Borgman's cube
ponedjeljak, 05.06.2006.
Koliko je to 1/beskonačno?
Odgovarajući na ledenu, postavio sam formulu istine, i počeo filozofirati u svojoj glavi. rezultat te mentalne dijareje imate priliku vidjeti, možda mi popravi prosjek čitanja:-)
Što je to 1/ beskonačno?
Vjernici kažu jedna je Istina razbijena na zilijarde komadića. Matematički gledano to je 1/beskonačno, a rezultat je 0? Jesmo li mi to okruženi nepostojanjem istine? Ili okruženi laži, čiji je jedan infintenzimalni dio istina? E tu sam se izgubio.
Kao nekakav moderni ateist (ili kažu agnostik), meni je potraga za istinom isto što i potraga za Svetim Gralom. (vezano za Da Vincija, naravno). Ja moram spoznati, opipati i potvrditi, možda i ponoviti, a onda mogu i vjerovati.
I sada. Jedan u beskonačno je nešto jako blizu nuli, ali nije nula! Teži tome, ali ta iskrica postojanja se opire, i tu je svuda oko nas. Temeljna istina za kojom se traga. Zamišljeni pojam.
Vjera počinje kada se ta iskrica proglasi savršenom, nedjeljivom, potpunom i cijelom. I zato sebi uzima za pravo "usmjeriti" ljude na traženje istine nekim točno određenim putem, običajem, postupkom...
To ne prihvaćam. Zašto se i Istina ne može dijeliti?. Svaki njen djelić se odnosi na određeni dijelić materijala, tvari ili energije . Onda bi zapravo plivali u beskraju malih istina, koje su opet nastale od jedne, ali sve zbrojene (beskrajno ih ima, i jako ih je teško zbrojiti) daju Istinu?!
Zašto to govorim? Zbog načina! U potrebi ljudskog bića je radoznalost. Mi volimo tražiti. Tražili istinu ili laži, zapravo je svejedno. Uvijek nalazimo onaj sitni mali dio Istine u svemu. Pronjušimo, pregledamo, prožvačemo, zapamtimo i idemo dalje. Milijarde nas. Svaki dan. Kao beskrajna horda. I ne znajući što, tražimo. Gomilamo naše blago, zaboravljamo, i opet tražimo...Smisao u traženju...uvijek ima smisla. Traženje kao život...Prestaneš tražiti, stagniraš i umireš, ...tražeći evoluiraš i napreduješ. Živiš.
I kojeg onda ima smisla "utjecati se", "moliti se", "patiti za" istinu, kada ćeš i sa tom patnjom, i bez nje, tražeći, doći do spoznaje (jednog sitnog komadića istine), koji će te ispuniti, sve dok ga gladni um u lovu na novi sočni komadić istine, ne zaboravi....
Kojeg smisla ima svoj život podređivati drugima, radi vjere, nacije, religije i politike, kako bi netko "svoj dio istine" dijelio sa vama, a vi ste sami do traženog dijela mogli doći sami?
Kojeg smisla ima glad i bijeda, ili trka konzumerista, uništavanje okoliša, najnoviji automobil, kada je svaka od tih Istina jednako mala, i manja, od istine zrna maka na nečijoj ruci?
A sada samo suprotno tome, pogledajte uzbibanu masu ljudi, prirodnih tragača, kako pribrajaju "Istine", udruženi u potrebi traženja, svatko na svoj način, nesputano, gladno za novim plijenom. Ujedinjeni skakavci ovoga planeta, koji žvaču trilijarde istina, svaki put pomišljajući kako je ta Istina koju su ulovili, barem "približna", pa kad ih ne zadovolji, onda opet, skupljaju, žive, i bore se za nove trenutke traženja tih sitnih iskrica prirode. Slobodni da budu ljudi, da budu kreativci, i da svoje ideje nesputano puštaju u prostor oko ovog planeta.... Ljudi u punom smislu te riječi. Individualci okupani u svojim Istinama, onoliko koliko ih mogu pojmiti, i koliko Istinu žele tražiti. Bez straha, kazne i grijeha. Bez limita i dvostrukih morala i mjerila...........
Zanio sam se,... u Istini i za nju. A znam da mi je i priča šuplja. Jedna mala iskrica koju sam ulovio i odlučio podijeliti sa vama nije dovoljna za ovoliko riječi, ali želio sam i želim...podijeliti tu iskricu sa vama. Sretno traženje!
