Borgman's cube
petak, 05.05.2006.
Misli pozitivno, pa makar te to koštalo...svega
Napričah se sa dobrim Zvonom i to me navelo na ovaj post. Čovjek priča o Globalizaciji i njenim dobrobitima. I ima i komentare, dobre, optimistične, pune podrške. Možda bih se i ja pridružio hvalospjevima, kao kapetan kockice, napredak kroz asimilaciju mi je uvijek bio omiljena tema. Ali …uvijek to ali, radi kojega i Unimatrix nikako neće meni, Borgmanu dati novi brod.
Borgman je kao špijun Borga radio u nekoliko tvrtki, od kojih su dvije bile strane, sa šefovima strancima, jedan je bio Irac, a drugi Amer. Oba šefa su bila po školi viši od njega, a on je samo povremeno pribjegavao nekim nedoličnim tehničkim novotarijama koje su "šefove" zadržavali u stanju "šefovanja" a ne mentalnog vladanja. Jer…
Nova moda je Misli Pozitivno! Ako ne misliš pozitivno ti si izdajnik, opasan, ELEMENT… treba te eliminirati jer TRUJEŠ KOLEKTIV! Meni kao Borgu prikrivanje slabo ide (previše sam kockast, za one okrugle rupe u koje se uvlače ulizice), ali sam tehnološki dobar. Jak. Toliko jak da me šefovi trpe, i rade, i surađuju, i pokušavaju me navesti da mislim "pozitivno". A ja sam, kao svaka radilica, vrijedan , koristan, produktivan i prije svega efikasan…ali mislim, pa ne baš "pozitivno".
Ova je anegdota istina:
Bilo ocjenjivanje radnika koje ulazi u dosje radnika. Moj šef meni napiše tehničke i radne petice, a grupni rad tricu…i kaže:- Ne znam kako bih ti rekao. Nije to ni dva ni tri ni pet. Kada si ti loše volje, svi su loše volje, a kada si zadovoljan, svi u uredu rade pjevajući…stvarno ne znam što misliti… i ja mu "skratim" muke , kao Aleksandar Veliki presječem " Pa dobro s tim više nećeš imati problema!- i pokrenem nekoliko facijalnih motorića, namjestim osmjeh i zatvorim kanal sa predviđanjima u komunikaciji. Rezultat:- bio pohvaljen nakon nekoliko mjeseci kao čudo promjene i kvalitete, uzrok dobrog raspoloženja u ovim "teškim" danima…-
Opis mog šefa, koga i dalje smatram dobrim "globalistom" je:
- čovjek ima 32-33 godine, manager je, ima i svoj dodatni posao, 4-5 puta veću plaću od mene u to doba, svježe oženjen…blistava karijera…samo nebo je limit. On je "svjestan" kako neće "do penzije" raditi taj posao, i vidi "svijetlu" budućnost. Naravno on nije bio u ratu, nije nikada radio za 120 DEM, nije prekinuo faks radi rata seronja koji su nažalost poumirali (prije nego su ih osudili na doživotnu), nije bio dragovoljac, nije nikada imao napad ikakve bolesti, zdrav mlad…pa zamalo prototip ideala sa Olimpa…Globalizacije.
Borg u meni tada zaključi kako je vrijeme za odlazak. U vrijeme kada sam hvaljen, ja se pokupim i odem. Potpuno svjestan kako se vratiti u tu firmu više neću moći. Oni će nastaviti, prilagoditi se, a to moram napraviti i ja. Borg…adapt or die!
I naravno, svakim danom, sve češće se dotaknem Globalizacije. Na ovaj ili onaj način ona dolazi, kuca na vrata stanova, ulazi u spavaće sobe, vreba iz televizora. Oni mlađi je hvale, ponose se svojim "mainstreamom", novim cipelicama, odijelima, obrijani, uredni i ušminkani…misle pozitivno…ma milina. Ma nikako meni nije bilo jasno pa uključio senzore na najjače. Dobio uvid u kartice, a ono tamo zloslutni minus koji se samo preliva. "Pogledao" u torbice, a ono tamo raznorazne tabletice, mješavine red bull-a i antidepresiva. Pogledao u vlasničke knjižice vozila, a ono "što lizing, a što pušing", a što na hipoteku očevine i djedovine. Ma pogledao i u indekse, a ono tamo neki pečati "sumnjivih" sveučilišta i fakulteta…. Pravo "zlato" naših globalista i trendista, kojima je u većini teže složiti jednu prostu rečenicu, nego odvoziti 230 km/h (2,5 sati po autocesti Split Zagreb).
Borg u meni isključi onu zelenu zraku sa slike, asimilira par vrlo temeljnih znanja sa interneta, a "temeljno znanje" je znanje razumijevanja, a ne samo znanje korištenja. Sa razumijevanjem možeš koristiti i stvari za koje nisi dobio uputstvo!! Malo sporije, nije instant, ali se može. I tako stečeno znanje ostaje opet temeljno! Za nešto drugo.
U svijetu hardware-a i software-a Borg se bacio na stvaranje poveznica između svjetova koje razumije…i to ide nekako. Asimiliram, proizvodim, prodajem…ratujem i pobjeđujem. Svojom silom. Globalizacijska banka ne da kredit za proizvodnju, ali za auto može! Prilagodi se Borže! Zakoni zahtjevaju….Prilagodi se Borže! Traži saveznike. Prilagodi se. Prilagodi se…
Gledam oko sebe ljude. Nisu skrivene radilice kao ja. Troše se. Neki kopaju po kontejnerima. Neki rade..na crno, sivo bijelo…ali bez para, pa opet na crno. Masa ljudi raste. Sve ih je više. Čak i moj polukiborški organizam teško podnosi takve slike. Nije Borg slijep.
A oni "zlatni globusi" voze i dalje, glavom u oblacima, uvjereni kako su oni gospodari svojih sudbina. Vjeruju u svoje "zlatno tele", kapital bez granica, svoju "svetu" misiju lučonoša kapitalizma. Uporno trče, do pada. Koji je neminovan. Završe prvi put na hitnu. Iscrpljenost, stres, dijareja… "božji prst", znak…uspori malo.
I neki su usporili, neki nastavili, a "veliki šef", stari globalist, je uz telegram sa dobrim željama upisao – nije više dovoljno dobar, zamijeniti!!!....
Zato Borg poziva Unimatrix da provjeri polarizaciju štitova kako ove sulude "Globalizacijske ideje" ne bi upale na Kocku i ne zarazile Radilice. A Zemljane prepuštamo samospaljivanju svega što su napravili u glupom pokušaju da ograničeni planet pretvore u Raj Potrošnje… Ja sam siguran. Zahvaljujući poznatoj Borgovoj učinkovitosti, kada započne Kraj, teleport će biti 99,8% ispravan, i Borgman će iz sigurnoga gledati uništenje jednog nerazumnog sna…kroz teleskop. I zapravo…neće mu biti žao. Nakon što to završi, narediti ću spuštanje Kockice, i baciti se na asimilaciju podataka. Nije se moglo spriječiti…ali tako mi Borga, neće se ponoviti!!
