Danas sam GA (opet) doživjela kao svog neprijatelja broj 1.
Ali ne iz onog klasičnog, ženskog razloga zbog kojeg su mi ON i vaga glavni neprijatelji, već zato što sam se prestrašila da mi ON neće stati u moju novu kuhinju (koja je još uvijek samo na papiru ali ja ju jako volim i ne želim nijednu drugu).
Kaže teta u dućanu:
"Ne može vam ON ovako stajat. Nećete ga moći otvarati. Odnosno NJEGA hoćete, ali ne i ono što je u NJEMU a i to treba otvarat".
Smračilo se pred mojim zelenim očima. Što sad? Pomaknut zid? Mislim, možemo mi to, jer smo mi jedni od rijetkih koji zidove u stanu prilagođavaju namještaju. Sav ostali, normalan svijet, radi obrnuto. Ali mi smo i po tom pitanju posebni
.
E pa draga teto iz
dućana: mi smo išli u drugi
dućan i otvarali redom sve
frižidere a onda ladice. I može se. Dovoljan je kut od 90 stupnjeva da bi se ladice otvorile.
I tako sam odahnula. Nećemo umrijeti od gladi, neću mijenjat kuhinju
i nećemo micat zid
.