagali lanci na nogama i lisice, ali su možda ovdje takvi običaji prema strancima, tko to zna. Sa ljubavlju se sjetila svog Pariza, i slobode koja je vladala na ulicama cijelo njeno djetinjstvo. Sloboda vjere, nacije….uh, dok je tako bludila po prošlosti zatvore je opet u smrdljivu ćeliju.
++++++
- Divlja mačko, spremi se. Idemo na put.- stražar je zveckao ključevima i otvarao vrata ćelije. Jane se podigne, ukočenih zglobova. U ovim zatvorima nisu skidali lance. Posrnula je kada je pogura kroz tamni hodnik, i skoro oslijepila od jutarnjeg sunca. Pokušala je, bezuspješno zaštititi lice, a onda rezignirano uđe u furgon sa rešetkama.
- Ti vozi, i ne obraćaj pažnju. Možda se divlja mačka i ja malo zabavimo.- zlurado je čuvar dodao svom kolegi vozaču, a onda značajno potapšao nogavicu dugom «odgojnom palicom». Pogled mu je opet bio na njenom tijelu, pomalo pekao svojom bezobraštinom, a više uznemirujući svojim nagovještajem.
+++++
- Ivane postavili smo mine. Šta ćemo sada?-
- Jesi li povukao električne detonatore? Jesi?,- Ivan pogleda svog suborca, koji kimne,- Idemo u zaklon. Za koji sat bi trebali doći oni sa transportom zatvorenika…imamo još malo vrimena za pripreme.-
- Marko, jesi li postavija kamere?- upitao je Ivan, malo zadihano, skrivajući se u šiblju.
- Dvije, kako si rekao. Jedna je točno ispred, a druga malo sa strane. Vidit će se cijela akcija. Oćemo li ih samo zaustavit, ili ćemo pokušat i oslobodit zatvorenike?-
- Ako bude mali furgon možemo pokušat. Prošli put su vidili mine prije, pa nije uspilo, ovaj put bi mogla bit i pratnja, ali ako nalete, onda bi mogli navalit. Imate svi oružje?-
- Postavila sam petarde tamo gdje si reka.- pridružila se Marija, Markova žena, koja se pridružila ovoj skupini, na isti način kao što su sada pokušavali.
- Dobro, sada neka Jakša ode još malo naprid, kako bi nam moga javit, sada se svi malo smirite, bit će vrimena za živce!- i Ivan prvi poslušavši svoj savjet legne na deku i odmah zaspe.
- Jeba te, je mu triba puno za zaspat. Ka da ga nikad nije strah!- Marija je komentirala ćelavca na deki, i pomakla se malo dalje, u sjenu. Koža joj još nije navikla na divlje Horvatsko (ozonsko rupasto) sunce, i crvenilo koje je tako lako ostajalo na nezaštićenoj koži.
++++
Ovdje sam se ja malo umiješao. Moje radilice su izračunale snagu eksploziva, očekivanu brzinu furgona i ostale parametre i brzo popravili sitne pogreške, koje su mogle dobar plan pretvoriti u olupinu. Dovukli smo i Kockicu skoro pa iznad toga mjesta i čekali. Spremni na sve.
+++
- Ivane evo ih. Mali furgon. Samo dva čuvara!- uzvikne Jakša i počne pratiti cilj kroz svoj snajper.
- Pazi na moj znak!- šapne Ivan držeći detonator u ruci. Furgon je došao do mine. Prasak. Eksplozija je raznijela gumu, i odbacila vozilo u stranu. Samo nekoliko trenutaka je bilo na dva kotača, a onda se uz jak tresak izvrnulo na bok. Mala skupina se izvuče iz zaklona i krene niz padinu.
++
- Divlja mačko, kako ti je ono ime?- debeli čuvar je otkopčavao košulju i olabavio kravatu. Janeina košulja je već rasparana na nekoliko mjesta. Način kako je držala ruke je govorio kako je «odgojna palica» već upotrijebljena. Čuvar bez razloga udari palicom po njenoj nozi i kada je jauknula, zadovoljno se naceri.
- Do Lepoglave ima još dosta puta. Omekšat ćeš ti…divlja mačko!- Odjednom prasak. Vozilo se zanese. Jane poleti prema čuvaru koji zbunjeno okrene masivno tijelo u stranu. Pružila je obje ruke naprijed, izvila se i dočekala sa oba koljena na njegova prsa. Vozilo je bilo na strani čuvara, klizalo, uz riku metala u trenju, a Jane je uzela palicu iz čuvarevih ruku i zabila mu je u stomak. Sada su svezane ruke, koliko sputavajuće, toliko jače u udarcima, mlatile po čuvaru koji je samo pokušavao spasiti lice od udaraca. Dok ga je gazila koljenima, možda je imao i priliku na pogled prema poprsju koje ga je do maloprije zanimalo, ali…sada mu jednostavno nije bilo do toga. U našoj analizi nikako nismo mogli naći relevantni podatak zašto je došlo do takve promjene? Ah vi ljudi ste baš tako ćudljivi , i nasilni.
- A sad ćeš majmune vidjeti, šta ova palica može!- govorila je na francuskom, pijevno, kakav je to jezik , Jane. Njene ruke su u skučenom prostoru zabijale palicu po policajcu koji se već pretvorio u slomljenog kukavicu, pred ovom iskonskom silom. Cvilio je!
Odjednom nekakav zvuk. Jane se okrene od svog plijena i onako pognuta, i vezana zauzme stav prema vratima koja su se otvarala. Očekivala je drugog policajca, zamahnula palicom i pokosila prvoga koji je otvorio vrata. Marko se bez riječi sruši i Marija zamalo zapuca u furgon. Ivan je zaustavi.
- Bez prolivanja krvi, Marija.- i otvori drugo krilo vrata držeći pušku prema unutrašnjosti. Šok. Ugledao je ženu. Sa palicom u ruci koja je gledala prema njima, napeta poput strune. Vezane ruke i noge. Zatvorenica….u trenu postane mu jasno kako je ona gomila iza nje bio čuvar..
- Polako, polako…- spustio je oružje i podigao obje ruke. Marija je pomagala svom mužu da ustane, zabrinuto gledajući modricu koja se već jasno vidjela.
Jane shvati kako su ovi ispred nje nekakvi …gerilci. Nije znala ništa o nekakvoj gerili, ali…ćelavi je spustio oružje i digao ruke. Ona zakorači nazad, odmjerenim zamahom odvali čuvara po glavi i ispusti palicu. Zatetura prema vani i ćelavi joj pomogne da iziđe na sunce. Pogledala je prema tim zabrinutim i dubokim očima, zbunjeno promrmljala nešto na francuskom, a onda se napokon opustila dopuštajući svojim nogama da popuste. Zaplakala je od muke tresući se. Primijeti kako jedan od gerilaca dolazi sa ključevima, kroz maglu ga je vidjela pored nogu, pružila ruke, i napokon bila slobodna! Osvrnula se oko sebe, rukavom brišući oči, i ponovno pogleda po šarenoj skupini oko sebe…
+
- Radilice Navigator, osiguraj ovo područje dok se ne maknu sa ceste. Želim stalni nadzor. Idem na odmor u ostavu, Kocka je tvoja!-, smijao sam se u sebi postavljanjem ovakve hijerarhije u Kockici, ali me navigator uvijek znao razveseliti sa :
- Aj, aj sir!:-)
