Borgman's cube
nedjelja, 04.06.2006.
Kolateralna šteta...ili samo sreća
- Radilice Navigator, uputi se u skladište, na zamjenu procesora!-
- Kapetane,….- ponovno je progovorio, pa mu se primaknu dvije radilice sa strane i povedu ga, ovaj put bez otpora…i bez riječi. Nasmijem se u sebi. Na kanalu koji on nije mogao pratiti izdao sam zapovjed da mu se zamijeni govorni procesor, a ne centralni, ovaj njegov glas me iritira…ah blagodati zapovjednika Kockice.
Tek sada, osvježen (napunjen energijom), pogledam razlog zašto me probudio prije "boljeg sutra". Pad aviona, turističkog, negdje na Kornatima… "pa koji ventil (kurac po borgovski), me budi radi ovih kratkih spojeva (pizdarija)!?"- a onda počne hologramski prikaz. I zastanem.
Mjesto pada, Tetovišnjak Mali. Brdo usred mora. Sa točno nekoliko kržljavih drveta, nešto makije i puno kamena. Bez stanovnika. Ima jedan "zidani" objekt uz more, i to je jedini znak civilizacije. I dim. Mala vatra, nije požar.
Holo zumira nekoliko lica. Dva ženska, dva muška. Jedan je ozlijeđen. Noga je u priručnoj udlazi. Jedna od dvije žene drži se za ruku. Moj analizator ljudskog ponašanja me odmah usmjeri na drugu ženu. Ona je zapovjednik ove skupine. Prirodni vođa, koji sada vrti dva štapića se uhvaćenom ribom iznad vatre i zamišljeno gleda prema mraku. Kao da naslućuje kako je snimamo.
Prebacim način u traženje metala, i u trenu pronađem mjesto pada. Skoro sam vrh otoka. Letjelica je odsklizala niz padinu i raspala se. Brza simulacija pokaže kako je za ovo trebalo i dosta sreće, mala pogreška i pali bi u more. Druga točka, sa metalom…splav. Sa nekakvim spremnikom za gorivo, i pokrpljenim čamcem na napuhivanje. Treća točka, iščupana "radio stanica", improvizirana antena… pored pištolj sa "raketama".
Prevrtim snimku svega što se događalo na tom otoku tri dana, i zanimanje mi samo naraste. Alfa, jer sam tako nazvao tu ženu je prva izmilila iz olupine, izvukla onog drugog muškarca, nazvao sam ga Beta, oni su izvukli, Deltu i Gamu. Odmah je pružala prvu pomoć, vadila iz aviona sve potrebno, uspjela ugasiti i mali požar koji je zaprijetio olupini. Nisam mogao vjerovati, ali analiza je pokazala preko 68% učinkovitosti, previše za ljude u kriznim situacijama. Nisu oni, Borg.
Dva dana pokušaja dojavljivanja, rasplitanja situacije, uradila je apsolutno sve što je trebalo. I uspjela bi. Da nije bilo Kockice…. Jer Borg je kriv!
Kako bi ostali skriveni od raznih satelita i špijuna, mi smo samo "milju dvije" od te točke i konstantno ometamo sve komunikacije u velikom radijusu, a na one u blizini praznimo EMP udare. Alfa je vjerojatno udarila u naše zaštitno polje, spržili smo joj komunikaciju, i samo slučajno su preživili pad. Kolateralna žrtva? Ostavim za rješavanje poslije. Imam dobar holo ispred sebe.
I nakon dva dana pokušaja bez rezultata, nije izgubila ni vjeru ni autoritet. Beta nije pokušao preuzeti zapovjedništvo. Gama i Delta su se oporavljali. Ponovno se vratim na sadašnjost i pojačam tonsko snimanje, tiho su pričali:
- Sutra idem, obala je na desetak kilometara odavde…- govorila je engleski. Čisto i naučeno.
- Požuri nazad. Hrane ima još za dva dana. Žak ima groznicu, a ni Ivana nije najbolje.-
- Znam, možda je najbolje da odmah krenem. Prije jutra. Struja ovdje baca prema vani, to sam vidila sa vrha. Dovodim pomoć. Hoćeš li mi pomoći da ubacim "kadu" u more?-
- Ujutro…, i mene gadno boli koljeno… a i tvoje puknuto rebro sigurno boli.., a da ja krenem umjesto tebe, biti će ti napor veslati…-
- Ja sam srušila avion, meni se ovo dogodilo, i svi ste moja odgovornost. Ja idem. U mojoj obitelji rane brzo zarastaju!- rekla je ovo ležerno, ali na povećanju sam vidio grimasu kada se pomakla. Nakon toga je zavladala tišina.
Borg-man sve njene probleme lako riješi. Magnetski levitator, u biti nosiljka za rad po skladištima, kretala se ispod njene "kade", sa puna dva čvora, tek nešto malo krivudajući, kako ne bi posumnjala, onako kako je veslala. Pronašla je pomoć, uputila se nazad, pomogla u svemu što je zahtijevalo njene vještine, i nakon svega, (ovo samo ja znam),... pala na krevet u svojoj hotelskoj sobi i dobro se isplakala.
Alfa, koja je u međuvremenu dobila i ime, Jane Oswalds, dobila je poseban tretman. Bez njenog znanja implatirali smo par nanosondi u jednu posjekotinu. Bez asimilacije. Samo praćenje.
Izvještaj Borgu poslan. Opet optimizam. I jedan dobar plan.
